U predblagdanskim danima sa družicom Lanom pohodio sam Zagreb, sav okupan svim božićnim i novogodišnjim kolorima.
Uz iznimno prijatne susrete s prijateljima i druženja na otvorenim gradskim trgovima Agrama posjetili smo i izložbu Vlaho Bukovac Alexandre Cabanel u Umjetničkom paviljonu.Velikan hrvatske umjetnosti, rodom iz Cavtata, Vlaho Bukovac je prošao tri faze u svojoj veličajnoj umjetnosti:Pariz, Zagreb i Prag bila su staništa, ali i gradovi koji su bitno odredili ovog rapsoda hrvatske likovne umjetnosti.
Postavljajući izložbu u Umjetničkom paviljonu, čijoj je gradnji i nastanku kumovao upravo ovaj veliki slikar za vrijeme svog boravka u Zagrebu, sadašnje vođstvo Umjetničkog paviljona odlučilo je uz Bukovčev reprezentativni opus pokazati i nekoliko slika francuskog slikara Alexandera Cabanela, kod kojeg je Bukovac u Parizu otpočeo svoje umjetničko naukovanje Bukovac je prilikom upisa na parišku Akademiju likovne umjetnosti, u klasu velikog Alexandera Cabanela došao kad je nastava već bila uveliko krenula. Rad koji mu je omogućio dolazak u Cabanelovu klasu i uopće na Akademiju bila je fascinantna slika ljudske ruke.
U trenu dok sam gledao ovu sliku, koja s razlogom ima počasno mjesto u zagrebačkoj postavci, misli su mi odlutale do briljantne proze Ranka Marinkovića Ruke, a potom na jedan nedavni događaj u kojem sam i sâm sudjelovao-zagrebački simpozij o djelu poznatog pozorišnog reditelja Koste Spaića koji je za svoga plodnog životnog i radnog vijeka posebno naglašavao važnost ruke u životu svakog umjetnika (valja naglasiti da je Spaić bio i vrhunski violinista!), a da je i plakat za ovaj simpozijski skup za grafički amblem odabrao islikanu ljudsku ruku od strane suvremenog slikara i scenografa Zlatka Kauzlarića Atača.
No naznačujući da je po Bukovca sve krenulo od njegove slikarske meditacije na temu ruke. Valja dalje konstatirati da ova izložba pokazuje izniman Bukovčev senzibilitet za slikanje portreta, pa između ostalih portretnih izvrsnosti fascinirao me je i portret Iva Vojnovića, ponajvećeg hrvatskog dramatičara i dramskog pjesnika, koji je kroz sjajna poetska vela pozornički prikazao u Dubrovačkoj trilogiji (Allons enfants, Sutoni na taraci (pad Dubrovačke republike i tragediju tadašnjeg tamošnjeg plemstva i vlastele dubrovačke)…
Smisao za nevjerovatna oslikavanja materije od koje je odjeća na likovima Bukovčevih slika, zanimljive faze koloriranja, osobenog odnosa prema pozadini na kojoj se ocrtavaju Bukovčevi likovi,sve su to karakteristike ovog, na zagrebačkoj izložbi seriozno prikazanog Bukovčeva opusa.
Vlaho Bukovac osoben je likovni stvaralac kome je i umjetnički Prag, kao jedna od središnjih evropskih metropola umjetnosti, izražavao divljenje ,a njegova praška faza iznimnom je zapisana i u svim povjesnicama umjetnosti, ne samo jugoslovenskih prostora već i Evrope.
Zagrebačka izložba nalazila je, i u konačnici pronašla finu mjeru i dostojanstvenu koncilijantnost svih faza stvaralaštva Vlaha Bukovca.
Uistinu su rijetke kulture u svijetu koje se mogu podičiti slikarem ovako ujednačenog i u svim fazama stvaralaštva moćnog umjetničkog izraza kakav je Bukovčev. Posebno je značajno što je ovaj opus na zagrebačkoj izložbi kontekstiran u suodnos učenika i učitelja, velikog francuskog slikara Cabanela.
U svakom slučaju Zagrepčani i njihovi gosti u ovogodišnjem Adventu imaju sa ovim likovnim događanjem, kao i sa veličanstvenom izložbom Vladimira Becića u Klovićevim dvorima na Gornjem gradu gotovo nestvaran doživljaj likovnosti.
Gradimir GOJER