Uprkos institucionalnom i zakonskom okviru, mnogo šta ukazuje da Biogradska gora nije ni približno zaštićena kao u vrijeme, kada je 1878. godine taj prostor knjaz Nikola proglasio zaštićenim prostorom. Samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu (Jelouston , SAD)
„O tome koliko je prostor NP Biogradska gora danas zaštićen suštinski može se polemisati”. Te riječi, koje je nedavno na svečanoj akademiji, kojom je obilježeno 140 godina neformalne i formalne zaštite prirodnog dragulja Crne Gore, izgovorio dekan Filozovskog fakulteta, Goran Barović, oslikavaju stvarnu brigu države o Biogrdskoj gori.
Država je za minulih 14 decenija na različite načine i različitim intenzitetom štitila jednu od tri posljednje pašuma i prvi zaštićeni prostor u Evropi. Svijest o značaju tog prostora postojala je uvijek, ali ponekad je falilo snage i volje da se on na pravi način i čuva.
Samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu (Jelouston, SAD), na prostoru oko Biogradskog jezera 1878. godine nastao je Knjažev zabran, kasnije Branik kralja Nikole, a od 1952. godine NP Biogradska gora.
Navodno, prije četrnest decenija, Rovčani i Moračani su se dogvorili da knjazu Nikoli poklone svoje posjede oko Biogradskog jezera, a knjaz je taj prostor proglasio zaštićenim područjem. Pored Biogradske gore, te godine isti status su dobila još tri područja u okolini Nikšića. Prema drugoj verziji, plemenski glavari nijesu se svojevljno odrekli svoje imovine, već je knjaz , oduševljen ljepotom prašume i jezera, naredio da se taj prostor čuva i da se ne koristi u private svrhe. Bilo šta od toga da je tačno, ne može se osporiti da je tadašnji crnogorski gospodar imao ekološku viziju i dobro procijenio šta je za čuvanje i zaštitu države.
Mnogo je angdota, pričaju lokalni hroničari, iz tog perioda. Priča se kako je jedan od kolašinskih uglednih ljudi, zadužen za brigu o Biogradskoj gori, pitao da li može da pokosi livade na toj teritoriji, a sijeno koristi kako bi izimio stoku na Bjelasici. Knjaz mu je, navodno, tada odgovorio da ne bi bilo lijepo da neko ko čuva takvo prirodno bogastvo, istovremeno, ima materijalne koristi od njega. Prema nekim podacima, do kojih je u svojim istraživanjima došao Kolašinac Branislav Jeknić, zbog krađe ribe iz Biogradskog jezera, lovokradice su bile surovo kažnjene, u nekoliko slučjeva padele su glave.
,,U svakom slučaju, ako se čak i uzme obzir da neke priče i nemaju uporište u stvarnosti, u to doba postojala je stroga kontrola prirodnih bogatstava oko Biogradskog jezera. U knjažev zabran niti se moglo niti se smjelo. Postoje mnogobrojni dokumenti iz tog perioda koji potvrđuju da je knjaz u svakom trenutku vodio računa šta se dešava oko Biogradskog jezera i potrudio se da to zaista bude zabran za okolno stanovništvo”, kaže Jeknić.
Bivši dugogodišnji direktor tog NP Dragiša Dožić u izjavi za Monitor kaže da je sada stanje mnogo drugačije, te da nadležni za brigu o tom prostoru nijesu ni približno ažurni. On je više puta upozoravao na „pretjeranu komercijalizaciju“ prašumskog dijela.
,,Prostornim planom Bjelasice i Komova, napravljene su bitne izmjene, kada je riječ o zaštitnim zonama parka, u odnosu na stariji dokument Prostorni plan NP Biogradska gora. Sve to pogoduje jedino profitersko-menadžerskim grupama, a prašumi prijeti devastacija”, tvrdi Dožić.
