Nedavno, na predavanju, postavio sam svojim studentima na Univerzitetu San Franciska geopolitičku zagonetku. Na tabli sam napisao jedno ispod drugog: Kina, Rusija, Evropa, SAD. Zatim sam pored Kine, dopisao "ekonomska kriza", pored Rusije "sankcije", pored Europe "izbjeglička kriza", a pored SAD sam stavio upitnik. Kako to, pitao sam, da su sve svjetske sile u grču frustracije i previranja, a ovdje je stanje stabilno, lagodno, sve kako treba? Odgovora nije bilo, čak ni iz obično aktivne prve klupe, ali se svima na licu mogao pročitati izraz olakšanja. Pitanje je, međutim, koliko status quo može da traje. Zar ne živimo na globalizovanoj planeti gdje, metaforički rečeno, lepet krila leptira na jednom kraju svijeta dovodi do tornada i zemljotresa na drugom? A ovdje se već radi o milionima ne leptira nego ljudskih bića.

Kada se negdje u svijetu pomene Kalifornija, najčešće asocijacije su na beskrajne plaže i preplanula tijela, vječnu mladost i sve što sa njom ide, na Holivud i Diznilend. Neko se možda sjeti i zemljotresa, požara i velike suše. Dva američka predsjednika, svaki na svoj način i komičar i tragičar, stasali su na kalifornijskim političkim daskama. Nikson kao senator i Regan kao guverner. Interesantno, obojica republikanci, iz partije čiji predsjednički kandidati odavno već u Kaliforniji ne mogu dobiti većinu. Kalifornija je solidno plava (boja demokrata) na mapi i u njoj, u toku kampanje, republikanski kandidati rijetko organizuju velike izborne skupove. Dođu na dan-dva da se vide sa bogatim donatorima i pokupe novac koji troše na drugim mjestima. U Ohaju, na primjer.

Još početkom ove godine izgledalo je da će naredni američki predsjednički izbori biti dosadni. Da će se svesti na svojevrsni dinastički rivalitet Klintonovih protiv Bušovih. Da će se u suštini birati između Pepsija i Koka-kole. I to od onih dijetalnih brendova.

Pod ovim prkosnim sloganom pobune nedavno je na Koledžu Džon Džej u Njujorku održana deseta konferencija progresivnih snaga SAD-a (Left Forum). U deceniji postojanja, Left Forum je okupio poznate američke mislilace, i stvaraoce - Noama Čomskog, Anđelu Dejvis, Olivera Stouna, Naomi Klajn, Kornela Vesta... Na ovom skupu, otvoreno i demokratski, artikulisane su konceptualne osnove i pravci djelovanja internacionalističkog ljevičarskog pokreta. Jasno da se jedino na principima jednakosti i ravnopravnosti, neraskidivom djelu istorije ljevice, mogu izbjeći kataklizmični globalni ratovi ka kojima vodi duboka kriza kapitalizma i gubitak demokratskog legitimiteta vladajućih elita.