Monitor.co.me

ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA: Koreja je blizu

E-mail Ispis PDF
korea-usaNapetosti izmedu Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država dostigle su novi nivo. Prošle sedmice postavljalo se pitanje: Hoće li SAD spržiti Sjevernu Koreju ili će Kim prvi stisnuti dugme? Razmjena upozorenja izmedu Bijele kuće i Pjongjanga dramatično je pooštrena pošto je Sjeverna Koreja testirala dvije interkontinentalne balističke rakete u julu, čineći dalji korak naprijed u cilju razvoja raketa dugog dometa spremnih da gađaju bilo gdje teritoriju SAD. Dnevnik Vošington post objavio je da je Sjeverna Koreja proizvela minijaturne bojeve glave koje mogu da budu smještene unutar raketa – što je ključni korak u njenim nastojanjima da postane nuklearna sila.

Vošington post takođe je objavio procjenu američkih obavještajnih službi da je Sjeverna Koreja razvila kapacitete za lansiranje nuklearnih bojevih glava, uključujući i interkontinentalne rakete. Procjenjuje se da Sjeverna Koreja raspolaže sa 60 nuklearnih bojevih glava, mada neki stručnjaci smatraju da je taj broj znatno manji. Takva otkrića vjerovatno će povećati zabrinutost zbog sve veće prijetnje Sjeverne Koreje koja znatno brže razvija svoj nuklearni program nego što su mnogi eksperti predvidjeli.

Savjet bezbjednosti UN prošlog je vikenda jednoglasno usvojio nove sankcije Sjevernoj Koreji u cilju pritiska da okonča nuklearni program. Na to je Pjongajng saopštio da se ovim mjerama krši njegov suverenitet, upozorivši da je spreman da Vašingtonu uzvrati ,,žestoku lekciju" sa svojim strateškim nuklearnim snagama kao odgovor na bilo koju americku vojnu akciju.

Tramp je poručio da je američka vojska ,,pripravna i naoružana", te upozorio Kima da će ,,zažaliti brzo" ako preduzme bilo kakvu akciju prema teritoriji SAD ili njenih saveznika. Sjevernokorejski general je kazao da će udari biti ,,efektivan lijek za zaustavljanje pomahnitalih američkih poteza na sjevernom dijelu Korejskog poluostrva i u susjedstvu".

Verbalni rat je u punom jeku i velika je opasnost da stanje izmakne kontroli. Svijet je zabrinut novom eskalacijom prijetnji, ali Vašington i dalje tvrdi da Pjongjang nema vojni kapacitet da pogodi Guam i da Amerikanci mogu mirno spavati.

Guam iz sastava Marijanskih ostrva u Zapadnom Pacifiku ima površinu od tek 550 kvadratnih kilometara s oko 160 hiljada stanovnika, kao i veoma zanimljivu istoriju. Guam je imao veliki strateški značaj za ranije gospodare, pa tako i danas za SAD.

Ostrvo koje leži oko 4.000 milja zapadno od Havaja, a oko 2.200 milja južno od Sjeverne Koreje, odnosno Korejskog poluostrva portugalski moreplovac Ferdinand Magelan (1480-1521) je otkrio u 16. vijeku. Tada je Guam već oko 4.000 godina bilo nastanjen domorodačkim stanovništvom iz plemena Čamoro, koje danas čini oko 40 odsto stanovnika, dok je oko 25 odsto njih porijeklom sa Filipina. Amerikanci su osvojili Guam 1898. poslije američko-španskog rata i iako ono nema status države SAD, Gvamljani za sebe imaju moto — ,,gdje Amerika počinje".

Stanovnici ostrva rođenjem stiču američko državljanstvo, ali nemaju pravo glasa na predsjedničkim izborima. Guam je jedna od 17 zavisnih teritorija ili preostalih kolonija u svijetu, o kojima vode računa Ujedinjene nacije.

Za Guam su Japanci i Amerikanci vodili neke od teških borbi tokom Drugog svjetskog rata. Od 1944. kada su ga definitivno preuzele SAD, na Guamu su izgrađeni aerodromi sa kojih su polijetali strateški bombarderi B-29 u bombardovanje Japana.

Ostrvo je dobilo još veći strateški značaj za SAD tokom Hladnog rata. Američka mornarica i vazduhoplovstvo preko tog ostrva sprječavali su ekspanziju komunizma iz Rusije i Kine na područje Jugoistočne Azije. Između ostalog, u vrijeme Korejskog rata (1950-1953) američki strateški bombarderi B-29 polijetali su s Guama i gađali ciljeve na teritoriji sjevera. Kasnije, tokom rata u Vijetnamu (1955-1975) ostrvo je postalo glavno uporište odakle su bombardovani Sjeverni Vijetnam i naročito Hanoj, kao i države Laos i Kambodža, te delta rijeke Mekong.

Dans je Guam najisturenija tačka moći SAD u Pacifiku. U združenim mornaričkim i vazduhoplovnim vojnim objektima su luka za nuklearne podmornice, kontigent Snaga za specijalne operacije i uzletište za teške strateške bombardere koji lete nad teritorijama Japana i Korejskim poluostrvom. Pored 6.000 do 13.000 vojnika, na ostrvu je raspoređena i baterija protivraketne odbrane (THAAD).

U vazduhoplovnu bazu Andersen slijeću strateški bombarderi B-52, a po potrebi i naročito sada u kontekstu sjevernokrejske krize, avioni B2 i B1. Tu je i pomorska baza gdje se lociraju pomorski desanti, prije svega marinske ekspedicione brigade i odred napadnih nuklearnih podmornica klase Los Anđeles. Na Guamu je 2013. godine stacioniran i element mobilne protivraketne odbrane SAD, sistem THAAD.

U bazi na ovom ostrvu nalazi se oko 6.000, a neki kažu čak i 13.000 američkih vojnika zajedno sa porodicama. Tu je i obilje rezervnog materijala, skladišta, kao i rezervoari za benzin.

Sami Guamljani za sebe kažu — mi smo vrh strijele, ali bismo više voljeli da smo njen zadnji dio. To možda najbolje oslikava značaj ovog ostrva u američkoj vojnoj strategiji na Zapadnom Pacifiku. Eventualni preventivni napad SAD na Sjevernu Koreju u stvari bi potekao s Guama i to objašnjava zašto su se Sjevernokorejci zarekli, bar verbalno, da će sa četiri Hvasong 12 rakete na neki način pokušati da pošalju najjasnije upozorenje Amerikancima.

Pjongjang na Guam gleda kao na najbližu američku tačku koja bi se mogla naći na njihovom udaru i zbog toga što Sjevernokorejci, između ostalog, žele da provjere efikasnost protivraketnog sistema SAD. To, kako kažu, Amerikance dodatno zabrinjava u čitavoj ovoj priči.

SAD i Južna Koreja pripremaju masovne vojne vježbe od 21. avgusta, pošto je Sjeverna Koreja zaprijetila Guamu i predstavnik ministarstva odbrane u Seulu kazao da se ne razmatra smanjivanje obima ovogodišnjih manevara Čuvar Ulći-slobode, najvećeg u svijetu kompjuterizovanog i dejstva kontole, uglavnom usredsređenog na odbranu Južne Koreje od napada sa sjevera. Sjeverna Koreja, pak, smatra takve manevre pripremom za invaziju na tu državu.

Ima, međutim, mišljenja da su međusobne prijetnje Pjongjanga i Vašngtona priprema terena za direktne pregovore, tim prije što je pouzdanost sjevernokorejskih raketa pod velikim znakom pitanja. Po tim mišljenjima, poslije podizanje tenzija, svi u međunarodnoj zajednici bi trebalo da budu sretni ukoliko se Tramp i Kim Džong Un usaglase da mogu da otvore neku vrstu pregovora. To je ono na čemu Sjeverna Koreja insistira, nju interesuju samo direktni pregovori s Vašingtonom. Ne zanimaju je posrednici, a Pjongjang naročito ne interesuje da u tim pregovorima učestvuje Južna Koreja, koju smatraju marionetskom državom pod okriljem Sjedinjenih Američkih Država.