Prema njegovim riječima, tim izmjenama pretjerano jača privredna djelatnost u NP, a marginalizuje zaštitna, edukativna i naučno-istraživačka funkcija. Biviši direktor NP od odgovrnih je više puta tražio da odgovore da li se promjenom uređenja prostora i režima u planu zona obustavlja postupak kandidovanja NP za upis na UNESKO-vu listu svjetske prirodne baštine.
Ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović je nedavno kazao da je NP 2010. godine upisan na tentativnu listu Crne Gore za UNESKO. Isto je, tvrdi on, učinjeno ove godine kad je riječ o kandidaturi bukove šume Biogradske gore, što bi omogućilo priključenje multinacionalnoj nominaciji bukovih prašuma i izvornih šuma Karpata i ostalih regija Evrope. NP je, kazao je Radulović, ozbiljan kandidat da bude uvršten na listu ekološka mreža Natura 2000.
No Dožić upozorava: ,,Ponašanje odgovornih u Javnom preduzeću (JP) NP Crne Gore navodi na sumnju da sprječavaju upis Biogradske gore kod UNESKO-a. Sve zbog toga što bi primjenom svjetskih standarda i normi u očuvanju zaštićenih prostora, bila onemogućena radikalna menadžerska ponašanja i planovi grupnog profiterstva”.
On tvrdi da u dugoj istoriji postojanja Biogradska gora sve do danas nikad nije poslovala na principu sopstvenih prihoda. Prije svega, tvrdi Dožić, zbog toga što je prioritetan cilj bio očuvanje jedinstvenog prašumskog rezervata.
Prema riječima direktora JP Nacionalni parkovi Crne Gore Elvira Klice, „zaštita koju je knjaz Nikola ostavio u amanet je i sada priroitet“ tom preduzeću. „Tagom dosadašnjih istraživanja težićemo tehničkom i ekološki prihvatljivom rješenju za zaštitu Biogradskog jezera”, najavio je on. Istovremeno, pohvalio se i ovogodišnjom rekordnom posjetom od 60.000 turista u prašumi.
Broj posjetilaca, smatra bivši direktor, ipak, treba da je u drugom planu. Prioritet bi, objašnjava Dožić za Monitor trebalo da bude naučno istraživački rad i zaštita.
Da je saradnja sa Univerzitetom Crne Gore zapostavljena i da nije na zadovoljavajućem nivou sa svečane akademije poručio je i dekan Filozovskog fakulteta. On je pozvao na tješnju i intenzivniju saradnju NP sa naučnom zajednicom.
Naučna zajednica je, podsjećaju poznavaoci borbe za očuvanje Biogradske gore, u prošlosti, nekoliko puta izvojevala značajne pobjede nad onima koji su htjeli ličnu materijalnu korist od tog prostora. Duga je i uspješna tradicija odbrane prašumskog rezervata. Posebno je daleka 1934. godina bila vrijeme velikih iskušenja u očuvanju Biogradske gore od ambicija rukovodilaca privrednog giganta ŠIPAD-a, koji su namjravali da iskorištavaju stoljetnu drvnu masu. Nekoliko godina kasnije, Zetska banska uprava podnijela je Direkciji šuma iz Skoplja, zahtjev za podizanje objekata na Biogradskom jezeru. Zahtjev je odbijen. Potom, 1958. godine Savezna komisija za fizičku kulturu SFRJ uradila je projekat za izgradnju Zimskog sportskog centra na području sadašnjeg nacionalnog parka.
„Posle duže rasprave ekspertska komisija za pregled projekta, sa akademikom Vilotijem Blačićem na čelu, podržana naučnim institucijama, uglednim javnim i kulturnim radnicima i državnim organima za zaštitu prirode, odbacila je projekat u cjelini. A 1965. godine Sekreterijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo naručio je Elaborat o mogućnostima korišćenja Biogradske gore. I ta ideja je osujećena jer je u odbranu prašume ustala struka i nauka iz Evrope i tadašnje Jugoslavije“, sjeća se Dožić.
Sve to obavezuje da dobro otvorimo oči.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice