DPS U BORBI PROTIV LAŽNIH VIJESTI: Pitaj brata lažova

Petak, 02 Februar 2018 monitoring - Broj 1424
Ispis
dusko-markovicLažne vijesti i govor mržnje koji se šire pomoću interneta problem su u čitavom svijetu. Pošto Demokratska partija socijalistra misli globalno i radi lokalno, Predsjedništvo te partije predložilo je da se donese zakon koji će toj pošasti stati na kraj. Zanimljiva je ideja dati ovoj vlasti novi instrument za prčkanje po medijima. Otprilike, kao da Neronu darujete bacač plamena.

,,Predsjedništvo DPS-a je donijelo odluku da podnese inicijativu Vladi da se izradi zakonska regulativa, u skladu sa najboljom dosadašnjom praksom razvijenih evropskih zemalja i država članica NATO, kojom će se sankcionisati širenje lažnih vijesti putem medija", šturo je napisano u partijskom saopštenju.

Pola stanovnika Crne Gore aktivno koristi društvene mreže. Ko god je ikad zavirio, zna koliki se talasi mržnje, laži i koještarija tuda valjaju. Ali, ništa što je o inicijativi vladajuće partije objavljeno ne govori da vlast to zanima. Sasvim je nejasno i na koje bi se kapacitete oslonili u borbi protiv nečeg tako etički, pravno i tehnički komplikovanog. Po svemu što znamo, pokušaće tek da sebi obezbijede još jednu batinu. Jasno je i kome će da puca.

Poslanik DPS-a Miloš Nikolić kazao je da inicijativa Predsjedništva DPS-a ima za cilj da na precizniji i jasniji način reguliše odgovornost za širenje lažnih informacija. Prema njegovim riječima, Crna Gora je u prethodnih par godina bila izložena izuzetno snažnoj propagandi koja je imala osnovni cilj da ugrozi vitalne državne interese. „Dakle, ovakva inicijativa predstavlja odgovoran odnos DPS-a prema pravu građana na potpunu i tačnu informaciju, i spriječiće izloženost naših građana uticaju nelegitimne propagande", kaže Nikloić. ,,Apsolutno odbija" sve ,,medijske insinuacije" da je inicijativa zapravo pokušaj uvođenja cenzure.

Naglašavajući kako razne evropske zemlje pokušavaju da se bore protiv lažnih vijesti Nikolić napisao da je ,,Njemačka skoro uvela jedan takav zakon". Strogo posmatrano, takva izjava mogla bi se okarakterisati kao lažna vijet. Njemačka, naime, jeste usvojila zakon koji se bavi ovom problematikom, ali je informacija nepotpuna jer su se, zapravo, Njemci oko tog propisa o jadu zabavili.

Nedavno se pod naslovom Zakon koji je svima zasmetao tom temom bavio njemački radio Deutsche Welle. Najvažniji cilj Zakona o poboljšanoj primjeni prava na društvenim mrežama je borba protiv huškanja, jezika mržnje i lažnih vijesti – objasnilo je njemačko Ministarstvo pravosuđa. On se odnosi na društvene mreže koje imaju najmanje dva miliona registrovanih korisnika. U praksi se zakon odnosi prije svega na Facebook, Twitter, Youtube.

Žalbe na pojedine tekstove ili njihove autore društvenim mrežama u Njemačkoj sada mogu da šalju svi građani. Već prvih su dana nakon početka primjene zakona na Facebook-u i Twitter-u obrisani ili blokirani mnogi tekstovi koji uopšte nijesu sadržali huškanje ili jezik mržnje. „Tu se operiše neodređenim pravnim pojmovima. Na primjer, navodi se da provajderi moraju da brišu očigledno kažnjive sadržaje u roku od 24 sata po prijemu žalbe. Šta je očigledno kažnjiv sadržaj? I zašto o tome odlučuju saradnici tih firmi, a ne sudovi?", prenosi DW.

Uveliko stižu zahtjevi da se zakon hitno ukine. Kolumnista Špigela onlajn Saša Lobo napisao je: „Ono što je prava katastrofa nije to što je zakon pravno aljkav, tehnički uniformisan i predizborno ispaljen; katastrofa je to što je njegov debakl onemogućio smislenu borbu protiv govora mržnje i huškanja u doglednoj budućnosti".

DPS, dakle, govori o medijima, u Njemačkoj je riječ o društvenim mrežama. Ipak, veliki broj njemačkih opozicionih političara i kritičara vlade izrazio je bojazan da će Zakon poslužiti aktuelnoj vlasti i kao alatka za borbu protiv političkih protivnika.

Previše je tu nijansi za naše političare. Predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode dr Halil Duković objasnio je Pobjedi da je Inicijativa da se uradi zakon koji bi sankcionisao objavljivanje lažnih vijesti u medijima, opravdana i predstavlja apel vlasnicima portala i medijskih kuća da obrate pažnju šta objavljuju. Kad se našim jezikom nekome kaže da ,,obrati pažnju" šta radi, slabo ostaje mjesta za ljudka prava i slobode. Ali dr Duković je istovremeno član Predsjedništva DPS-a. Zna se šta je preče.

Saglasni su i koalicioni partneri. „HGI je apsolutno na toj strani. Glasaćemo za takav predlog, podržati ga i aposlutno medijski promovisati da se to dovede u zakonske okvire, kako priliči ovom prostoru", kazao je član Predsjedništva Hrvatske građanske inicijative Zvonimir Deković Skala radiju. On je istakao da u Crnoj Gori postoje „mediji koji zagađuju javni prostor". Dodao je da ga „ohrabruju primjeri" iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. „Nadam se da će uskoro i kod nas doći vrijeme i za to – da će ljudi zbog svog medijskog ili pisanja na Fejsbuku, biti stavljeni pod lupu zakona i da se to tako neće moći nastaviti," istakao je Deković.

I ovaj je javni djelatnik na ivici širenja lažnih vijesti. U Hrvatskoj se ovih dana tek najavljuje donošenje zakona koji bi se bavio govorom mržnje i širenjem lažnih vijesti na internetu. ,,Ne postoji nikakvih, ni najgrubljih mogućih procjena o tome na koga bi se tačno zakon odnosio, ko bi ga provodio i što ne valja s postojećom zakonskom regulativom", piše riječki Novi list.

,,Društvene mreže su specifična vrsta problema, jer je riječ o privatnim kompanijma kojima građani pristupaju na osnovu pravila koja su zadala ta privatna poduzeća. Korisnici imaju osjećaj da je riječ o javnoj sferi, ali nije - riječ je o privatnoj sferi koja je sasvim drugačije regulisana", kazala je za Novi list izvršna direktorica Udruge GONG Jelena Berković. Ona precizira da društvene mreže nijesu mediji, dakle urednički oblikovan sadržaj, kako ga definiše hrvatski Zakon o medijima. Ocjenjuje da ima prostora i potrebe za regulacijom društvenih mreža, ali da ni druge zemlje, ni EU to još nisu riješile.

Previše je tu suptilnih pitanja za uši ovdašnje vlasti. Je li vijest kad neko nešto napiše na svom Facebook profilu, šta je lažno i ko treba da odluči o tome - možete se kladiti - neće biti pitanja koja će mučiti naše zakonodavce. Važno je da se sklepa nešto što će moći da se ,,provuče", kao praćenje evropskih trendova, a zapravo će poslužiti disciplinovanju po mjeri vlasti.

Znamo mi nas. Propisi o zaštiti ličnih podataka kod nas služe kao oklop iza kojeg se, recimo, kriju podaci o imovini javnih funkcionera. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu na stanovanje, ovdje su u procesu ,,legalizacije bespravno podignutih objekata", umjesto tome da se zaštiti nečiji krov nad glavom, poslužile za legalizaciju hotela i drugih đakonija podignutih ako bi se oprala koja parica s mukom stečena kriminalnim poslovima.

Ni jedno ljudsko pravo, pa ni sloboda govora, nije apsolutno neograničeno- sve je pitanje balansa. Pravo na privatnost prestaje kada odlučite da uđete u avion, jer će od vas tražiti, na primjer, da skinete cipele. Pravo na slobodu izražavanja prestaje kada odlučite da u punom pozorištu iz šale uzviknete ,,požar!". Neke će slobode - ako nemaju ograničenje - prerasti u svoju suprotnost i aktivno podrivati demokratiju na kojoj su zasnovane.

Međutim, suština demokratije, kažu pametni, leži u spoznaji da lijek ne smije biti gori od bolesti. Bilo koji pokušaj ograničenja zloupotreba ljudskih prava ne smije za rezultat imati gubitak osnovnih sloboda. Ne može se pristati na to da zbog jednog čovjeka koji je unio bombu u avion policija ima pravo da prati sve građane, sve vrijeme, na svim mjestima. Jednako tako ne može se pristati na to da zbog lažnih tekstova na internetu činovnici DPS-a sebi propišu pravo da utvrđuju šta je - istina. Pod prijetnjom upotrebe sile. Tako ne izgleda demokratija.


Miloš BAKIĆ