Monitor.co.me

HAŠKI TRIBUNAL: 10 GODINA VOJISLAVU ŠEŠELJU: Vojvoda, zločini, farsa i kazna

E-mail Ispis PDF
seseljŽalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne krivične sudove, koji je naslijedio postupke Haškog tribunala, osudilo je predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja na kaznu od 10 godina zatvora za podsticanje progona, prisilno raseljavanje, prisilno premještanje nesrpskog stanovništva.

Sudsko vijeće sudije Teodora Merona, nekadašnjeg predsjednika Haškog tribunala, današnjom odlukom preinačilo je prvostepenu oslobađajuću presudu, kojom je lider radikala u martu 2016. godine bio oslobođen od svih optužbi haškog tužilaštva. Vijeće je zaključilo da je Šešelj odslužio kaznu tokom 11 i po godina boravka u pritvoru.

Od jedanaest tačaka optužnice, Žalbeno vijeće je vidjelo krivicu Vojislava Šešpelja u tri - za prisilnu deportaciju i podsticanje deportacije Hrvata iz Vojvodine. Odbacilo je žalbe tužilaštva po ostalim tačkama prvostepene presude Haškog tribunala.

Žalbeno vijeće je zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da Šešeljev govor u vojvođanskom mjestu Hrtkovci 6. maja 1992. godine nije predstavljao pozivanje na etničko čišćenje, već ,,učešće u ratnom naporu". ,,Huškačke formulacije iz govora i izjave gospodina Šešelja zaista su mogle da navedu druga lica da počine zločine protiv nesrpskih civila''.

Francuski sudija Žan-Klod Antoneti u martu 2016. godine, kao predsjedavajući u Pretresnom vijeću Haškog tribunala, izrekao je presudu po kojoj Šešelj nije kriv ni po jednoj od tačaka optužnice.

Lider SRS je u pritvoru Međunarodnog suda u Hagu bio od 24. februara 2003. Optužen je za ratne zločine koji su, prema tužiocima, počinjeni od 1991. do 1993. godine nad nesrpskim stanovništvom velikih djelova Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Vojvodine. Optužnica je Šešelja teretila za progone na političkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi, prisilno premještanje i nehumane postupke koji su kvalifikovani kao zločini protiv čovječnosti. Po osnovi kršenja zakona i običaja ratovanja optužen je i za ubistva, mučenje, okrutno postupanje, razaranje sela i uništavanje vjerskih objekata, te pljačkanje javne i privatne imovine.

Suđenje Šešelju je počelo četiri godine poslije hapšenja, tek 2007, i uz mnogo prekida i pauza koje su mahom bile posljedica opstrukcije procesa koju je sprovodio sam Šešelj koji je kao vlastiti branilac sudska zasjedanja pretvarao u tribinu za političke govore ili u scenu, na kojoj je vulgarnim riječima vrijeđao sve odreda, od tužilaca i svjedoka, do sudija i samog Tribunala. Postupak je nerijetko bio farsa koja je u direktnom televizijskom prenosu iz Haga zabavljala dio publike u Srbiji.

Osnovna teza tužilaca, koji su u svom dokaznom postupku izveli 72 svjedoka, bila je da je Šešelj odgovoran za osnivanje paravojne formacije Srpski četnički pokret, poznate pod nazivom „šešeljevci", koji su počinili zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u Vukovaru, Bijeljini, Zvorniku, Brčkom, Nevesinju, okolini Mostara i širem području Sarajeva.

Posebna tačka optužnice bio je „govor mržnje". Tužioci su tvrdili da je on govorima uoči ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a posebno za vrijeme tih ratova, ne samo podsticao, nego praktično počinio progone, deportacije i prisilna premještanja stanovništva. Koristio je svaku priliku – o tome su tužioci predočili sudskom vijeću veliki broj video-snimaka – da direktno huška na rat protiv „istorijskih neprijatelja", a to je značilo protiv Bošnjaka i Hrvata.

Tužioci su citirali Šešeljeve prijetnje da će se Srbi „osvetiti muslimanskim dušmanima", a Hrvatima „ispostaviti račune za žrtve iz Prvog i Drugog svjetskog rata" a „svetiće im se tamo gdje su najslabiji". Takvim govorima Šešelj je, tvrdili su tužioci, stvarao okolnosti za izazivanje nasilja i direktno upućivao na zločine. Tužioci su u završnoj riječi u martu 2012. zatražili kaznu od 28 godina zatvora.

Pošto se odrekao iznošenja dokaza, Šešelj je svoju odbranu sveo na završne riječi u kojima je optužio međunarodni sud da je instrument velikih sila i obavještajnih službi, stvoren samo zato da se sudi Srbima, i da je učinio sve da ga ubije kao i Slobodana Miloševića.

Njegova završna riječ bila je prije populistička retorika, nego iznošenje argumenata kojima je trebalo pobijati navode tužbe. Rekao je da mu niko u Hagu „nije ni do koljena", da je kao i srpski narod u svemu nadmoćan. „Svoju nadmoć pokazujem i u ovoj sudnici kao istaknuti srpski nacionalista", govorio je Šešelj, ne osvrćući se na konkretne navode optužnice.

Na njegov zahtjev, iz vijeća koje mu je sudilo odstranjen je danski sudija Frederik Harhof zato što je u privatnom pismu, do kojeg su došli mediji, kritikovao seriju oslobađajućih presuda, u slučajevima Gotovina, Markač, Perišić, Stanišić, Simatović. Taj „zaokret" k oslobađajućim presudama Harhof je pripisao politički motivisanom pritisku predsjednika Haškog tribunala Teodora Merona na sudije.

Farsa je nastavljena prijedlogom vijeća sudije Antonetija da bude pušten na slobodu do izricanja presude, iako to optuženi nije ni tražio. I prijedlog je prihvaćen. Šešelj je u novembru 2014. bukvalno istjeran iz zatvora u Ševeningenu, dok je izjavljivao da se neće držati nijednog propisa o boravku na privremenoj slobodi, da se nikad neće vratiti u Hag i da će, čim se nađe u Beogradu, uletjeti u politički život. U isto vrijeme, Vladi Srbije nije upućen nikakav zahtjev u vezi sa Šešeljevim boravkom na privremenoj slobodi, a još manje s njegovim povratkom u Hag, ako to Tribunal bude zahtijevao.

Da bi farsa bila potpunija, 31. marta 2016. Vojislavu Šešelju izrečena je oslobađajuća presuda i to u njegovom odsustvu, mimo svih propisa Statuta Tribunala. „Po izricanju ove presude, optuženi je slobodan čovjek", rekao je sudija Antoneti. Saopštenje sudije Antonaetija da je Šešelj oslobođen po svim tačkama optužnice, mnogi su nazvali bankrotom Haškog tribunala. „Antonaeti je zaljubljen u Šešelja. Nema drugog objašnjenja", rekao je jedan poznavalac procesa.

Žalbena rasprava o oslobađajućoj presudi Vojislavu Šešelju bila je pvi predmet pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za međunarodne krivične sudove (IRMCT), To Posebno tijelo, naslijedilo je 21. decembra prošle godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.

Komentarišući presudu predstavnici Documente NVO iz Zagreba, koja se bavi istraživanjem ratnih zločina su u saopštenju naglasili: ,,Važno je istaknuti da je širenje etničke mržnje i ratnohuškačka politika koja je za posljedicu imala protjerivanje desetaka tisuća ljudi i ubojstva njih gotovo 905, kao i razaranja cijelih sela i vjerskih objekata, mučenja i silovanja civila i ratnih zarobljenika u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini, kroz ovu odluku Žalbenog vijeća sankcionirani."

Haški tribunal zatvoren je poslije skoro četvrt vijeka rada. Postupak je zaključen za ukupno 141 optuženu osobu. Oslobođeno je 18 optuženih, a 74 optužene osobe su osuđene. Kao jedna od njihovih značajnih zasluga istaknuto je da su „dokazali van razumne sumnje da masovna ubistva u Srebrenici 1995. predstavljaju genocid".

Haški procesi bili su, poslije Nirnberških suđenja, prvi u svijetu na kojima se sudilo za ratne zločine. „Zasluga suda Ujedinjenih nacija u Hagu je što se u kolektivnu svijest ukorijenila činjenica da će oni koji su počinili zločine u ratovima morati da polože račune. Haški tribunal označio je kraj nekažnjivosti za ratne zločine", rekao je na svečanosti zatvaranja generalni sekretar UN Antonio Guteres.

IRMCT će završiti otvorene predmete. To su na prvom mjestu žalbeni postupci u predmetima vodećih ljudi Republike Srpske tokom rata u BiH, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, te okončanje suđenja rukovodiocima SDB Srbije iz vremena Slobodana Miloševića, Jovici Stanišiću i Frenku Simatoviću. Lokalno pravosuđe, odnosno sudovi u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, procesuiraće predmete koje im je ustupilo Haško tužilaštvo.

Prema haškoj optužnici, oni su od 1991. do 1995. godine, osnivali, naoružavali, organizovali obuku i finansiranje tajnih policijskih i paravojnih jedinica, čiji pripadnici su svoj ratni put obilježili ubistvima i progonom nesrpskog stanovništva sa ciljem njihovog trajnog uklanjanja, najprije s područja Krajine i istočne Slavonije u Hrvatskoj, a potom iz opština Sanski Most, Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Zvornik i Trnovo u Bosni i Hercegovini. Tužilaštvo je za obojicu tražilo doživotni zatvor, ali prije četiri i po godine odlukom Pretresnog vijeća holandskog sudije Alfonsa Orija, oslobođeni su svake krivice.


Ponosan na sve zločine

Šešelj je presudu Žalbenog vijeća Mehanizma u Hagu ocijenio potpuno protivpravnom. S formalne strane gledajući, Žalbeno vijeće nije moglo da preinači oslobađajuću presudu u osuđujuću, već je moglo samo da je ukine i vrati na ponovno suđenje, kazao je Šešelj u reakciji na presudu iz Haga.

,,Potpuno su slagali da je u Hrtkovcima izvršen sistematski napad na civilno hrvatsko društvo, jer nikakvog napada nije bilo i nijedan Hrvat nije protjeran iz Srbije", kazao je Šešelj. Prema njegovim riječima, svi Hrvati koji su otišli iz Hrtkovaca, prethodno su razmijenili svoju imovinu s ranije protjeranim Srbima iz Hrvatske.

Šešelj je medijima izjavio da je ,,ponosan na sve zločine" koji su mu, kako se izrazio, pripisani. ,,Spreman sam ponovo da ih izvršim", kazao je Šešelj.

Haški osuđenik je kazao da poslije presude ima dvije mogućnosti. ,,Prvo, čekam da mi dostave presudu na srpskom jeziku, a onda ću tražiti rok da podnesem žalbu na tu presudu, kao redovni pravni lijek, s obzirom na to da je ovo za mene praktično prvostepena presuda", objasnio je lider radikala.

Naveo je da kao drugu opciju ima neograničeni rok za podnošenje ,,vanrednog pravnog lijeka", što je zahtjev za preispitivanje pravosnažne presude. ,,Ja ću sve te mogućnosti iskoristiti da bih što snažnije dodatne udarce zadao Haškom tribunalu", kazao je Šešelj.

Njemačka medijska kuća Dojče vele je komentarisala da Šešelju ,,pod stare dane nedostatak solidnog neprijatelja zagorčava život i pretvara ga u običnog, izanđalog srpskog političara koji ne zna da ode u penziju. Nadgornjavanje s Hagom Šešelj vidi kao svoj doprinos srpskoj istoriji, pa bi mu nova epizoda samo dala priliku da se vrati svojoj izvornoj psovačkoj lucidnosti."


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1438 / 11.maj 2018. PUCNJI U OLIVERU LAKIĆDokle? (Milena Perović-Korać)...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1437

Monitor broj 1437 / 4.maj 2018. PRVOMAJSKA ŠUTNJA: To je nama naša borba dala (Zor...

 

Monitor broj 1438

Monitor broj 1438 / 11.maj 2018. PUCNJI U OLIVERU LAKIĆDokle? (Milena Perović-Korać)...