Monitor.co.me

DR ŽARKO PAPIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR IZ SARAJEVA: BiH je socijalno bure baruta

E-mail Ispis PDF
ppicProšle sedmice, kako je potvrdilo Tužilaštvo BiH, uhapšen je nekadašnji komandant Petog korpusa Armije BiH Atif Dudaković, i to nakon 12 godina istrage. On je osumnjičen za ratne zločine tokom 1994. i 1995. godine. Žarko Papić, politički analitičar i direktor Inicijtive za bolju i humaniju inkluziju, taj događaj ovako je prokomentarisao za Monitor:

- Nisam ni sudija ni tužilac i poštujem prezumpciju nevinosti mada video materijali, koji se emituju na televiziji, jasno ukazuju da je Dudaković direktno naređivao strijeljanje zarobljenika i paljenje sela, ali to je stvar suda i tužilaštva. Mogu samo komentarisati reakcije na njegovo hapšenje. Sve je to već viđeno u sva tri nacionalna korpusa - jedni se raduju, drugi protestuju. Razvija se kontekst, ako tako mogu reći, da zločin u odbrani nije zločin nego da je to izjednačavanje odbrane i agresije iako je zločin zločin, makar bio i u odbrani. Takav odnos prema zločinu i za srpsku, i za hrvatsku i za bošnjačku zajednicu ostavlja tragične posljedice, proizvodi nasilje. Međutim, važnije je u svemu tome da je istraga trajala dvanaest godina, ako je istrage uopšte i bilo, i glavno je pitanje - zašto baš sada hapšenje Dudakovića. To moram dovesti u kontekst sa predizbornim turbulencijama koje nas čekaju i hapšenje Dudakovića najbolji je mogući poklon Stranci demokratske akcije, jer će to biti sjajan povod za homogenizaciju Bošanjaka. To će koristiiti i Srpska demokratska stranka i bojim se da će se to nastaviti u predizbornim turbulencijama.

MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik izjavio je da nije optimista da će u slučaju Dudakovića doći do zadovoljenja pravde i pravičnosti imajući u vidu iskustvo sa hapšenjem Nasera Orića. Šta o tome mislite?
PAPIĆ: S tim u vezi mogu reći da je stanje u sudstvu i tužilaštvu BiH katastrofalno. Oni su pod političkim uticajima jednih, drugih ili trećih. Prema tome, kakav će ishod biti suđenja Dudakoviću ne mogu da predvidim, ali moram reći da u BiH, ne samo u slučaju ratnih zločinaca, pravde nema, uslovno rečeno, za velika imena. Uvijek su nedostajali dokazi za njihovo osuđivanje i oni su oslobađani.

MONITOR: Jednom ste rekli da je u BiH ,,put u pakao popločan izbornim kampanjama". Da li to i dalje važi?
PAPIĆ: Apsolutno. Bojim se da se ova predizborna kampanja neće razlikovati od prethodnih koje su pratile nacionalne i druge tenzije. Bojim se da će ovaj put biti i znatno gore zato što postoji neka vrsta zasićenosti naroda i javnosti u sva tri korpusa vladajućim partijama. Zato će one učiniti sve da proizvodnjom konflikata i straha od drugog homogenizuju sopstvena biračka tijela i u tom smislu preživljavaćemo neku vrstu pakla. Bojim se takođe da poslije izbora ne bude u BiH još gore.

MONITOR: Zašto gore?
PAPIĆ: Prvo, postoji rašomonijada oko izbornog zakona. Niko ne smije da dirne svetu kravu koja se zove Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a on je napravio haos. Čak postoji teza da je moguće mijenjati izborni zakon i u vrijeme predizborne kampanje. Sve će to stvoriti takvu predizbornu i postizbornu nepravnu nesigurnost da ćemo se, bojim se, onog momenta kada se završe izbori naći u situaciji haosa – postoji mogućnost da se blokira implementacija rezultata izbora i da postojeća vlast u tehničkom mandatu ostane godinama. U takvoj situaciji jako se bojim kakava će biti sudbina BiH.

