Povežite se sa nama

OKO NAS

KRIVIČNE PRIJAVE ZBOG URUŠAVANJA MOSTA VELIKI IBARAC: Euro-asfalt opet u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Prije tri godine započeta istraga SDT gotovo je pala u zaborav. Sve do prošlogodišnje nesreće na zaobilaznici oko Rožaja. Iz SDT nijesu odgovorili u kojoj fazi je izviđaj o načinu na koji je sarajevski Euro-asfalt dobio u Crnoj Gori   poslove vrijedne 60 miliona eura

 

Urušavanje mosta Veliki Ibarac u izgradnji, na novoj zaobilaznici oko Rožaja, moglo bi dobiti pravosudni epilog, nakon što je Osnovno državno tužilaštvo u ovom gradu podnijelo krivične prijave protiv četiri firme koje su radile na izgradnji i sedam odgovornih lica, odnosno direktora i inženjera tih preduzeća.

„Krivična prijava podnijeta je protiv pravnih i odgovornih lica i neposrednog rukovodioca radova”, kaže se odgovoru koji je Monitor dobio iz ODT u Rožajama.

Prijave je, zapravo, podnijela rožajska kriminalistička policija po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva, a osumnjičeni se terete za teška djela protiv opšte sigurnosti.

Monitoru je potvrđeno da su prijave podnijete protiv crnogorske podružnice sarajevske firme Euro-asfalt, njenog vlasnika i direktora Hameda Ramića (60) iz Sarajeva kao i glavnog i odgovornog inženjera Suada Julardžija iz Zagreba. Prijavom je obuhvaćena i podgorička firma Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja, njen izvršni direktor Radomir Vuksanović (43) iz Podgorice i glavni i odgovorni inženjer Nebojša Pejović (35) iz Nikšića. Policija tereti i podizvođača – kompaniju Vektra – Integra iz Sarajeva, njenog direktora Jasmina Trampu (37) i rukovodioca radova Anesa Grahića (29) iz Sarajeva, kao i drugog podizvođača firmu AXA company iz Bijelog Polja i njenog direktora Ismaila Brnčevića (57) iz Novog Pazara.

Most nazvan Veliki Ibarac, čija je izgradnja bila pri kraju, dužine 160 metara, srušio se prije tri mjeseca, 24. decembra. Tom prilikom teške tjelesne povrede zadobila su trojica radnika. U trenutku rušenja, potvrđeno je iz Tužilaštva, na mostu su bila četvorica radnika, dok se peti nalazio kod pumpe za beton. „Prilikom izlivanja betona došlo je do popuštanja konstrukcije, odnosno skele i radnici koji su bili na mostu, njih dvojica – pali su zajedno sa konstrukcijom i povrijedili se. Radnika koji je bio na pumpi vjerovatno je udario jedan dio skela ili oplata. Četvrti radnik je nekako ostao na ivici dijela koji se rušio i nije povrijeđen”, saopšteno je iz ODT Rožaje nakon nesreće.

Oni su tada pojasnili da je, prema prvim nalazima istrage, most srušen nakon što je popustila konstrukcija takozvane teške skele. „Tom prilikom se urušio dio mosta između drugog i trećeg stuba na mostu”, kazali su iz tužilaštva. Prema njihovom objašnjenju, postupak izviđaja dugo je trajao zbog loših vremenskih uslova, odnosno velikog snijega koji je nakon nesreće pao i otežavao vještačenja stučnjaka saobraćajne, mašinske struke kao i zaštite na radu.

Iz Uprave za saobraćaj, koja je naslijedila bivšu Direkciju za saobraćaj kao investitora izgradnje obilaznice kod Rožaja, nijesu mogli da saopšte kada će biti nastavljeni radovi na mostu i koliko iznosi materijalna šteta zbog rušenja mosta. Nijesu nam odgovorili ni na pitanje da li radove mogu nastaviti sa istim izvođačem, koji je sada zvanično okrivljen, ili će angažovati druge izvođače.

Ranije su saopštili da od nesreće ne mogu prići gradilištu, jer je tužilaštvo izdalo nalog da se zabranjuju dalji radovi dok se ne utvrde tačni razlozi zbog kojih je došlo do urušavanja dijela mosta. Šteta na samom gradilištu može biti milionska, ali su iz Uprave za saobraćaj naveli da ona neće pasti na teret državnog budžeta. „Nastala šteta biće na teret izvođača, podizvođača i nadzora, a sve u zavisnosti od nalaza vještaka“, naveli su iz Uprave za saobraćaj.

Iz sarajevske centrale kompanije Euro-asfalt je saopšteno da nijesu primili nikakvu prijavu i da zato ne mogu komentarisati poteze ODT u Rožaju. Iz te kompanije nijesu željeli da komentarišu ni moguće uzroke nezgode.

Euro-asfalt je projekat izgradnje zaobilaznice oko Rožaja dobila 2017. godine.

„Direkcija za saobraćaj Crne Gore i kompanija Euro-asfalt potpisale su u Podgorici ugovor vrijedan oko 40 mil KM (19,7 mil EUR) o izgradnji druge faze obilaznice Rožaje – saobraćajnici dugoj 2,6 kilometara. Osim radova na trasi, gradiće se dva tunela dužina 1.193 i 693 metra, kao i dva mosta dužina 17,7 i 154,7 metara”, prenijeli su tada mediji u Bosni i Hercegovini, nakon što su Ugovor potpisali  Hamed Ramić, ispred Konzorcija izvođača, i Savo Parača ispred Direkcije za saobraćaj Crne Gore.

Tri godine kasnije Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore otvorilo je izviđaj kojim bi bilo ispitano poslovanje firme Euro-asfalt u Crnoj Gori. Tužilaštvo želi, rečeno je tada, da na čistac izvede govorkanja o „iznenadnom prodoru” ove firme na naše tržište nakon početka mandata tadašnjeg ministra saobraćaja i visoko pozicioniranog funkcionera Bošnjačke stranke Osmana Nurkovića.

Naime, zaobilaznica oko Rožaja bila je drugi veliki posao Euro-asfalta u Crnoj Gori. Ta firma je krajem 2016. godine angažovana i za izgradnju dionice puta Lubnice – Jezerine na putnom pravcu Berane – Kolašin. Ugovorena vrijednost radova bila je 41 milion eura ali je aneksima ugovora, zbog nepredviđenih i naknadnih radova, vrijednost posla povećana na 56 miliona eura. Godinu kasnije dobili su i posao sanacije kosina na dionici pruge Lutovo – Bratonožići u vrijednosti od 4,8 miliona eura.

Mediji u Crnoj Gori prenosili su informacije da će, u sklopu započete istrage, SDT ispitati i eventualne veze vlasnika bosanske firme i tadašnjeg ministra pomorstva i saobraćaja u Vladi Crne Gore Osmana Nurkovića i jednog člana njegove porodice.

Advokat Euro-asfalta Nedim Ademović je, istovremeno, negirao poslovne i bilo kakve druge aranžmane Ramića sa Nurkovićem ili članovima njegove porodice. On je tvrdio da nema razloga da kompanija Euro-asfalt bude pod bilo kakvim istragama u Crnoj Gori.

I, zaista, istraga SDT gotovo pa da je pala u zaborav. Sve do prošlogodišnje nezgode na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Specijalnog tužilaštva Monitoru nijesu  odgovorili na pitanja u kojoj fazi je izviđaj o višegodišnjem poslovanju Euro-asfalta u Crnoj Gori i načinu na koji je kompanija dobila poslove u vrijednosti od šezdeset miliona eura.

                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo