Monitor.co.me

POLITIČKA BURA U ITALIJI: Varvari opet osvajaju Rim

E-mail Ispis PDF
italijaItalija je u veoma ozbiljnoj krizi. „Mislim da mnogo godina situacija nije bila tako teška", rekao je vidno zabrinut diplomata porijeklom iz Italije. Italija doživljava političku buru koja bi mogla da se proširi i na Evropsku uniju. Pokret Pet zvjezdica (P5Z) i Lega poslije martovskih izbora uspjeli su da formiraju koaliciju, ali ne i vladu zbog veta predsjednika Republike Serđa Matarele. Onda su te dvije stranke izgleda uspjele da blokiraju predsjednikovog kandidata Karla Kotarelija kao prelaznog premijera. U Italiji sve ukazuje na nove parlamentarne izbore.

Predsjednik Matarela je imenovanjem Kotarelija, bivšeg ekonomiste Međunarodnog monetarnog fonda u Vašingtonu želio da smiri situaciju. Matarela je odbio da prihvati vladu P5Z i Lege jer je mandatar Đuzepe Konte na mjesto ministra finansija uvrstio 81-godišnjeg profesora Paola Savonu, euroskeptika.

Savona se u prošlosti izjašnjavao protiv članstva Italije u eurozoni. Matarela smatra da bi takvi stavovi ugrozili ekonomiju.

Predsjednik Lege Mateo Salvini rekao je da predsjedniku Matareli smeta jedino što bi novi ministar kritikovao Njemačku. „Mi smo njemačka i francuska kolonija", ponovio je Salvini. Nesuđene vladajuće stranke su pomenule i proces za smjenu predsjednika, no on je predviđen samo za teške povrede ustava.

Desničarska Lega i socijalno orijentisani P5Z svoj su koalicioni dogovor zasnovali na kritici politike štednje koju inicira Brisel. To je uznemirilo berze. Italija je, poslije Grčke, najzaduženija zemlja Evrope sa 132 odsto ukupnog domaćeg proizvoda (BDP) iako je, prema pravilima eurozone, dozvoljeno svega 60 odsto.

Na izborima 4. marta P5Z je bio ubjedljivo najjača snaga sa 32 odsto glasova. Nacionalistička Lega dobila je 17 odsto u okviru desničarskog saveza sa bivšim premijerom Silvijom Berluskonijem. Cio savez dobio je 37 odsto.

Kotareli ima nadimak Gospodin makazice, jer je 2013. već radio kao komesar za štednju u kratkotrajnoj vladi Enrika Lete. Tada je uočio da postoji mogućnost uštede u budžetu Italije od oko 35 milijardi eura. Većina njegovih predloga propala je zbog otpora italijanske birokratije. P5Z i Lega nisu za Kotarelija zato što je ranije ocijenio da za njihov planirani program potrošnje – nema para.

Salvini i Luiđi De Maio iz P5Z sljedbenicima su obećali nemoguće: niske poreze, socijalne povlastice, prijevremenu penziju, povoljnija EU pravila, ekonomski rast, manje birokratije... Sve to trebalo bi da bude finansirano novim dugovima.

Tehnička vlada bez mandata, u prelaznom periodu neće moći da donosi odluke i izvrši pripreme za usvajanje buždeta. Italija će politički tapkati u mjestu, sve dok u Rimu ne bude instalirana funkcionalna vlada, što čak i poslije eventualnih novih izbora na jesen može potrajati mjesecima. Italijanska štampa spekuliše da će novi izbori biti održani već u septembru.

Skeptici upozoravaju da bi vanredni izbori pogoršali situaciju. Eksperti strahuju da bi novi izbori mogli postati neka vrsta referenduma o euru. „Veoma je vjerovatno da će prilikom sljedeće izborne kampanje oni koji odbacuju euro ili su prema njemu skeptični biti još glasniji", smatra Volfgang Pikoli iz ekonomske službe Teneo inteligencija.