MONITOR: Pošto razgovaramo na Međunarodni praznik rada, koliko su nezaposlenost i siromaštvo rašireni u BiH?
PAPIĆ: To su gorući problemi. Riječ siromaštvo nijedan od političkih lidera nije izgovorio u posljednje tri godine. Nije izgovori tu riječ a kamoli nešto uradio da se ono smanji, da se organizuje borba i politika protiv siromaštva, da se reformiše sistem socijalne zaštite...Po analizama Svjetske banke u BiH je 24 odsto stanovništva siromašno. Ispod su apsolutne linije siromaštva, a to je da žive od 8,6 maraka dnevno, što je na mjesečnom nivou oko 250 maraka. Najnovije analize govore da je 46 odsto stanovištva BiH na ivici siromaštva. Ogromno je siromaštvo, a u okviru toga postoji specifično siromaštvo - radničko siromaštvo. Dvadeset i pet posto radnika u BiH, onih koji primaju platu, ne mogu obezbijediti četvoročlanu familiju da živi iznad linije apsolutnog siromaštva. Radništvo je potpuno osiromašeno. To je ogroman socijalni problem. Sa duge strane socijalne nejednakosti dramatično rastu. Jedan odsto stanovništva Bosne i Hercegovine drži pedeset odsto štednje u bankama BiH. To je oko pet milijardi maraka. Po nekim analizama blizu stotinu pojedinaca u BiH su multimilioneri. Te socijalne nejednakosti u kombinaciji sa ogromnim siromaštvom su de facto socijalno bure baruta u BiH. To vladajući ne žele da vide, niti smiju da priznaju.

MONITOR: Ali zvanični statistički podaci to ne pokazuju?
PAPIĆ: Stastitika u BiH je kao u onoj staroj izreci - k'o bikini kostim - pokazuje sve, a ne otkriva ništa. Agencija za statistiku BiH, koristeći potpuno pogrešnu metodologiju, ustanovila je prije dvije godine da je bilo 16 odsto stanovništva relativno siromašno. Da ne govorimo o lažiranju podataka o novoj zaposlenosti. Stvarna socijalna i ekonomska slika BiH je puno gora nego što politika pokušava da je predstavi. Da bi sadašnjim rastom društvenog proizvoda po glavi stanovnika stigli prosjek EU treba nam preko pedeset godina!

MONITOR: U novije vrijeme bilo je dosta protesta u BiH. Vi ste demonstrante savjetovali da umjesto pred vladama demonstriraju pred centralama stranaka. Zašto?
PAPIĆ: Stvarna moć je u centralama stranaka, a vlade i parlamenti su samo tehničke službe. Stranke na vlasti u oba entiteta očito rade na rušenju sindikalnog pokreta. Zato je moj savjet svima da demonstriraju pred centralama stranaka. Jedino tako bi se mogla poljuljati ova moć, jer je staro pravilo: svaka vrsta apsolutizma puno je slabija nego što izgleda.

MONITOR: Kakve su perspektive BiH da se integriše u EU s obzirom na probleme koje navodite?
PAPIĆ: Perspektiva postoji naravno i ja bih volio da BiH uđe u EU. Ali sa ovim oligarhijama na vlasti nikad neće ući u EU zato što je njihov interes da se u EU ne uđe. Bez promjene političke vlasti mi teško možemo napredovati. Otkada je počeo da jača ruski uticaj na Balkanu, pa i u BiH, i EU i Amerika odjednom su pokazali veliki ineres za BiH. Zato je možda jedina mogućnost za ulazak u EU po onome spasavaj što se spasiti može, kao što je bio slučaj sa Rumunijom i Bugarskom, da nas neko drugi ne poklopi.

MONITOR: Početkom aprila izjavili ste, što je ocijenjeno kao šokantna najava, da u Vašim košmarnim snovima Amerikanci i Rusi dijele državu BiH?
PAPIĆ: U mojim košmarnim snovima poslije izbora Republika Srpska je zaokružena i funkcioniše normalno. Federacija ne funkcioniše uopšte. Postoji mogućnost i opcija da se internacionalizuje stanje u Federaciji. Danas u svijetu imate dva velika igrača. Znate ono - kad se dva slona potuku strada trava. U tom slučaju trava smo mi. Sjetio sam se Jalte, koja je sinonim za podjelu svijeta, a tada se radilo o podjeli uticaja u Jugoslaviji po pedeset posto između Zapada i Rusije. I to je realna opasnost za BiH ako se nastavi zaoštravanje između Zapada i Rusije. Pomenuo sam da su naše partije karteli interesnog tipa. Njihov je interes da vladaju nekom teritorijim da bi osigurale svoje bogatstvo i moć. HDZ pokušava da to zaokruži na uslovno rečeno svom dijelu teritorije. Mislim da ni bošnjačka oligarhija ne bi imala ništa protiv da se i njima zaokruži njihova teritorija i da im se u to ne miješa niko. S tim što će gledati da za to ne budu oni krivi nego da su krivi svi drugi. Recimo da je ovo neka vrsta analitičke procjene i ne daj bože da do toga dođe.


Još nema prave ljevice

MONITOR: Kakve su šanse ljevice na oktobarskim izborima?
PAPIĆ: U BiH ljevica postoji samo kao potencijalna lijeva orijentacija. Partije socijaldemokratske orijentacije još nisu prava ljevica. Da bi to postale, moraju se okrenuti radnicima, siromašnim, nezaposlenim i artikulisati njihove interese bez sitnih igara i šibicarenja. Moraju biti socijalno obojene. Ljevica se u BiH mora preobraziti, a ima istorijsku šansu za to. Potencijal ljevice u BiH danas nije u partijama socijaldemokratske orijentacije nego u ogromnom nezadovoljstvu ljudi u BiH. Ljevica mora na sve moguće načine da politički artikuliše to nezadovoljstvo, a da bi ga artikulisala mora postati prava ljevica. I da se ne bavi nacionalnim pitanjima, nego socijalnom situacijom da bi imala ozbiljne šanse na izborima.


Zemlja kontrolisanog haosa

MONITOR: BiH je, kako ste jednom kazali, zemlja kontrolisanog haosa, u kojem vladajuće partije neprekidno vode predizbornu kampanju...
PAPIĆ: To je tako. Prvi sam upotrijebio riječi kontrolisani haos i to se kao opšte mjesto u javnosti često pominje. O čemu se radi? Naše takozvane političke partije to u biti nisu. To su karteli, organizovane interesne grupe, koje se bore za što veći dio kolača u vlasti. Da li će jedna od njih dobiti više ili manje političkih poena to i nije važno, svakome pripada po neki komad koji se onda materijalizuje. Da bi to stanje ostalo mora se stvarati kontrolisani haos. Dakle, stalni privid suštinskih sukoba, a pod tepih staviti ono što je realno stanje u društvu – siromaštvo, nezaposlenost, odlazak mladih, stvaranje uslova za život dostojan čovjeka...


Srbija je davno izgubila Kosovo

MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, ustaštvo, četništvo, nacionalizmi, u toku je šešeljizacija Srbije... Jesu li osnovani strahovi od novog rata?
PAPIĆ: Ne vjerujem da postoji ikakva šansa da se ponovi rat iz devedesetih ukoliko to ne bude dio nekog većeg konvencionalnog rata između Istoka i Zapada. U Hrvatskoj postoji neka vrsta paradoksa. Od kako je postala članica EU počela je da jača nacionalistička desnica. Dok Hrvatska nije ušla u EU u njoj je bilo relativno normalno stanje. Srbija je podijeljeno društvo, ali mislim da nije korektan termin šešeljizacija Srbije, jer je Šešelj ipak minorna pojava. Šešelj je kao osuđeni ratni zločinac poslanik u parlamentu i može biti lakmus papir za Srbiju u mnogo čemu, zavisi hoće li biti izbačen iz parlamenta. U njoj jača nacionalizam i postoji otvoreni problem Kosova, i Vučić to kontroliše balansiranjem.

Zastupam tezu da je Kosovo Srbija izgubila mnogo prije NATO bombardovanja. Definitivno je to sada suverena zemlja. Neki se kompromis mora naći. Ipak, puno važnije za region jeste kakvi su unutar sebe Kosovo i Srbija. Jesu li to demokratske zemlje, zemlje ljudskih prava. Moram napomenuti da je jedini neporaženi nacionalizam na Balkanu velikoalbanski. Bojim se da Zapad to ne prepoznaje kao potencijalnu opasnost.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1438 / 11.maj 2018. PUCNJI U OLIVERU LAKIĆDokle? (Milena Perović-Korać)...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1437

Monitor broj 1437 / 4.maj 2018. PRVOMAJSKA ŠUTNJA: To je nama naša borba dala (Zor...

 

Monitor broj 1438

Monitor broj 1438 / 11.maj 2018. PUCNJI U OLIVERU LAKIĆDokle? (Milena Perović-Korać)...