Čuveni slogan filma „Godzilla” – „Size does matter” („Veličina je bitna”) – kao parafraza još čuvenije maksime „Size doesn’t matter” („Veličina nije bitna”) – imao je svoje utjelovljenje u utorak, na stadionu Pod Goricom, a i u dešavanjima oko njega. David je ponovo stao na crtu Golijatu, treći put u samo dvije i po godine, i ponovo izašao kao neporažen. Nije ni pobijedio, jer je praćka pogodila velikog diva samo jednom tamo gdje treba, ali nije ni bačen na koljena. Što bi rekli novinari zagrebačkog Jutarnjeg lista: „Tri godine igraju Engleska i Crna Gora. Još nikako da se odluče ko je bolji”.
Ko je mogao očekivati ovakav rasplet situacije kad je Branko Brnović preuzeo kormilo reprezentacije? Ili da odemo još ranije, kad je Cico Kranjčar zaređao sa lošim igrama i rezultatima, na samom početku? Niko, čak ni najveći optimisti. A u martu 2013. godine, selekcija koja je bila jedan od gubitnika baraža za odlazak na Evropsko prvenstvo, a potom i stavljena u koš malih zemalja koje ne da nisu favoriti za odlazak na Mundijal, nego nisu ni u drugom, ni u trećem šeširu, osluškuje udaljene zvuke sambe sa plaža Rio de Žaneira, nadajući se da će i iz preostale četiri utakmice izaći sa štitom, ne na njemu. Ako uspiju u tome, biće reprezentacija najmanje države koja je ikad igrala na Svjetskom prvenstvu.
A nije počelo dobro, nikako. Od prvih sekundi favorizovani gosti su krenuli u ofanzivu, pa su se našima odsjekle noge kao da prvi put igraju važnu utakmicu. Nisu mogli sakupiti tri vezana pasa, i činilo se da je na travi Engleza duplo više nego Crnogoraca, toliko su naši izgledali inferiorno u sudaru sa mašinom „Gordog Albiona”, koja je mljela ispred sebe. Još kad je Rooney već u drugom minutu maestralno lobovao Mladena Božovića i pogodio stativu, srce se steglo. I njima na terenu i nama na stadionu i kraj TV prijemnika. Onda je uslijedio brz i jeftin „Shrekov” gol, pa se sve raspalo na proste činioce, i samo nas je sreća držala u jednom komadu, bez primljenog drugog pogotka.
Za prvih 45 minuta naši nisu pošteno zagrijali golmana Joe Harta, dosađivao se uglavnom između stativa. Crna Gora je igrala iskidano i nepovezano, vezni red je bio pun praznog hoda, a jedino bi na mah, ali jalovo, pokušali nešto individualno Jovetić, Vučinić ili Vukčević.
Onda, kao da je neko okrenuo sklopku. Brnović je vidio da od odbrane i „parkiranog autobusa u šesnaestercu” nema vajde, i pretumbao stvari naglavačke. Izveo je Mitra Novakovića koji je igrao na neadekvatnoj poziciji i umjesto toga krenuo u ofanzivnu „svi u napad” varijantu, ubacivši džokera Damjanovića u vatru. Bio je to veliki rizik, a i prilično neočekivan, jer ako se moglo protiv Moldavije igrati otvoreno sa napadačima, Engleska nije bila za takvu avanturu. Srećom, tako nije mislio i selektor.
Crna Gora je zaigrala preporođeno, napadački, i krenula u opsadu gola Engleske. Najprije lagano, a poslije furiozno, oburdavajući sve pred sobom. Nije to bilo dosta Brnoviću, nego je odradio još jedan hazarderski potez: ubacio je još jednog napadača – Delibašića, igrajući na sve ili ništa. I dobio je (skoro) sve.
Savršeno su profunkcionisale linije našeg tima, dodavanja su bila precizna, a ataci sve jači. Ono malo pokušaja engleskih reprezentativaca u koje se uvlačio strah kako je odmicao meč, prekidao je „na trupicu” izvanredni Stefan Savić (moguće da je bilo i inata da im dokaže kako su se prevarili što su ga otpisali iz Manchster Cityja). Lavovsku rolu su odigrali i Zverotić koga je bilo na svakom koraku, i koji je, kao i uvijek, najviše ginuo za crveni dres, te Džudović koji se borio prsa u prsa sa mnogo bržim napadačima tima koji je četvrti na listi FIFE.
Sve do 76. minuta, odolijevali su Englezi, ali je gol „visio u vazduhu”. Iz gotovo svakog napada Hartova mreža je bila „na izvol’te”, međutim, konačne realizacije nije bilo, jer je engleski golman branio čudesno. Pokazalo se, ni čuda ne traju dovijeka. Nakon kornera Zverotića, Damjanović je iz trećeg pokušaja uspio da matira Harta. Kao u fliperu, odbijala se loptica u jednom napadu tri puta do našeg napadača, golman je izigravao hobotnicu, sve dok stvar nije došla na svoje za eksploziju širom Crne Gore.
Do kraja meča postojao je samo jedan tim, onaj u crvenim dresovima, a istinski favoriti su spašavali što se spasti može, zadovoljni i bodom. Infarkt je, međutim, gotovo uslijedio u zaustavnom vremenu. Slobodan udarac u opasnoj zoni za goste i lopta koja prelazi preko prstiju golmana Božovića. Nakon toga korner, pa fudbalski karambol i posljednji sudijski zvižduk. Bila bi zaista nebeska nepravda da nam se ponovila Bugarska i gol nakon isteka 90 minuta, a bili smo za klasu bolji veći dio meča.
Hrabra, herojska partija „Hrabrih sokola” u drugom poluvremenu oduševila je fudbalsku Evropu, komplimenti su pljuštali na sve strane, a kako su sve to doživjeli crnogorski navijači, dovoljno oslikava činjenica da je pjesma odzvanjala stadionom i pola sata nakon utakmice.
Jedinu sjenku na ovaj spektakl bacila je tuča crnogorskih navijača prije samog meča. Dvije grupe su se sukobile na tribinama, međutim, sve se završilo sa samo dva povrijeđena, i bez hospitalizacije u Kliničkom centru. Evropski mediji objavili su i sliku engleskog navijača koji leži na pločniku u lokvi krvi, nakon sukoba sa crnogorskim navijačima prije utakmice.
Crnogorskoj reprezantaciji preostaju još četiri utakmice do ostvarenja sna – odlaska na Mundijal. Biće to teške utakmice, naročito ona sa Ukrajinom, za koju je poznato da bolje igra u gostima nego doma. Ona se iste noći kad smo se mi izborili za remi sa Englezima, potpuno vratila u borbu za baraž. Nakon što ih je iz mrtvih podigla pobjeda u Poljskoj, osvetili su se Moldavcima za 0:0 u Kišinjevu i upisali tri boda. I Poljska, redovni učesnik velikih takmičenja posljednjih godina, dalje je u igri, i trenutno dijeli treću poziciju sa Ukrajinom, četiri boda iza Engleske (a šest iza nas), ali oba tima imaju utakmicu manje, što dodatno usložnjava situaciju.
U svakom slučaju, i dalje letimo na fudbalskim krilima, a ovaj remi sa Englezima dao je dodatni vjetar za bolje osmatranje sa samog vrha. Dokle ćemo, i hoćemo li, i do kraja na njemu biti, na nama je.
Željko MILOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice