Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nevoljnici s Konika

Objavljeno prije

na

Izbjeglički kamp u Podgorici nije teško naći. Samo treba pratiti kako zgrade postaju sve niže i neuglednije kako se bližite odredištu. Tamo gdje ciglu zamjenjuje lim, daska, karton i iverica, a oblaci prašine prate svakog prolaznika – dom je Romima, Egipćanima i Aškalijama, koji su u Crnu Goru došli prije – čitavu deceniju. Danas ih u kampu na Koniku živi hiljadu i po. U bijedi. Napravljen je vrtić za njihovu djecu. I škola. I ambulante u koje dolaze ljekari iz podgoričkih domova zdravlja. No, njihov „privremeni” boravak nikako da preraste u nešto trajno. Ili povratak na Kosovo, ili da postanu dio Crne Gore. Građani s dokumentima. I svim pravima i obavezama. Njihov status se godinama ne rješava. POŽAR KAO OPOMENA: Tek kada se desi neka tragedija – crnogorsku javnost zainteresuju slike kampa s Konika. I onda opet utonu u zaborav. Nedavna tragična smrt desetogodišnje Lindite i petogodišnje Vaide Osmani, čiji su životi nestali u plamenu baraka u kojima su živjele – ponovo je pokrenula priču o kampu na rubu grada. Priča je trajala – dva dana. Trećeg su je već, kako to obično i biva, gotovo svi zaboravili. No, na vidjelo su makar ponovo izašle njihove nevolje. ,,Stanje u kampu Konik jako je složeno i teško”, objašnjava Željko Šofranac, direktor Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica, u razgovoru za Monitor. U pitanju je socijalni problem, „sa svim posljedicama koje se mogu desiti i koje se dešavaju”, kaže.

Šofranac tvrdi da privremeno rješavanje podrazumijeva sinhronizovano učešće crnogorskih institucija koje se bave ovim pitanjima. „Trajno rješenje je da se ovaj kamp izmjesti – i da se, onima koji hoće da se vrate na Kosovo – omogući povratak, a drugima stvore uslovi za socijalnu inkluziju u Crnoj Gori, uz pomoć lokalnih samouprava”, kaže Šofranac. No, dok priča ne krene tim tokom u kampu valja živjeti. Predstavnik UNHCR-a Serž Dukas prije nekoliko dana upozorio je na stanje u tom naselju. „U kampu Konik 1 u Podgorici neophodne su velike popravke kako bi se obezbijedili bolji uslovi stanovanja. UNHCR je proteklih godina ukazivao nadležnim državnim organima na potrebu da se unaprijede životni uslovi i, zajedno sa drugim organizacijama Ujedinjenih nacija, lobirao za međunarodno finansiranje izgradnje novih stambenih objekata. Međutim, u Podgorici ništa konkretno nije preduzeto i situacija se pogoršala ispod bilo kojih prihvatljivih životnih standarda”, rekao je Dukas podgoričkim medijima.

Zeljko-SofranacPRIVREMENO – ZA STALNO: U koničkom je kampu 41 baraka. U svakoj osam soba. Po 15 kvadrata. U barakama nema tekuće vode. Vode ima u četiri zajednička „sanitarna bloka”. Kamp je izgrađen kao privremeni smještaj još 1999. godine i stanje infrastrukture ubrzano se pogoršava. Oronule su barake, elektro i kanalizaciona mreža. „Osim redovnog održavanja koje se tokom godine obavlja preko Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica, nijedno znatnije poboljšanje ne zavisi od dobre volje UNHCR-a ili Crvenog krsta Crne Gore”, rekao je Dukas. Vrijeme je da država Crne Gora ovo pitanje stavi na dnevni red. No, to sporo ide. Iako je Crna Gora nezavisna država, koja je priznala nezavisnost Kosova, ljudi koji su izbjegli odatle još se nazivaju „interno raseljenim licima”, što nije u skladu s njihovim stvarnim statusom.

Željko Šofranac, prvi čovjek Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica objašnjava: “U momentu njihovog dolaska s Kosova 1999. godine, oni nijesu prelazili međunarodno priznatu granicu jer su tada Srbija i Crna Gora bile jedna država, te su dobili status interno raseljenih. A 20. juna 2006. godine vlada je donijela Odluku o privremenom zadržavanju statusa i prava raseljenih i interno raseljenih lica u Republici Crnoj Gori”. Šofranac tvrdi da je to bilo privremeno riješenje, a planirana je ponovna preregistracija. „Nakon toga Vlada Crne Gore će utvrditi smjernice za rješavanje statusa ovih lica”, najavljuje Šofranac. Dok čekaju da se stvar pokrene s mrtve tačke i smjernice sa papira presele u život – humanitarna pomoć namijenjena stanovnicima kampa na kraju grada – polako kopni. I pitanje je do kada će je biti.

POMOĆ SVE MANJA: „U kampu Konik u najvećoj mjeri humanitarnu pomoć daje UNHCR, zajedno sa Crvenim krstom Crne Gore. Ali to nije dovoljno, jer se pomoć drastično smanjuje, što pogađa i ostalu raseljeničku populaciju. Naravno i Zavod za zbrinjavanje izbjeglica na razne načine pomaže ovim i drugim raseljenicima”, navodi Šofranac. Menadžer Crvenog krsta zadužen za kamp na Koniku Mensud Krpuljević potvrđuje da stanovnicima kampa ekipa Crvenog krsta – pomaže najviše što može. Vode računa da škola, vrtić i ambulanta funkcionišu. Da imaju struje i vode, da je kanalizacija u redu. Zaposleni u Crvenom krstu održavaju i kurseve prve pomoći, radionice o HIV-u, žene imaju svoj kutak za povjerljive razgovore, a djeci priređuju časove muzičkog. No, kada časovi, za one koji ih žele pohađati, prođu, treba od nečega i živjeti. „Snalaze se. Malo od humanitarne pomoći koju im dijelimo, malo od nadnice za fizičke poslove koje rade po gradu i okolini, malo od preprodaje onoga što nađu u kontejnerima”, objašnjava Krpuljević. U baraci Crvenog krsta u središtu kampa – živo je. Osim uposlenih u CK, tu su i ljudi iz drugih organizacija koje pomažu nevoljnicima sa Konika. Dogovaraju se šta i kako dalje, kako iz smanjene pomoći izvući što više za ove ljude. Svaki čas pokuca po neko od stanovnika kampa s pitanjem, molbom ili, tek, pozdravom onima koji brinu o njima. No, niko ne može da im pomogne koliko država Crna Gora koja treba, konačno, da presiječe i odluči kako da ove ljude izvede iz bijednih udžerica u kojima se često gladuje, a ne tako rijetko i strada.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. A parlament blokiran

 

 

Zbog spora vlasti i opozicije oko Ustavnog suda u Novu godinu smo ušli sa blokiranom Skupštinom i nesuvajanjem budžeta.

Zbog neusvajanja budžeta, Crna Gora će ponovo ići na privremeno finansiranje. Potrošačke jedinice će mjesečno dobijati 1/12 stvarnih izdataka u prethodnoj godini sve dok se ne usvoji Zakon o budžetu.
Za vrijeme Vlade premijera Zdravka Krivokapića na snazi je bilo privremeno finansiranje pola godine, pa su isplate plata i penzija tekle nesmetano.

Za razliku od tog vremena, aktuelna Vlada je planirala niz povećanja i reformi koje nijesu izvodljive bez usvajanja budžeta – od stavki u kapitalnom budžetu, vraćanja nagomilanih dugova, do povećanja penzija za srazmjerne penzionere i plata za pripadnike Vojske.

Iz vlasti zato okrivljuju opoziciju da nema opravdanja za blokadu procesa koji utiču na povećanje penzija, plata, naknada za novorođenčad, staračkih naknada, dječijih dodataka, naknada majkama, besplatnih udžbenika, podršku radnicima i sve ono što su građani s pravom očekivali od ovog budžeta… Uz to optužuju opoziciju i za ugrožavanje likvidnosti države i usporavanje evropskog puta.

,,Ustavni puč i narušavanje pravnog poretka, enormno zaduženje koje će u tri godine preći tri milijarde eura, ili oko pet hiljada eura po svakom građaninu, uključujući i djecu… Povratak kriminalnih obračuna i surovih likvidacija na ulicama, skandali u prosvjeti, slabljenje borbene gotovosti Vojske Crne Gore, narušavanje dobrosusjedskih odnosa, najavljena blokada evropskog puta i mnoge druge negativnosti i skandali koji prate ovu vladu i parlamentarnu većinu, zaslužuju snažan odgovor opozicije. Mi nećemo skrštenih ruku posmatrati kako nam jedna skupina političkih diletanata i poslušnika centara moći drugih država uništava Crnu Goru i njene institucije”, objasnio je razloge blokade Skupštine za Dan poslanik URA Filip Adžić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govor mržnje je sve prisutniji u javnom prostoru Crne Gore, a posebno je pojačan nakon posljednje tragedije na Cetinju . Praksa govori da oni koji siju mržnju najčešće bivaju kažnjeni prekršajno, ukoliko se uopšte kazne

 

Velike tragedije često bivaju povod da se ljudi okupe i zajednički prebrode teške trenutke. Međutim, u Crnoj Gori one nerijetko dodatno podstiču podjele i pojačavaju govor mržnje.

Tako smo nakon 1. januara na Cetinju, kada je u teškom zločinu stradalo 12 ljudi (i trinaesti počinilac), a četvoro njih ranjeno, na internetu vidjeli izlive mržnje sa svih strana.

Iako će srbijanski tabloidi biti upamćeni po  žutilu i neprofesionalizmu koje je izbijalo iz gotovo svakog naslova i rečenice o cetinjskoj tragediji, biće upamćeni i po govoru mržnje koji su sipali po svojim čitaocima. Prednjačio je Srpski telegraf, koji je na svom portalu objavio tekst pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ ilustrovanu slikom Njegoša i srušene kapele na Lovćenu, kao i slikom masovnog ubice Aca Martinovića.

Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) saopštio je da je jedan broj regionalnih medija iskoristio tragediju na Cetinju za ponavljanje starih narativa koji narušavaju koheziju građanskog društva u Crnoj Gori, insistirajući na etničkim podjelama i produbljivanju društvenih tenzija. Zbog toga će, kako kažu, zakonskim ovlašćenjima i odgovornošću za zaštitu javnog interesa, preduzeti dodatne mjere nadzora nad sadržajima koje emituju elektronski mediji registrovani u Crnoj Gori, kao i nad programima koji se reemituju putem kablovskih operatora.

Međutim, glavno leglo govora mržnje događalo se na društvenim mrežama, gdje su su se izdvojile dvije grupe. Jedna  koja smatra da su Cetinjani zbog svojih nacionalnih i vjerskih stavova to zaslužili, i druga koja je za zločin krivila „svetosavce“ i Srpsku pravoslavnu crkvu, čijoj konfesiji je masovni ubica navodno pripadao. Bilo je poziva da se Cetinjani vrate vjeri i skinu prokletstvo sa jedne strane, a sa druge da se „puca po svetosavcima“ i da se u manastirima traži oružje.

Određene narative podgrijao je i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić. „Ovi predbožićni dani svima nama ukazuju da samo suštinski povratak hrišćanskim vrijednostima i načinu života, koje na Cetinju oličava drevna lavra Svetog Petra, može donijeti duhovni mir i pouzdano rasuđivanje u trenucima ličnih i opštih kriza i iskušenja”, kazao je on.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje  većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija

 

 

Gotovo dva mjeseca od poslednjih lokalnih izbora u Budvi, nema dogovora stranaka za formiranje vlasti.  Nema ni usaglašenog predloga za funkciju predsjednika lokalnog parlamenta, dok zakonski rokovi za uspostavljanje funkcionalne uprave polako ističu.

Na sjednici održanoj 28. decembra Vlada je donijela odluku da se prva sjednica Skupštine opštine Budva održi u petak, 10. januara. Za sazivanje prve sjednice nakon izbora od 17. novembra, nadležna je Vlada, u skladu sa članom 39 Zakona o lokalnoj samoupravi, jer su u pitanju ponovljeni lokalni izbori. Majsko izjašnjavanje građana Budve propalo je, političke partije, grupe građana i koalicije, nisu uspjele da postignu dogovor oko formiranja vlasti, nije održana sjednica parlamenta i nije izabran njen predsjednik.

Politička scena u Budvi više je nego zanimljiva. Od 25. marta ove godine kada je odlukom Vlade skraćen mandat lokalnom parlamentu, opština Budva radi bez zakonodavne  i izvršne vlasti. Sa predsjednikom opštine Milom Božovićem  koji se godinu i devet mjesec nalazi u zatvoru u Spužu, jedinim autoritetom za donošenje svih važnih odluka oko imenovanja i razrješenja kadrova kao i odluka o načinu trošenja novca iz bogate budvanske kase.

U fotelji potpredsjednika opštine smjenjuju se Božovićevi najbliži kadrovi, zavisno od nivoa poslušnosti i bespogovornog izvršavanja odluka koje stižu iz Spuža. Opštinom trenutno rukovodi potpredsjednik Nikola Jovanović, lider grupe građana Budva naš grad, koja je na novembarskim izborima osvojila 9 odborničkih mandata. Isto koliko i lista Za budućnost Budve, koalicije DF-a, koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro.

Ove dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija.

Dnevni red prve sjedince SO poslije devet mjeseci ima samo dvije tačke.  Potvrđivanje mandata odbornicima i izbor predsjednika Skupštine opštine Budva.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo