Monitor.co.me

ŠTA SU BILI KAD NISU BILI MINISTRI: Iz politike u politiku

E-mail Ispis PDF
vladaJedni im zamjeraju neodlučnost (Montenegroerlajns, Termoelektrana, Luka Bar, A2A...). Drugi pretjeranu revnost kad je u pitanju odbrana interesa partije, koalicije i partijskog/koalicionog Šefa (Telekom, Prva banka, Sveti Stefan, Limenka...). Tek, nema spora da su premijer Duško Marković i njegovi ministri – makar velika većina njih – sadašnju funkciju shvatili kao odsudnu (poslednju) odbranu što partijskih što ličnih interesa i privilegija. Iz koje se, poput legendarnih Spartanaca, može izaći samo sa štitiom ili na njemu.

Spremnost da se funkcija brani do posljednje izgubljene mrve dostojanstva postaje razumljivija kad se ima u vidu da su većina članova aktuelne vlade praktično čitav dosadašnji radni vijek proveli u i oko politike. Na budžetu. Ne mareći mnogo o vodama u koje će ih odnijeti novi partijski zadatak i državna funkcija.

Zgodan primjer može biti aktuelni ministar odbrane Predrag Bošković.

U prethodnim životima, pardon, mandatima, Bošković je bio: ministar prosvjete, ministar rada i socijalnog staranja, ministar ekonomije, zamjenik ministra spoljnih poslova nekadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore... Oprobao se i u privredi, kao predsjednik Odbora direktora pljevaljskog Rudnika uglja (ovih dana se od EPCG očekuje da otkupi akcije Rudnika i njegove gubitke – od neplaćenih poreza i doprinosa do nenamjenski potrošenih kredita).

Mnogo uspiješniji Bošković se pokazao kao sportski funkcioner. Zahvaljujući i novcu iz Pljevalja koji je, kažu zli jezici, umjesto u državnoj kasi ili u investicijama za novu opremu, uglavnom završio u kasi Ženskog rukometnog kluba Budućnost. Ponekad je korišćen za plaćanje putovanja i smještaja (polu)profesionalnih patriota i navijača. Ili deponovan u novčaniku koji je Bošković jednom prilikom izgubio u Baru (sedam hiljada eura). Tek, u novembru prošle godine Predrag Bošković je izabran za potpredsjednika Evropske rukometne federacije. To znači da je on jedan od rijetkih državnih funkcionera koji ima gdje da ode, u slučaju neposredne opasnosti.

Radni angažman u privredi nije jača strana crnogorskih ministara. Počev od premijera Markovića, koji je u svom radnom vijeku van politike proveo samo period od 1983. do 1986. godine, kada je bio zaposlen u pravnoj službi Rudnika Brskovo u rodnom Mojkovcu (firma u međuvremenu ugašena).

Značajno privredno iskustvo ima ministar finansija Darko Radunović. Drugo je pitanje koliko je ono bilo uspješno. Radunović je u Vladu došao kao glavni izvršni direktor Prve banke. Prethodno je šefovao i direktorovao u Jugobanci AD Podgorica, Euromarket i Montenegrobanci. Nijedna danas ne postoji – propale su ili preprodate.

Da slika bude kompletna, Radunović je bio direktor i u Montenegroerlajnsu. Koga danas, finansijskim injekcijama iz (para)državne kase, spašava od stečaja i bankrota.Pravdajući se državnim ineteresima i još većom štetom koja bi nastupila kada bi nacionalni operater bio prinuđen da pokusa ono što su mu skuvali sadašnji i nekadašnji rukovodioci.

Već kada pominjemo Radunovića i Prvu, nije zgorega podsjetiti kako crnogorskim finansijama danas gazduju nekadašnji zapošljenici braće Aca i Mila Đukanovića. Uz ministra Radunovića, nekadašnjeg izvršnog direktora Prve, tu je i guverner Centralne banke CG Goran Žugić, nekadašnji predsjednik borda Prve banke. Zapravo, ne nekadašnji nego onaj koji je sa vladom, preciznije tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem, potpisao sporazum kojim su deponenti i akcionari Prve spašavani novcem iz državnog budžeta. Tek treba da vidimo konačan rezultat te operacije.

Uglavnom, uz ministra Radunovića, najbogatije radno iskustvo iz privrede donosi ministrica bez portfelja Marija Vučinović. Ona je, kao inženjer brodogradnje, 16 godina radila u Jadranskom brodogradilištu u Bijeloj, u konstrukcionom uredu na poslovima glavnog konstruktora i rukovodioca ureda. Potom je radila i kao tehnički direktor tivatskog Vodovoda. Po ulasku u Vladu gospođa Vučinović bavi se drugom vrstom konstrukcija.

„Sa mjesta ministarke ja sam u ovu godinu i po dana, koliko mi traje mandat, obezbijedila šest radnih mjesta našoj mladosti", pohvalila se Vučinović sredinom prethodnog mandata, „Zaslužili su oni to i svojim kvalifikacijama, ali su to isto tako zalužili i svojim učešćem u našoj stranci" (HGI – prim. Monitora). Ispostavilo se da je među zaslužnima i njen sin. „Sin je jedan od mnogih koji rade u državnoj upravi", pomenula je Vučinovićeva naredne godine, u razgovoru za HRT, da bi hrvatskoj publici skrenula pažnju na mnogo važniju stvar - Milo Đukanović je čovjek „razuman, sa kojim je divno sarađivati. Ono što kaže to će i ostvariti...". Onda je Marija Vučinović od Vlade Crne Gore dobila – stan u Podgorici.

Bilo kako bilo, ministrica bez portfelja ima više iskustva o tome kako na tržištu zaraditi platu od sva tri potpredsjednika Vlade. Može se razumjeti da Zoran Pažin, potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i ministar pravde nema ozbiljnijeg radnog iskustva van izvršne i sudske vlasti (jedan od izleta predstavlja i angažman od strane Asocijacije mladih novinara CG za koje je Pažin pripremio „Vodič kroz Zakon o slobodnom pristupu informacijama"). Stvar je drugačija kada su u pitanju Milutin Simović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i Rafet Husović, potpredsjednik vlade za regionalni razvoj. Prema zvaničnim biografijama, Simovića sa privredom veže to što je „dugogodišnji predsjednik Društva poljoprivrednih inženjera i tehničara Crne Gore". Husovića ni toliko.

Simovića bije glas da je u prethodnom mandatu, kao ministar poljoprivrede, bio akter spornih privatizacija Inpeka i podgoričke Mljekare. Jednako, njegovo ime se vezuje i za mnogo puta osporeni uvoz pilećeg mesa iz Brazila. I kod Husovića slična priča. Predsjednik Bošnjačke stranke je na sjeveru zapošljavao a na jugu se kućio (vladin stan u Podgorici...) „Šef kabineta predsjednika Opštine je šurak predsjednika BS i potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj Rafeta Husovića. Šef protokola je Husovićev tetkić, a njegova supruga je zaposlena kao menadžer projekata. Snaha lidera BS radi kao šefica Centra za međunarodnu saradnju i dijasporu", nabrajala je Aida Skorupan, dopisnica Vijesti, u avgustu 2015. godine. Iz Ulcinja nam je stigla priča o zgradi koja je nadivlje podignuta na Husovićevom placu u Štoju. Bez sankcija, iako je od 2008. divlja gradnja krivično djelo.

Među ministre sa poslovnim iskustvom valja ubrojiti i Osmana Nurkovića, ministra saobraćaja i pomorstva i ministra zdravlja Kenana Hrapovića. Nurković je na ministarsku funkciju došao iz Monteputa (tunel Sozina) gdje je bio izvršni direktor. Javnost će ga pamtiti po tome što je velikodušno dijelio višak novca stečen, prije svega, na račun putnika koji su kroz Sozinu putovali silom prilika, zbog višemjesečnih zastoja na putu Podgorica – Cetinje –Budva. Nurković je bio i direktor Uprave za imovinu Crne Gore, Sekretar sekretarijata za privredu ii finansije opštine Rožaje te, prema navodima zvanične biografije, direktor više privrednih, bankarskih i osiguravajućih društava.

Kenan Hrapović je radni vijek počeo kao inspektor za suzbijanje privrednog kriminala. Slijedili su angažmani u finansijskoj policiji, Agenciji za zaštitu autorskih prava, Komisiji za hartije od vrijednosti. Bio je i izvršni direktor Radio difuznog centra CG te direktor Fonda za zdravstveno osiguranje. Tu je, po svoj prilici, stekao naviku koja ga i danas drži – da na raspolaganju uvijek ima dva službena automobila.

Radno iskustvo u lokalnim upravama sticali su ministri Pavle Radunović, Mehmed Zenka, Kemal Purišić i Suzana Pribilović (prije nego je postala sudija). I prije aktuelnog ministarskog angažmana za zakonodavnu i izvršnu vlast radno su bili vezani ministar evropskih poslova Aleksandar Andrija Pejović, ministarka ekonomije Dragica Sekulić i ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić. Tako je, recimo, ministar Nuhodžić u četiri mandata bio poslanik u Skupštini Crne Gore, radio kao direktor Uprave za imovinu, direktor Uprave za zajedničke poslove državnih organa i ministar bez portfelja.

Sa Univerziteta Crne Gore u politiku u izvršnu vlast zakoračili su Srđan Darmanović i Damir Šehović, mada su i oni duže od decenije angažovani na poslovima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Te sreće nije bila ministarka nauke Sanja Damjanović. Ona je sa crnogorskog Univerziteta dobila otkaz nakon što je nagažovana na projektima u CERN-u, jednoj od najprestižnijih naučnih institucija u Evropi. Vratila se u Podgoricu na poziv premijera Markovića. Ministar sporta Nikola Janović u vladu je uskočio gotovo pa iz bazena, nakon što je okončao izuzetnu sportsku karijeru.

Konačno i, po svoj prilici, najmanje važno. Crna Gora već neko vrijeme nema ministra kulture. Nakon što je Janko Ljumović podnio ostavku (nakon vladinog obračuna sa tadašnjom rektorkom Radmilom Vojvodić) , umjesto bilo kakvog objašnjenja na vladinom sajtu stoji prazna stranica. Slika nekad govori više od riječi.

Da podvučemo crtu: kad prođe ova vlada većina njenih članova neće imati kud. Više se ne sjećaju odakle su došli. Ili nemaju gdje da se vrate. Ako im partija ne otvori (neka) vrata.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1435 / 20.april 2018. NOVI PREDSJEDNIK:Promjene su očite (Miloš Bakić...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1434

Monitor broj 1434 / 13.april 2018. PREDSJEDNIČKI IZBORIZašto se Đukanović boji...

 

Monitor broj 1433

Monitor broj 1433 / 6.april 2018.   CRNOGORSKE ULICE SMRTI:Premijeru, dokle? (Milen...