Monitor.co.me

IZBORI ZA GRADONAČELNIKA BEOGRADA: Vraćanje Srbije u jednostranački sistem

E-mail Ispis PDF
srbijaAleksandar Vučić je ponovo pokazao da najbolje priprema izbore. Na nedjeljnom izjašnjavanju birača za gradonačelnika Beograda Vučićeva lista Srpske napredne stranke (SNS) ubjedljivo je trijumfovala. Ostalo što Vučić radi kao predsjednik Srbije i čelnik vladajuće SNS za svaku je kritiku.

Nakon izuzetno prljave i negativne kampanje protiv opozicije rezultati izbora možda i nisu iznenađenje, ali u svakom slučaju vlast je na dobrom putu da ispuni svoj glavni cilj: vraćanje Srbije u jednostranački sistem. Srpska napredna stranka ubjedljivo je pobijedila u Beogradu, a još ubjedljivije u Boru, Aranđelovcu i Sevojnu. U glavnom gradu SNS je osvojila gotovo 45 odsto glasova i imaće bar 64 poslanika, apsolutnu većinu u gradskom parlamentu sa 120 mjesta.

Samo još tri liste prelaze cenzus - one oko bivšeg gradonačelnika Dragana Đilasa, koga je SNS smijenila 2014, zatim prvog čovjeka Novog Beograda, nekada proslavljenog vaterpoliste Aleksandra Šapića, te kandidata Socijalističke partije Srbije, koalicionog partnera SNS. Kao još iz doba predmiloševićevskog režima, u gradskoj skupštini prvi put neće biti nekada vladajuće Demokratske stranke i radikala Vojislava Šešelja.

Pred Beograđanima su bile čak 24 izborne liste. Od ljudi koji se godinama sa manje ili više uspjeha bave politikom, do karikaturalnih monarhista, lažnih Grka, Rusa i Vlaha, do nekoliko lista koje su očigledno bile trabanti SNS.

Srbija spada u zemlje u kojima glavni grad ima natproporcionalnu političku i ekonomsku težinu. Otuda je glasanje imalo veću težinu od normalnih lokalnih izbora. Onaj ko kontroliše Beograd, u Srbiji je obavio više od pola posla. No, SNS je više nego ubjedljivo pobijedila i u Boru, Aranđelovcu i Sevojnu i tim pobjedama su Vučić i SNS dodatno učvrstili svoju dominaciju.

Ta stranka, hvali se rukovodsto, ima više stotina hiljada članova. Pretpostavlja se da su mnogi državni činovnici postali članovi SNS ili im je partijsko članstvo bilo uslov za zaposlenje. Svi oni opet imaju porodice, rođake, poznanike...

Fizičko nasilje i prijetnje gubitkom posla za pojedinca ili članove njegove porodice ili bezočno reketiranje privatnog biznisa ili pranje novca kroz stranačke donacije smatraju se malim nedemokratskim nestašlucima, a davljenje novinara i obijanje njihovih stanova kao dio nesavršene demokratije. Kupovina glasova, otmice odbornika i prekrajanje izborne volje građana valjda takođe spadaju u dozvoljene prestupe garanta mira i stabilnosti na Balkanu. Kao da se u Srbiji ravnodušno ili blagonaklono posmatra rađanje diktature.

Vučić je šef svega - predsjednik, premijer, vođa navijača, prvi bezbjednjak, urednik medija, čak je prošlog ljeta zbog autorskog članka u novinama doživljen kao pisac reklamnog materijala novootvorene kompanije IKEA. Kontroliše premijerku Anu Brnabić, SNS, medije. U stvari, SNS mnogi ne doživljaju kao stranku već kao interesnu grupu koja će se raspasti bez Vučića.

Ova vlast je slična Miloševićevoj s tim da se današnji vođa bukvalno svakog dana pojavljuje na televiziji i stalno daje novi materijal. Bio je neumoran i u ovom izbornom procesu – svaki bilbord, svaka televizijska sekunda i milimetar roto-papira morali su biti njemu po volji, aktivisti u bijelim šuškavcima morali su pokucati na svaka vrata i pozvati svaki broj telefona.

Prema rezultatima izbora izgleda da su građani Beograda, Bora, Aranđelovca, Sevojna i ostatka Srbije sasvim zadovoljni vlašću. Dio, jer se makar sitno ovajdio od partijske knjižice SNS, dio jer se boji šta će nastupiti ukoliko sveprisutna vlast padne, da će sutra biti još gore. Dio jer vjeruje medijima koje prati.

Otrežnjujuće bi za opoziciju bilo da batali teoriju prema kojoj će ova vlast pasti kad-tad, kao po nekoj zakonomjernosti, jer prazni novčanici i frižideri i spakovani koferi tobože govore ubjedljivim jezikom. Ovo može da potraje duže nego što je iko spreman da čeka.

S druge strane, skeptici misle da je moguće da vlast ima i loše rezultate i da se ponaša na tako grub način kao u Srbiji, a da istovremeno dugo vlada. Za promjenu je potrebno stvaranje održive alternative, opcije za koju će ljudi povjerovati da će im biti bolje kada ona dođe na vlast. Ali ne samo da će im biti bolje jer su to neki bolji ljudi, nego da toliko vjeruju u boljitak da su spremni da plate nekakvu cijenu kako bi se promjena dogodila. To je trenutno veliki problem u Srbiji. Vrlo malo političkih aktera može na takav način da mobiliše ljude.

U takvoj atmosferi i okruženju, pred opozicione partije u Beogradu se postavljalo pitanje da li da izađu na izbore ili da ih bojkotuju. Bojkot se slabo pokazuje uspješnim pogotovo jer je međunarodna zajednica ravnodušna, ili u suštini naklonjena Vučiću dok ovaj isporučuje ono što od njega traže. Širokim frontom bi se, možda, koliko-toliko pariralo svevlasti Vučića i SNS.

Neki misle da je trebalo sprovesti bojkot onog trenutka kada je kao nosilac liste za beogradske izbore proglašen predsjednik Srbije Vučić. Kao što je ranije trebalo da opozicija bojkotuje sve institucije sistema kada Aleksandar Vučić u razumnom roku nije podnio ostavku na mjesto šefa svoje partije. Jer, tog trenutka se znalo da politički život u Srbiji neće imati ni privid ravnopravnosti.

Čitava kampanja je bila nefer. Ogromna je nesrazmjera između naprednjaka koji imaju sve na raspolaganju i svih ostalih sa izuzetkom Đilasa, koji je očigledno lična sredstva uložio u kampanju.

Svoj je prostor za nastupe, uglavnom neplaćeni, Vučić koristio za red niskih udaraca po opoziciji i za red praznog reklamerstva. Opozicija je pristala da se takmiči u neravnopravnim uslovima. Protekle izbore je više vidjela kao način da se potvrdi vlastito mjesto u opozicionom taboru. Liberalno-građanski-demokratsko orijentisane partije su izašle na izbore u pet kolona. Pravile su se koalicije koje nisu po mjeri birača. Uz sve to su se neke tokom čitave kampanje međusobno obračunavale što je, vjerovatno, uticalo i na konačni rezultat.

U svakom slučaju, na tacni je režimu Aleksandra Vučiča servirana vlast u Beogradu za još četiri godine. Prvi put od uvođenja višestranačja formalno nije ušla ni jedna opoziciona politička stranka u beogradski parlament. Dvije liste koje su prešle cenzus su zapravo grupe građana. Đilas je samo ime, kao i Šapić. Istina, Đilasa su podržali Pokret slobodnih građana, čiji je predsjednik Saša Janković bio protivkandidat Vučiću na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima, i nedavno osnovana Narodna partija, svojevremenog ministra spoljnih poslova Vuka Jeremića. Sigurno je da će one imati zastupnike u gradskom parlamentu.

Fragmentacija opozicije je dovela i do toga da je Demokratska stranka prvi put od uvođenja višestranačja ostala ispod cenzusa, što je svakako nova stranica u političkom životu Srbije. Partija nastala 1920-ih i koju su pri kraju socijalizma oživjeli profesor Dragoljub Mićunović i dr Zoran Đinđić, koja je umnogome zaslužna za promjene 2000. i koja se može pohvaliti najvećim stepenom unutarstranačke demokratičnosti u Srbiji, odlazi (za)sada u političku istoriju Beograda.

To svakako nije dobra vijest. DS je zaslužna za sve pozitivne promjene, mada je uveliko degenerisala posljednje dvije decenije. Njen odlazak je veliki udarac za demokratiju u Srbiju jer, smatra se da što je ta stranka bila slabija, to je diktatura u Srbiji bila veća.

Poslije fijaska krenule su žalopojke opozicije na izborne neregularnosti. Izborna komisija je u jednom danu odbila svih 77 prigovora. Sada kod onih rijetkih koji su ušli u gradsku skupštinu ide faza novog bodrenja kako će idući put sve biti bolje. Skeptici misle da neće i da će idući put biti još gore. Vučić ne vjeruje u demokratiju niti u pluralizam.

Otuda glasovi kako je vrijeme da se neki političari povuku, jer ih građani više ne prepoznaju kao opciju koja donosi neki rezultat. Ukoliko se neko pokazao da ne može da mobiliše ljude da glasaju za njegovu stranku ili da ga slijede, onda ne bi trebalo da bude lider. To ne znači da im treba tražiti odlazak iz politike, ali u politici ima i drugih stvari osim biti predsjednik stranke i lider koji izlazi na konferencije za štampu i zauzima neko do prvih mjesta na listi.

Ključno će biti i da to preispitivanje opozicije dopre do građana, da se vidi zašto ljudi za kilo brašna i dvije paštete glasaju za SNS. Opozicija uz sve prepreke koje joj se postavljaju ima ponekad vlastiti problem da uspostavi direktan kontakt sa običnim svijetom.

Postavlja se pitanje da li ovi Vučićevi politički rivali, uz ovakve uslove mogu da se približe narodu koji jedan dio opozicije i prezire? Neki misle da su elita u odnosu na veći dio stanovništva. Ozbiljniji problem je nedostatak resursa da urade bilo šta smisleno osim golog pješačenja za koje nisu pretjerano sposobni ili akcija koje zahtijevaju ličnu žrtvu u sukobu sa vlašću. Pogotovo opozicija koja je bila u vlasti i čini vrhove stranaka nije navikla na to ili je zaboravila, veći dio njih 20 godina nije bio na ulici.

Osim Vučića i opozicije, takođe i EU snosi dio krivice za zabrinjavajuću jednostranost odnosa moći u Srbiji.


Zemlja siromašnih ljudi

Posebno je šokantan izborni rezultat vladajuće SNS, imajući u obzir uslove života ljudi, prije svega stepen siromaštva. Prosječna plata u Srbiji je za posljednjih 17 i kusur godina samo u jednom trenutku, i to pred svjetsku ekonomsku krizu 2008, bila veća od 400 eura.

Deset godina poslije finansijskog sloma od kog se razvijeni svijet polako oporavio, Srbija i dalje kuburi sa dostizanjem iole pristojnog životnog standarda. Prošle godine prosječna plata je iznosila 384 eura. Dvostruko manja od one u Hrvatskoj (750 eura), tri puta manja od prosjeka u Sloveniji (1.020 eura), bolja za nijansu od Makedonije i BiH.

Svaki peti građanin radi za minimalac. Za manje od 25.000 dinara. Polovina Srbije radi za tek nešto malo više od 300 eura. U Srbiji 70 odsto radnika ne prima plate na vrijeme, od čega jednoj trećini zarada kasni i do 90 dana. Ispod zvaničnog prosjeka su dvije trećine stanovnika Srbije. Gotovo 10 odsto zaista stvarno siromašnih u zemlji troše po domaćinstvu mjesečno manje od 12.000 dinara.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1435 / 20.april 2018. NOVI PREDSJEDNIK:Promjene su očite (Miloš Bakić...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1434

Monitor broj 1434 / 13.april 2018. PREDSJEDNIČKI IZBORIZašto se Đukanović boji...

 

Monitor broj 1433

Monitor broj 1433 / 6.april 2018.   CRNOGORSKE ULICE SMRTI:Premijeru, dokle? (Milen...