U takvoj situaciji biće odlučujuće kako će se pozicionirati Silvio Berluskoni. On kao premijer nije sprovodio reforme, niti je Italiju poveo naprijed. Ali, makar je uvijek bio proevropski nastrojen i, s obzirom na njegovu milionsku imovinu u Italiji, bankrot države mu sigurno nije u interesu. Pitanje je samo da li će on uspjeti da se vrati u prvi red italijanske politike?

S obzirom na gigantski italijanski nacionalni dug finansijska kriza bi ugrozila kompletnu eurozonu. Međutim, veliki dio italijanskog duga nalazi se u italijanskim rukama. Samo 36 odsto drže investitori u eurozoni, dok ostatak drže italijanske banke i štediše. Banke su profitirale od jeftinog novca Evropske centralne banke (ECB). One su ostale likvidne, ali su krhke, uglavnom zbog velikih količina takozvanih loših kredita.

Ukoliko ECB bude morala da zaustavi dotok novog novca, situacija će ubrzo postati kritična. „Varvari opet osvajaju Rim", napisao je londonski Financial Times, ocjenjujući da Italija nameće paralelu s Vajmarskom republikom u Njemačkoj, uz sjenku ranjivosti evropske liberalne elite. Sistem liberalne demokratije se obrušava, to je očito, i prestao je da daje ubjedljive ekonomske rezultate, što je dovelo do pojave i uspjeha „političkih varvara".

Predstavnici Evropske komisije u Briselu, francuski ministar finansija, ali i njemački političari upozoravali su Rim da ne ugrožava budžetsku disciplinu. I šefica diplomatije EU Federika Mogerini je zauzela poziciju: „Kao i svi Italijani, imam puno povjerenje u italijanske institucije, počev od predsjednika. On je garant poštovanja italijanskog Ustava". Ona vjeruje da predsjednik uvijek služi interesima građana i da su oni „povezani sa snagom Evropske unije". Mogerinijeva dolazi iz redova socijalista. Bivši premijer Paolo Đentiloni je tvitovao: „Moramo spasiti Italiju".

Najviše uzbuđenja je izazvalo mišljenje evropskog komesara Gintera Etingera o mogućnosti da „populističke partije" na sljedećim izborima postanu još jače. „Moja briga i očekivanje je da će naredne sedmice pokazati dubok efekat na tržišta, državne obveznice i privredni razvoj Italije, tako da će to za birače možda biti signal da ne biraju populiste zdesna i slijeva", poručio je njemački komesar za budžet EU.

Salvini je napisao na Tviteru: „Ludilo, u Briselu nemaju srama. Budžetski komesar, Njemac Etinger, kaže da će tržište pokazati Italijanima za koga da glasaju. Ako to nije prijetnja...ali ja se ne plašim." On je zatražio ostavku Etingera.

Slično se izjasnio Luiđi di Majo: „Ovi ljudi tretiraju Italiju kao ljetnju koloniju gdje dolaze na odmor."

„Upozorenja iz Brisela protiv koalicije P5Z i Lege, bila su potpuno kontraproduktivna", ocjenjuje Đovani Orsina, politikolog s rimskog LUISS-univerziteta. „Ne razumijem Evropsku komisiju i evropske političare. Što se više izjašnjavaju, tim više Italijani žele vladu koja je kritički orijentisana prema EU. Što više EU govori o Italiji, to je jača reakcija protivljenja."

Upućeni upozoravaju da EU ne bi smjela panično da reaguje na novu vladu u Rimu, jer Italijani su veoma osjetljivi na kritike spolja. Nova vlada nije pala s neba, nju je izabrao narod.

Od Etingerove izjave su se distancirali i šef Evropske komisije Žan-Klod Junker i predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk. Etinger se nedugo potom izvinio i naveo da „potpuno poštuje volju birača ljevice, desnice i centra u svakoj zemlji."

Svaki drugi Italijan je glasao za populističke stranke. Italijani u načelu ne vjeruju političarima koje pogrdno zovu kastom. Italijanski političari rijetko čine ono što su obećali tokom predizborne kampanje. Kad se jednom domognu vlasti, važan im je jedino sopstveni interes. To je manje-više godinama bilo zlatno pravilo italijanskog političkog života.

Upućeni tvrde da se neizvjesnost koju novoizabrani političari u Italiji šire, zasniva na tome što su oni izrasli na rušenju pravila i institucija, kojima se ništa ne može vjerovati. Slični su, ali perfidniji od ekscesnog američkog predsjednika Donalda Trampa.

Osioni lider Lege Salvini više je nalik na vođu navijača nekog fudbalskog kluba nego na političara. On pokušava da ugura za ministre one koji najviše bodu oči Evropi. ako je odustao od pretenzija da bude premijer i za sebe rezervisao fotelju ministra unutrašnjih poslova. Uzor mu je Putin, kod koga je bio u posjeti, a podržavaju ga liderka francuskog Narodnog fronta Marin Le Pen i višegodišnji mađarski premijer Viktor Orban.

Njegov partner Luiđi De Maio mijenja obećanja češće od košulja. Sumnja se da će njihova ugovorna zajednica moći dugo da traje, ukoliko uopšte oforme vladu.

,,Italija na prvom mjestu", isprazni je poklič novih vladara u Rimu.

Svakog pobornika EU od toga podilazi jeza.


Kriza kapitalizma

Ugledni hrvatski filozof i aktivista Srećko Horvat ukazuje da do rasta jeftinih populističkih rješenja, nacionalizma, mržnje prema susjedima u Europi, dolazi u okolnostima postojećeg kapitalizma. Horvat tumači da je ono što se trenutno odvija u Uniji jedna vrsta konflikta između demokratskih i oligarhijskih struja.

,,Mislim da je upravo Macronova neoliberalna politika, što se može vidjeti u Francuskoj s reformom tržišta rada, napadom na sveučilišta, dovela do rasta desnice u Europi. Prema mojem sudu, rješenje za EU koja sve više ide u smjeru radikalizacije, ekstremizma, netolerancije, zatvaranja granica, povratka na nacionalnu državu, nije neoliberalna politika. Smatram da su to dvije strane iste kovanice," ocijenio je Horvat za Radio Slobodna Evropa.

Horvat je s bivšim grčkim ministrom financija Janisom Varufakisom oformio Pokret za demokratizaciju Europe DiEM25 koji je okupio jake snage evropske i svjetske lijeve misli. To je prva transnacionalna lista s kojom se ide na izbore 2019. za Evropski parlament.

Za razliku od političara poput Junkera, Macrona, establišmenta Unije koji smatraju da se izlazi iz krize istim smjerom kao do sada, dakle daljnjom privatizacijom, mjerama štednje, jačanjem centra, odnosno ekonomije Njemačke prije svega, nauštrb periferije, odnosno zemalja poput Portugala, Španije, Grčke, pa i Slovenije i Hrvatske, DieM25 je drugačijeg mišljenja. ,,Za razliku od toga, (i) za razliku od populističkog smjera koji jača u Italiji, pa i Hrvatskoj i koji se zalaže za izlazak iz EU, DieM25 je za radikalnu transformaciju EU kroz borbu unutar same Unije i to transnacionalnim djelovanjem," objasnio je Horvat.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1444 / 22.jun 2018. VLAST, KRIMINAL, SAPUTNICI:Uhapsi-pusti, pa opet ...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1443

Monitor broj 1443 / 15.jun 2018. URUŠAVANJE ŠKOLSTVA: Luča korupcije (Miloš B...

 

Monitor broj 1442

Monitor broj 1432 / 7.jun 2018.     LOKALNI IZBORI - GLOBALNE POSLEDICE:Trijumf...