Monitor.co.me

,,CRNO IGRALIŠTE'' BALŠE BRKOVIĆA: Život kao metafora

E-mail Ispis PDF
Četiri knjige su na mom radnom stolu, o kojima želim da pišem: Kameni spavač Maka Dizdara, Kožuh s pola rukova Radovana Zogovića, Svi moji Zuvdije Hodžića i Crno igralište Balše Brkovića. Pošto su na nekin način one obilježile ovu moju čitalačku godinu, dvije zbog godišnjica autora, a i kao klasična i tim znakom obilježena djela, sto godina od rođenja Maka Dizdara i sto deset od rođenja Radovana Zogovića, a Svi moji i Crno igralište, u svemu su moj izbor prepoznatljivih i značajnih savremenika.

Brkovićeva knjiga Crno igrališze je po mnogo čemu izuzetna i izdvaja se iz produkcije. Nastajala je u dugom vremenskom periodu, gotovo šesnaest godina, koliko je, gle čuda, trajalo i Zogovićevo izopšteništvo. Nemam namjeru da te dvije situacije, ta dva stanja i vremena, dovodim u vezu, ali mogu izopšteništvo uzeti za dijagnozu stanja u vremenu. U Brkovićevom slučaju to je lično izopšteništvo, neophodno za rađanje velike poezije. Pustinja oblikuje istine. Da nije bilo Puste zemlje, zapravo pustog stanja u kome se zateklo čovječanstvo, pitanje je da li bi bilo Eliota, te da li bi se ostvario na način na koji se ostvaro. Iznjedrilo ga je vrijeme, njegov vapaj i potreba.

Crno igralište je knjiga ličnog izopšteništva, u kojem je njen autor najdublje ponirao, iznoseći iz njega pjesme – fakta, meni uvijek blizak način stvaranja. Neka vrsta lične i imaginarne faktografije, čak biografije, ličnog životopisa, knjiga osobenih znakova na zemaljskom putu, u zemaljskom vremenu, koji su postali njegovi simboli. Ponirući u ličnu pustinju, svoju i našu pustu zemlju, pjesnik iznosi svoje cvjetove zla, metafore u koje pretvara svakodnevicu. Najveća pjesnička mogućnost! Šta je zapravo Brkovićeva poetika, filozofija, istorija? Na ovo pitanje, odgovor nalazimo u pjesmi Kasandra blues:

Moj svijet je parodija istorije,

Moj svijet je ruganje smislu.

Tugovanka među gluvima.

.............................................

Vrtim se, i, nekako vidim

Kakva istorija, kakvi vjekovi,

Sve je to snijeg koji se topi,

Nema ničega,

I svi su ljudi jednako ljudi.

Brković ličnu stvarnost pretače u mitologiju, uzdižući je do nivoa mitološke svijesti. Istorija postaje fikcija koja budi svijest, a time i svijet. Ovdje ću prizvati u pomoć Eliota i jednu njegovu formulaciju, koja će najbolje potkrijepiti moje zapažanje, iliti sud: Istorijska svijest pomaže savremenom pjesniku da jednom metodom formuliše izvjesne trajne elemente prirode i istovremeno „da dadne formu i značenje beskrajnoj panorami jalovosti i anarhije od kojih se sastoji savremeni svijet."

Brković je istorijski i metafitizki osviješćen pjesnik. Dva najveća stanja u poeziji, dostupna rijetkima. Do privilegovane mogućnosti, pisanja vlastite istorije. Iščitavajući ovu neobičnu knjigu, u različitim vremenskim razmacima i ličnim raspoloženjima, sve vrijeme sam bio na granici između Kavafija i Eliota, ali u Brkovićevom univerzumu. U njegovoj ličnoj osobenosti. Svijetu i svijesti, koja utiskuje lični pečat na lice vremena u kome se ostvaruje, kao čovjek i pjesnik. Crno igralište ima svoj univerzum, energiju rijetke knjige. Njene duge forme – poeme, nova vrsta su cantosa kroz koje progovara pjesnik u svom vremenu. Univerzalni govor nastaje iz jezičkih krhotina, banalnih situacija, naizgled, nevažnih, kojima pjesnik daje pjesničku važnost. A ona je najbitnija potvrda pjesnika u vremena i vremena u pjesniku!

Sve Brkovićeve knjige, od prve Konji jedu breskve, pa do ove, prelomne su, na svoj način. Crno igralište, knjiga – šahovska tabala na kojoj njen tvorac, poput Borhesovog, pomjera figure – vjekove, ulazeći u svojvrsnu igru, stvara lični kosmos. Riječ je u njoj u punoj funkciji, a forme koje je pjesnik odbarao okvir su u kome pjesnički jezik nalazi prirodno stanje.

Brković razgovara s Bogom, Đavolom, Čovjekom, Vremenom, Vijekom, svojim i našim, Filipom i Aleksandrom, Pazolinijem, Če Gevarom, sa svim i u svemu dostojan sagovornik. U ulozi velikog meštra, koji je spoznao zakone poezije, samuvjereno kombinuje pjesničke forme, duge i one kraće. Riječ je ogoljena, stih izbrušen, do suštine i smisla, nevezani koliko i vezani. Rima koju ponekad upotrijebi, drugačija je od uobičajne rime. Kao što je ova knjiga drugačija od pjesničkih knjiga koje je iznjedrilo ovo vrijeme.

Ona je, zapravo, knjiga velike sinteze, pozornica na kojoj lični glas, zadobija univezalna sazvučja. Odjeci sakupljani na nebu i zemlji. Krhotine vremena spojene u vječnosti. Pulsirajući, živi organizam. A knjige sa tim odlikama su uistinu rijetke, pisane za rijetke čitoce, koje one, prije ili kasnije pronađu.

Nastajala u različitim vremenskim periodima, na različitim mjestima, ambijentima i raspoloženjima, pred nama je neka vrsta metafizičke hronike, vremena čiji smo savremenici i svjedoci. Upravo ta odrednica je na najbolji način profiliše. Izašla iz datuma, vremenskih okvira, stajući na vanvremenu ravan, iako uz neke njene segmente idu vremenske odrednice, godine i datumi. Usamljeni međaš na granici ovostranog i onostranog. Časovnik koji otkucava nepoznato vrijeme, instaliran u našem. Poslušjmo ga u ovoj pjesmi:

U vječnosti nema šta da se mjeri:
To su utvare tvoje rajske nostalgije.
Vrijeme koje uđe u časovnik
Pripada tebi.
Sve ostalo je Pustinja.
Tu Pustinju
Naseljavamo imaginacijom.
Šaljemo fantazme kao vojnike.
Jer tamo gdje oni stignu
doći ćemo jednom i mi.
Poješće i to more pijeska
moj časovnik.
Moj okov.
Moja žuta traka koja kaže: čovjek si.
Krug malog, ručnog sunca.
Koje dovijek žvaće
Najmoćniju zagonetku
Kosmičke svinge.

2017.

I ova godina, uz ovu pjesmu, znak je vremena u kome je nastajala, otišla je iz zemaljskog kalendara, u vanvremeno. Vrijeme živi, zahvaljujući pjesniku koji ga je opjevao.


Miraš MARTINOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1435 / 20.april 2018. NOVI PREDSJEDNIK:Promjene su očite (Miloš Bakić...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1434

Monitor broj 1434 / 13.april 2018. PREDSJEDNIČKI IZBORIZašto se Đukanović boji...

 

Monitor broj 1433

Monitor broj 1433 / 6.april 2018.   CRNOGORSKE ULICE SMRTI:Premijeru, dokle? (Milen...