Monitor.co.me

NAKON VAZDUŠNIH NAPADA ZAPADNIH SAVEZNIKA NA SIRIJU: Generali pametniji od političara

E-mail Ispis PDF
putinDobra vijest je da poslije vazdušnih napada zapadnih sila na Siriju nije izbio treći svjetski rat. Loša je da poslije američkog, britanskog i francuskog bombardovanja u sedmogodišnjim ratom izmučenoj bliskoistočnoj državi ništa neće biti bolje.

Vazduhoplovne i pomorske snage tri vodeće vojne sile zapada u subotu rano ujutro bombardovale su tri lokacije u Siriji kao odgovor na hemijski napad nedjelju dana ranije u području istočne Gute kraj sirijskog glavnog grada Damaska. U incidentu koji upravo istražuju isljednici međunarodne organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW), prema izvorima nekih nevladinih oprganizacija, kritičnih prema režimu sirijskog dugogodišnjeg predsjednika Bašara al-Asada, usmrćeno je između 45 i 75 civila, među njima i djeca.

Sirijske vlasti odlučno poriču da se napad uopšte dogodio, a u tome ih snažno podržavaju saveznici Rusija i Iran. Navodno, hemijski napad je režirala i na video materijalu snimila nevladina organizacija Bijeli šljemovi koristeći posljednje očajnike koji nisu napustili potpuno razoreni grad Dumu u istočnoj Guti. Na Zapadu su spasilačke ekipe Bijelih šljemova mnogo hvaljene i dokumentarac o toj NVO dobio je Oskara na posljednjem nadmetanju u Holivudu.

Raketni udari na Siriju izvedeni su nakon sedmice u kojoj je eskalirala retorika između SAD-a i Rusije, u čemu je opet prednjačio predsjedniok Donald Tramp. Uprkos upozorenjima iz Moskve o ,,crvenim linijama" u slučaju napada SAD i njihovih evropskih partnera na, kako se tvrdi, hemijska postrojenja u dijelu Damaska i oko sjevernijeg grada Homsa, ispaljene su 103 rakete za koje u Pentagonu tvrde da su sve našle put ka ciljevima.

Ministarstvo odbrane u Moskvi, međutim, tvrdi da su sirijske protivvazdušne snage zahvaljujući odbrambenim sistemima sovjetske proizvodnje oborile 71 projektil. Nadgornjavanja SAD i Rusije nastavljena su u Savjetu bezbjednosti UN nacrtima rezolucija koje su te dvije nuklearne sile jedna drugoj pobijale koristeći pravo veta.

Koliko je svijet na kraju prošle sedmice bio blizu rata između SAD i Rusije, vjerovatno ćemo saznati nakon izvjesnog vremena. Za sada se čini da su SAD, Velika Britanija i Francuska suzdržane i da su svoje napade ograničile na ciljeve u Siriji koji se dovode u vezu s proizvodnjom i skladištenjem hemijskog oružja. Civilnih žrtava u tim napadima, prema onom što je do sada poznato, praktično nije ni bilo.

U poređenju s nedavnim izraelskim vazduhoplovnim udarom na bazu T-4, rezultati napada od 14. aprila izgledaju beznačajni. U tom smislu, američko-britansko-francuski udari nisu bili ništa drugačiji od vojne akcije u aprilu 2017, kada su, opet pod nerazjašnjenim okolnostima korištenja hemijskog oružja u sirijskom gradu Kan Šeikun, u provinciji Idlib, američke snage bombardovale vazduhoplovnu bazu Šajrat, kojom upravlja režim.

Prilikom vazdušnog udara u Siriji ove godine Vašington nije krivio samo sirijski režim za hemijski napad, već i njegovog zaštitnika Moskvu. Ovo je situaciji dalo veći stepen tenzija te povećalo špekulacije o direktnom sukobu SAD i Rusije. Na sreću čeoni sudar je izbjegnut, a sve više analitičara čitavu operaciju doživljava kao svojevrstan performans.

Priča o mogućoj eskalaciji između SAD i Rusije na Bliskom istoku mnogo se razmatra poslije intervencije potonje u Siriji 2015. Ovogodišnje obraćanje naciji predsjednika Vladimira Putina pred Federalnom skupštinom dodatno je uozbiljilo situaciju kada je spomenuo mogućnost ,,instant odmazde" u slučaju napada na Rusiju. Prijetnje odmazdom izrečene su i prije nego što su snage predvođene SAD izvele udare u Siriji. Ruski šef Generalštaba Valerij Gerasimov rekao je kako će Rusija preduzeti ,,mjere odgovora i na projektile i mjesta njihovog lansiranja" ukoliko životi ruskih trupa budu u opasnosti.

Ukoliko se uzme u obzir činjenica kako je američka administracija barem hipotetički razmatrala scenario vojne intervencije u Siriji, Moskva nije imala izbora već da blefira o ,,mjerama odmazde". No, kao i 2017, ništa se, zapravo, nije desilo poslije udara. Argument za nepoduzimanje nikakve akcije je da nije bilo prijetnje ruskim vojnim postrojenjima.

Očekivati drugačiju reakciju Moskve bilo bi nesmotreno. Uprkos emotivnim govorima, rusko rukovodstvo pokušava da ne pređe liniju i izazove sukob. Direktna konfrontacija s vojno nadmoćnijom koalicijom predvođenom SAD značila bi potpuni poraz za Rusiju u Siriji, a nije zgoreg dodati kako bi to moglo da pokrene globalni oružani sukob.

Sada se čini da komunikacija između američkog i ruskog Generalštaba dobro funkcioniše. Stručnjaci odavno govore da profesionalna, tolerantna i povjerljiva komunikacija između visokorangiranih uniformisanih lica obje strane nije u krizi - uprkos novim konfrontacijama na relaciji Istok-Zapad. Svojevrstan je politički humor komentar da su ovaj put racionalnost i stručnost generala pobijedili nad bezobzirnim političarima.

Konsultacije između Rusije i SAD izgleda da su se desile sedmicu prije udara zapadnih sila po Siriji. Činjenica da je Moskva bila sigurna u ovu koordinaciju vidi se u prisustvu delegacije vladajuće stranke Ujedinjena Rusija, na čelu s generalnim sekretarom Andrejom Turčakom, u Damasku dan poslije izvođenja udara.

Na kraju, ovi ,,formalni" udari na Siriju bili su optimalno rješenje za obje države da ublaže tenzije oko situacije s hemijskim oružjem u Dumi. Moskva je zadržala status quo u Siriji, a Vashington je formalno ispunio svoje obećanje i zauzeo ,,principijelnu" poziciju.

Strana koja je imala najveće koristi od ove situacije bili su sirijski režim i njegovi saveznici. Nije došlo do promjene ravnoteže moći na terenu poslije udara i snage lojalne sirijskom režimu nisu pretrpjele gubitke. Nekoliko sati poslije napada, Bashar al-Assad je ušao u fokus društvenih medija objavom videosnimka koji prikazuje kako on navodno trijumfalno dolazi na radno mjesto. Lokalni i strani mediji potom su objavili snimke Sirijaca kako slave na ulicama.

Izgleda da je Asad veoma dobro prošao kroz oluju medijskih špekulacija. Prošle godine su američki napadi na vojni bazu Šajrat iznenadili ljude i podstakli međunarodne medije da špekulišu o mogućnostima ozbiljnijih vojnih akcija SAD protiv režima. Ove godine, poslije – kako ih je Tramp opisao – ,,savršeno izvedenih" udara, analitičari ocjenjuju kako, osim populizma, nema ništa iza retorike domaćina Bijele kuće. Takvi smatraju kako je i Asadu sada jasno da Tramp nema nikakvu strategiju za rješenje sirijskog sukoba i kako ne može pokrenuti efikasan mehanizam da spriječi korištenje stvarnog ili izmišljenog hemijskog oružja.

Nekoliko dana pred vazdušni napad Tramp je poručio da želi da povuče sve vojnike SAD iz Sirije. Potom je opet prijetio snažnom vojnom intervencijom kako bi zaštitio sirijsko stanovništvo od budućih napada nervnim gasom. Tramp bi htio da sirijsko poglavlje nekako stavi ad acta, ali samo sve još više pogoršava. Kada se povuče crta – američki predsjednik nema strategiju.


Saveznici i neprijatelji

U Siriji se vodi možda najnepregledniji rat u istoriji. Tamo se stalno iznova suočavaju vojske zemalja koje su nominalno još saveznici ili su politički duboki neprijatelji.

Ulaskom Rusije u građanski rat u Siriji i savezom s Iranom, Asad je dobio rat - to neće promijeniti ni ova vojna intervencija zapadnih sila. Ipak, ovi napadi nisu besmisleni.

Prema tumačenju zapadnih medija, Vašington, London i Paris ovim napadima stavljaju do znanja dvije stvari: upotreba oružja za masovno uništavanje neće proći bez posljedica, neće se tolerisati cinično poricanje i prikrivanje ratnih zločina.

Osim toga, svjetske sile ne žele da se tek tako povuku s geopolitički važnog prostora, mada iza njih stoje godine pogrešno i nejasno vođene politike. Bliski istok se nalazi pred novim poretkom o kojem ne bi smjelo da se odlučuje samo u Moskvi i Teheranu. To je dvostruka poruka napada na Asadove hemijske fabrike. Od značaja je i to što SAD nisu same djelovale nego u savezu sa Francuskom i Velikom Britanijom.


Saradnja i napetosti

Ukrajina, Krim, Skripalj, Sirija - mnogo je konfliktnih zona između Zapada i Rusije. U najmanju ruku mora zabrinuti galopirajuće otuđivanje Rusije i Zapada čije su posljedice dalekosežne. Obje strane praktično nemaju nikakav osnov za povjerenje.

Ipak, svi su izgledi da napetosti u pozadini zbivanja u Siriji ne utiču previše na saradnju između Moskve i zapadnih zemalja. Ured francuskog predsjednika je potvrdio da Makron, koji je proširio saradnju s Rusijom prije izvođenja posljednjih vazdušnih napada, još nije odustao od planirane posjete Moskvi.

No, postoji stepen nepredvidivosti u ponašanju aktera na obje strane u proteklim mjesecima, kao i sve veće nepoštovanje međunarodno prihvaćenih normi i procedura. Ovo bi se moglo dokazati opasnim u budućnosti, jer minimizira prostor za pregovore i diplomatske dogovore.


Spoljni neprijatelji

Neki analitičari smatraju da je u pozadini američkih prijetnji samo naizgled riječ o odmazdi za upotrebu otrovnog gasa. Pravi motivi Donalda Trampa su njegovi potpuno drugi problemi.

Rat je nastavak politike drugim sredstvima, formulisao je u 19. vijeku njemački strateg Karl fon Klauzevic. Što je Donald Tramp na unutrašnjem planu više pod pritiskom i što je bliža istraga oko specijalnog istražioca Roberta Milera (iako su izjave porno glumice Stefani Kliford alijas Stormy Daniels u nekom smislu već ušle u njegov intimni prostor), to Tramp sve nepostojanije i opasnije djeluje na spoljnom planu.

U novembru su izbori za dio sastava Kongresa SAD. Najgori scenario za Trampa bio bi da izgubi oba doma Kongresa. U tom slučaju pomogao bi mu rat protiv spoljnog neprijatelja da se domogne nekog nadstranačkog konsenzusa. Ako bi postojala prijetnja za nacionalnu bezbjednosti, birači u SAD bi mogli da se u jeku „okupljanja pod zastavom" odreknu mogućnosti kontrole vlasti koju omogućavaju izbori za Kongres. Tako je bilo i kod Džordža Buša mlađeg poslije terorističkih napada od 11. septembra 2001.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1438 / 11.maj 2018. PUCNJI U OLIVERU LAKIĆDokle? (Milena Perović-Korać)...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1437

Monitor broj 1437 / 4.maj 2018. PRVOMAJSKA ŠUTNJA: To je nama naša borba dala (Zor...

 

Monitor broj 1438

Monitor broj 1438 / 11.maj 2018. PUCNJI U OLIVERU LAKIĆDokle? (Milena Perović-Korać)...