Monitor.co.me

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Marginalna radikalna desnica teroriše Hrvatsku

E-mail Ispis PDF
linoMONITOR: Koje su dominantne karakteristike aktuelne političke scene u Hrvatskoj?
VELJAK: Ne mogu a da ne započnem s ekonomijom. Industrija je u ozbiljnoj krizi: brodogradilištima, koja su dugo bila jedan od najvitalnijih segmenata izvozne proizvodnje, prijeti zatvaranje ili radikalno smanjivanje zaposlenosti, a neizvjesna je i budućnost prehrambene industrije, uslijed toga što je ona ili u vlasništvu Agrokora ili usko vezana s tim koncernom, za kojega ćemo tek vidjeti može li i pod koju cijenu preživjeti nakon nagomilanih dugova. Poljoprivreda se teško može boriti protiv uvoznih lobija: sela se prazne (a to vrijedi i za gradove, posebno one gradove poput Siska koji su ostali ili će uskoro ostati bez industrije). Hrvatska je pod pritiskom svjetskih centara financijske moći (čija je ekspozitura Evropska unija) da izvrši ,,strukturne reforme" – a to prevedeno na običan jezik znači da se dodatno prilagodi neoliberalnim agendama. U tom kontekstu narodu se nudi radikalizacija, kako bi se pažnja skrenula na marginalna pitanja. Aktualna je rasprava o ratifikaciji Istambulske konvencije, koju konzervativni krugovi prikazuju kao crni mrak, pa će, tako se neukom svijetu tumači, nakon ratifikacije promjena spola postati takoreći obavezna, a ako neće doći baš do toga, sportaši u borilačkim sportovima će se proglašavati ženama kako bi mogli premlaćivati sportašice.

MONITOR: Dan uoči predstavljanja zaključaka Vijeća za suočavanje s prošlošću iz finalnog dokumenta na tri mjesta izbrisana je riječ 'ustaški'. Takođe ovih dana dozvoljen je ustaški pozdrav „Za dom spremni". Da li je to znak da u Hrvatskoj nezaustavljivo eskalira ustaštvo?
VELJAK: Ne bih rekao da je riječ o nekakvoj nezaustavljivoj eskalaciji. No, stvari ipak nisu naivne. Marginalne manjine radikalne desnice dobile su širom otvoren prostor javnog djelovanja nakon promjene na čelu HDZ-a kad je tu stranku preuzeo Tomislav Karamarko. No, ni nakon što je na čelo HDZ-a došao umiveni briselski političar Andrej Plenković radikalna desnica nije potisnuta s javne scene. Moglo bi se reći da snage koje nemaju podršku više od pet odsto stanovništva teroriziraju cijelu zemlju. To se očituje prije svega u jačanju javne prisutnosti historijskog revizionizma, i to ne samo u smislu relativizacije fašizma-nacizma-ustaštva, nego i u smjeru otvorene rehabilitacije NDH. U vezi s time historičar Ivo Goldstein napravio je nedavno zanimljivu (i zabrinjavajuću) komparaciju istupa Alojzija Stepinca i nekih današnjih hrvatskih biskupa. Dok je Stepinac u nekoliko navrata javno upozoravao Antu Pavelića na neprihvatljivost Jasenovca i općenito ustaške politike etničkog čišćenja, danas određeni krugovi Katoličke crkve jednoznačno slave ustaštvo, tražeći preispitivanje vrednovanja ustaškog pokreta, tj. njegovo uključivanje među pozitivne strane hrvatske povjesn ice.

MONITOR: Koliko je ljevica relevantan faktor u Hrvatskoj i šta ona može da učini na obuzdavanju jačanja desnih snaga?
VELJAK: U ovom trenutku teško je odgovoriti na to pitanje. Naime, najznačajnija stranka ljevice u Hrvatskoj, SDP, neupitno i nekritički prihvaća neoliberalnu agendu, a od HDZ-a se razlikuje tek po odnosu spram fašizma i antifašizma. Stoga u javnom mnijenju prolaze floskule tipa ,,svi su oni isti" i ,,zaboravimo prošlost, zaboravimo ustaše i partizane, okrenimo se budućnosti". Afirmacija takvih stajališta pogoduje isključivo rastu desnice, pa i radikalne desnice. Grupacije autentične ljevice, koje su na prošlim gradskim izborima u Zagrebu dobile svoje predstavnike u Gradskoj skupštini te planiraju da na idućim parlamentarnim izborima steknu parlamentarni status, nude nešto malo razloga za optimizam, ali nade koje se u njih polažu bit će iznevjerene ukoliko se one ne oslobode sektaštva, dogmatizma i drugih ,,dječjih bolesti".

MONITOR: Neki analitičari kažu da je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović jedna od najistrajnijih promotorica istorijskog revizionizma u Hrvatskoj. Jesu li u pravu?
VELJAK: Ne bih se složio s takvom tvrdnjom. Riječ je o osobi koja je apsolutno nedorasla državničkoj funkciji, tako da se slobodno mogu zanemariti njezine izjave, koje variraju od prilike do prilike i predstavljaju, uzmu li se u cjelini, jedan niz sistematskih kontradikcija. To je dakle beznačajno!

MONITOR: Član ste Hrvatskog udruženja ateista ,,Protagora". Zašto je osnovano to društvo i kakva je situacija u pogledu sekularizacije u Hrvatskoj?
VELJAK: Činjenica je da je položaj ateista i agnostika u Hrvatskoj (kao, uostalom, i u većini tzv. tranzicijskih zemalja) nezavidan. Kažu, ugodnije je u Hrvatskoj biti musliman ili pravoslavac nego nevjernik. Danas je poželjno biti Hrvat i katolik (a tko nije katolik ne može se, tako se tvrdi, smatrati pravim Hrvatom) ako se hoće imati uspjeha u karijeri (ili čak i doći do najobičnijega radnog mjesta). Zagovornici društvene poželjnosti javnog iskazivanja vjerske pripadnosti su, zanimljivo, najčešće oni isti koji su u vrijeme komunističke vladavine bili zakleti ateisti, kako bi kao članovi Partije (gdje je ateizam bio statutarna obaveza članstva) mogli napredovati do najviših pozicija u politici i drugim sferama javnog života. Najteže je, međutim, djeci nevjernika u sredinama u kojima većina djece pohađa školski vjeronauk; ta su djeca stigmatizirana i često su žrtve vršnjačkog nasilja. Protagora nastoji mijenjati atmosferu: ponešto smo na planu promjene klime i učinili, ali čeka nas dugačak i tegoban put.

MONITOR: Kako kao univerzitetski profesor komentarišete uticaj crkve na visoko obrazovanje s obzirom na to da je nedavno Fakultet filozofije i religijskih znanosti integrisan u Sveučilište u Zagrebu?
VELJAK: Primjer koji ste naveli je promašen: Bivši Filozofski fakultet Družbe Isusove (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti) bio je od 1993. u sastavu Sveučilišta, ali u okviru tzv. Hrvatskih studija, jednoga čudovišnog projekta Franje Tuđmana, koji je na kraju izrastao u čudesnu sintezu najrigidnijeg neoliberalizma i radikalnog nacionalizma. Jezuitski studij odvojio se od takvih Hrvatskih studija upitne legalnosti, te legalizirao svoj status. A moram dodati da na tom fakultetu ne možemo sresti predstavnike onoga ustašofilskog krila Katoličke crkve koje sam ranije spomenuo.

MONITOR: U prošlogodišnjem intervjuu Monitoru rekli ste da između vladajućih elita Hrvatske i Srbije „nema nikakvih problema, one se međusobno podržavaju". Je li dokaz za to i nedavni sastanak u Mostaru Kolinde Grabar Kitarović i Aleksandra Vučića?
VELJAK: Naravno, odgovor na ovo pitanje je potvrdan. Prije Mostara bio je njihov satanak u Zagrebu. Oni će narod zaglupljivati pričama o vjekovnim neprijateljima (Hrvatima odnosno Srbima) koji nam opet prijete i snuju o glavi, a istodobno će postizati punu suglasnost o svim bitnim pitanjima koja su, da se razumijemo, koncentirirana oko, za njih, najvažnijeg pitanja, a to je njihov opstanak na vlasti.

MONITOR: Ustaštvo jača u Hrvatskoj, četništvo u Srbiji, svi nacionalizmi u Bosni i Hercegovini, uveliko traje verbalni rat koji proizvodi neprijateljstva između Hrvatske, Slovenije, BiH i Srbije... Kakve sve opasnosti od toga prijete našem regionu?
VELJAK: Mogu reći: zasad – ne prijete nikakve opasnosti! Ali moramo imati u vidu međunarodni kontekst: desnica raste i u najrazvijenijim zemljama Zapadne Evrope. Radikalne snage koje predvode sve ove nacionalizme s nadom gledaju na budućnost, kad će opet moći ,,ispravljati vjekovne nepravde" i ,,ostvarivati tisućljetne snove", osloboditi ili bar osvetiti Kosovo i slično. A mi ostali moramo te nade doživljavati sa strepnjom, nastojeći da njihovi nositelji ne budu kreatori javnog mnijenja.


Saradnja sa Zoranom Đinđićem

MONITOR: Ovih dana navršilo se petnest godina od ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića. Sa njim ste dugo sarađivali, a 1974. osudio vas je Okružni sud u Ljubljani na po deset mjeseci zatvora, pa je Vrhovni sud Slovenije presudu promijenio u uslovnu. U čemu se ogledala ta saradnja?
VELJAK: Neposredan povod naše osude 1974. bila je rezolucija saveza studenata tri filozofska fakulteta (Ljubljana, Zagreb, Beograd) u kojoj smo upozorili na prijeteću katastrofu, katastrofu koja će rezultirati iz konzervativnog zaokreta početkom 70-ih godina. Taj zaokret kulminirao je tzv. sječom liberala u Srbiji 1972. godine, a očitovao se isključivanjem osmoro profesora i suradnika Filozofskog fakulteta u Beogradu iz nastave, to što se neki od njih nisu baš proslavili u Miloševićevim vremenima – nema nikakve veze s opravdanošću njihova isključivanja. Kasnije sam sa Zoranom Đinđićem surađivao u okviru tzv. peticionaškog pokreta, tj. zalaganja za uspostavljanje nekih elementarnih ljudskih prava i sloboda kao što je sloboda govora; cinično bi se na to moglo dodati da neki nisu zaslužili pravo na govor, ali zabrane nisu rješenje problema nego samo njihovo odgađanje, guranje pod tepih. Rješenje je stvaranje demokratske kulture, u kojoj će građani i građanke steći otpornost na manipulacije kojima su izlagani te sposobnost razlikovanja istine od laži, smislenoga od gluposti, konačno, dobra od zla.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1435 / 20.april 2018. NOVI PREDSJEDNIK:Promjene su očite (Miloš Bakić...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1434

Monitor broj 1434 / 13.april 2018. PREDSJEDNIČKI IZBORIZašto se Đukanović boji...

 

Monitor broj 1433

Monitor broj 1433 / 6.april 2018.   CRNOGORSKE ULICE SMRTI:Premijeru, dokle? (Milen...