Oduvijek sam vjerovao u čuda! Osjećao sam da sam okružen čudima, prepoznavao sam čuda u svemu, sa čudima sam se budio sa čudima sam tonuo u san. Posebno me čudilo što drugi nisu nalazali ništa čudno u stvarima koje su mene ostavljale bez daha. Jedno od mojih prvih velikih razočarenja desilo se kada moj najbolji drug nije podijelio sa mnom moju zadivljenost prizorom gusjenice koja se izvukla iz čaure i pretvorivši se u leptira odlepršala kroz roj prozirno plavokrilih i zlatokrilih vilinih konjica; imao sam čini mi se, devet godina, ali toliko je imao i moj drug. Ipak, mene je ta metamorfoza zabezeknula za sva vremena, a njega ostavila ravnodušnim. Sjećam se da je naglo promijenio raspoloženje, učinilo mi se da se gotovo uplašio, da je osjetio neki strah od čuda.