Ipak, može li se sjevernokorejsko pitanje riješiti diplomatskim putem? Dva skoro nepomirljiva stava stoje jedan nasuprot drugom: za Sjevernu Koreju je nuklearni program jedan od glavnih stubova njene politike – kako spoljne, tako i unutrašnje. Istovremeno, SAD takav program ne žele da trpe.

„Izlaz iz te situacije vodi samo preko procesa koji čuva obraz objema stranama", kaže strucnjak za Sjevernu Koreju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu Erik J. Balbah za njemačku medijsku kuću Dojče vele. Balbah dodaje da je to moguće jedino preko postupnog procesa.

„Postoji samo jedna situacija u kojoj bi Sjeverna Koreja bila spremna na to da odustane od svog nuklearnog oružja. S tim ciljem, ona mora da na drugom nivou postigne politički uspjeh i ukloni razloge za nuklearno naoružanje: to znači da mora da postoji bezbjednosna garancija SAD, dakle pakt o nenapadanju." Ali za takvo postupno rješenje preduslov je povjerenje, a s obzirom na retoriku na obje strane – njega je teško uspostaviti.


Osuda Trampovih izjava

Trampove izjave o Sjevernoj Koreji naišle su u SAD na nerazumijevanje. Nije vjerovatno da će predsjednik biti u stanju da svoje riječi sprovede u djelo, izjavio je republikanski senator Džon Mekejn. „Velike vođe koje poznajem, ne izriču prijetnje ako nisu spremne na akciju. Nisam siguran da je predsjednik Tramp na to spreman." Bivši američki zamjenik ministra odbrane Evelin Farkas kaže da mu Trampova ratna retorika zvuči „kao da je izgovara sjevernokorejski vlastodržac". A demokratski senator Čak Šumer kaže: „Protiv Sjeverne Koreje moramo da postupamo oštro i promišljeno. Nepromišljena retorika nije dobra strategija za obezbjeđivanje bezbjednosti za Ameriku." Politika američke vlade prema Sjevernoj Koreji je od Trampovog preuzimanja funkcije kontradiktorna, ocjenjuje njemačka medijska kuća Dojče vele. Nedavno je državni sekretar Reks Tilerson izjavio je da SAD nisu prijetnja za Sjevernu Koreju. Promjena vlasti u Pjongjangu nije cilj Vašingtona, rekao je Tilerson. Adam Maunt iz Centra za americki progres u razgovoru za britanski list Gardijan kritikuje vladu u Vašingtonu: „Trampova vlada protivrječi samoj sebi na svim područjima politike koju vodi prema Sjevernoj Koreji. Ona i dalje traži jednostavne odgovore tamo gdje ih nema." Svojim ispadima Tramp ide naruku Sjevernoj Koreji. Jer u strategiju režima u Pjongjangu spada i svjesna eskalacija. „Čak i totalitarna zemlja poput Sjeverne Koreje mora, s obzirom na katastrofalno socijalno i ekonomsko stanje njenog stanovništva, da dâ legitimaciju skupom i zahtjevnom programu poput ovog nuklearnog", kaže Balbah. S tim ciljem se, kako kaže Erik J. Balbah, svjesno izazvane prijetnje koriste kako bi se legitimisala nastojanja da se dođe u posjed nukelarnog oružja. Spoljnopolitički, nuklearni program je za režim Kima Džonga Una neka vrsta životnog osiguranja. Dugo vremena su Sovjetski Savez i Kina bile sile-zaštitnice male Sjeverne Koreje. Međutim nije vjerovatno da bi Peking danas na strani Sjeverne Koreje vodio rat protiv SAD. Za Pjongjang to znači: okružen je vojno i ekonomski nadmoćnim državama i mora sam da se pobrine za sopstvenu bezbjednost. Zato je