TRŽIŠTE

Nasukani

Petak, 09 Oktobar 2009 Tržište - Broj 990
Ispis

U retrospektivi, miločerski ekonomski sajam se sveo na jednodnevno kritikovanje države/politike i biznisa, postajući tugaljivi oproštaj od neoliberalizma. Logistički, donjogorički studenti su pravili potrebnu gužvu, obezbijeđujući džabe publiku, kojoj je posao da nemilice pita i tapše. Iz regiona je bilo gostiju-titula, taman za dobru fudbalsku utakmicu na male golove. Za djelimičnu pohvalu je da su možda, u većini, piplice odrasle i da su odgovorno odabrale životne neizvjesnosti koje vode stručnom (pro)čišćenju.Samoupravno naredbodavno, predložena je teza o potrebi da se u Crnoj Gori, jer je udaviše političari i menadžeri - sveznalice, iznjedre filozofi. Hajde da promislimo ovu tezu... Ukoliko se pažljivo obrade naredna pitanja, tada osnovno polazište miločerskog umstvovanja instantno gubi na supstanci: zar nije filozofima posao da definišu vrijednosti zajednice i da im pridružuju univerzalne kvalitete?; zar im ne bješe posao da budu kritičari društva, odnosa, trendova, metafizičkih upita?; zar ne treba da se ugledamo na filozofe, jer su svojim samoodricanjem i žrtvom, bez herojstva, kroz vijekove inspirisali obične živote?; zar uz njihovo profesionalno bivstvovanje greška nije prisvojni atribut, koju koriste da bi učili i usavršavali se, prenoseći na nova pokoljenja uzvišenost ustajanja poslije pada, a ponižavajući vjerovanja o važnosti lažnog pobjedništva?; zar filozofi ne proučavaju i jačaju etiku, moral, principijelnosti, definišu integritet, preziru materijalnost, predlažu rješenja za egzistencijalne dileme, vjeruju u ljekovitost gubitka?; zar filozofi ne istražuju prostore/ideje/perspektive koje su sumarno svakoj drugoj struci ograničene po dometu ili zabranjene po fokusu?; zar filozofi ne razotkrivaju frazeologije kroz njihove logičke slabosti?; zar filozofi nisu oni pojedinci koji svojom strukom unižavaju poslušnički karakter i egocentrične želje za slijepim slijeđenjem?

U zemlji gdje je svaka kafana od rane zore do kasne noći filozofsko/biznis/političko sastajalište, nađosmo se u poziciji da posumnjamo očima kako nismo dubokomisleći, nego će nam to obezbijediti otkrovenje sa pjene od mora. Narandžasti guru je odlučio da se kao prosvijećeni Sidarta, iako bez muke, korijena, preispitivanja, vrati među naivni puk kao akademik konkurentnosti. Plaćen od države, naravno. Bilo bi javno intrigantno što se sam, ničim izazvan, dotakao osobina lokalnih biznismena. Ipak, uvijek je bilo poučno gledati domaće poslovne profile u spontanoj servilnosti prema moći gurua, koji je dugi niz godina u posjedu ovlašćenja i odgovornosti prema kapitalu države. On njima „đe ste, serdari; za divljenje je koliko vi para imate; šta će vam škola i te gluposti; vi ste sve svoje poslove za vjekove završili". Oni njemu ,,vojvodo, tebi vazda sa posvećenjem", računajući da šef neće zamjeriti kada se oni klanjaju drugoj/ trećoj/ inoj ruci. Odigrana hinjena distanciranost prema političarima, koji su kao zlo za biznismene, trebala bi da postane predmet viceva, ako se uzme u obzir danonoćno naučno prežanje da se saslušaju topli dojmovi o problemima globalnog zagrijevanja.

Održivost teze o neophodnosti promjena razvojnih pravaca CG privrednog sistema se ne treba argumentovati kroz poređenja bez objektivnosti, nego se vjerovatno postiže strukturnim zaokretom prema univerzalnim određenjima filozofije kao nauke. Ali, koga ćemo tada ponosno etiketirati kao sposobne i snalažljive?


Mila KASALICA