sredstvo koje preostaje: nuklearna prijetnja. Atomski i raketni testovi nisu samo provokacija, već i sredstvo u rukama vojske koje podrazumijeva da bi to oružje u slučaju nužde moglo da bude i iskorišceno. Poruka glasi: čak i ako nas uništite i vaša šteta će biti znatna. Gardijan u tekstu Džonatana Fridlanda procjenjuje da će Kina možda naći nezvanični diplomatski način da ubijedi Sjevernu Koreju da se povuče iz najnovije svađe s Vašingtonom Ili bi generali koji ga sada podržavaju – John Kelly kao šef kabineta, Jim Mattis kao sekretar odbrane – mogli nagovoriti Trampa da se povuče sa ivice. Ali, upozorava Gardijan - stojimo na ivici i Trump nas je tu doveo. ,,Za to su krive riječi koje je predsjednik upotrebio. Prijetiti Kim Džong Unu 'ognjem i gnjevom' dovoljno je ratoborno. Ali dodavanjem riječi – 'kakve svijet dosad još nije vidio', postaje sasvim izvjesno da se govori o nuklearnom napadu na Koreju''. Fridland ukazuje na neposredne posljedice takvog napada. ,,Na Korejskom poluostrvu živi sedamdeset pet miliona ljudi. Tamo je stacionirano i 30.000 američkih vojnika oba pola. Koliko njih će umrijeti ako Trsmp ostvari svoju prijetnju? Da i ne pominjemo potonju odmazdu i eskalaciju, mogućnost da Rusija i Kina upotrijebe sopstveno nuklearno oružje. Zato su svi prethodni američki predsjednici koristili najtrezveniji jezik kad su govorili o Sjevernoj Koreji. Nastojali su da smanje napetost, a ne da je povećaju''. Frindland ukazuje da je Tramp stvorio sljedeći rizik: moguće je da će on sad osjetiti obavezu da ostvari svoju prijetnju kako ne bi izgubio kredibilitet. Njegove riječi „oganj i gnjev" nisu izvršile pritisak samo na Kima, već i na njega samog. Satjerao je samog sebe u ćošak. Džonatan Fridland, takođe podsjeća da su od osvita atomskog doba svjetski lideri razumjeli da tim oružjem treba najopreznije rukovati. Bilo je slučajeva nuklearnog klinča, ali svaka strana se trudila da ne kaže ništa što bi druga strana mogla pogrešno protumačiti kao okidač za rat. „I Vašington i Moskva su to znali tokom cijelog hladnog rata; svjesti o tome dugujemo to što se kubanska raketna kriza nije pretvorila u Armagedon. Većina analitičara smatra da i režim u Pjongjangu, uprkos svojoj brutalnosti, to dobro razumije, dakle da nije samoubilački. Ali nad svijetom danas lebdi pitanje koje nikad ranije nije moralo da bude postavljeno: da li američki predsjednik shvata tu suštinsku stvar, jednu od onih od kojih zavisi sudbina svijeta?"


Sve za vojsku

Poznato je da Sjeverna Koreja čak četvrtinu svog bruto domaćeg proizvoda izdvaja za vojsku. Milion i 150.000 Sjevernokorejanaca je u uniformi pod oružjem, i blizu 4,5 miliona rezervista. Skoro svaki peti stanovnik te zemlje je u vojsci. Svi muškarci u komunistickom režimu moraju da prođu neku formu vojne obuke. Zbog toga su snage Sjeverne Koreje brojčano duplo jače od snaga Južne Koreje, a tamošnje stanovništvo redovno se obavještava o „nepobjedivosti" Narodne armije i njenoj vrhunskoj tehničkoj opremljenosti. Ali, s obzirom na to da je za tu diktaturu gotovo sve vojna tajna, javnih podataka o tom raketnom oružju praktično nema. Prema podacima navedenim u Globalnom indeksu o naoružanju, Sjeverna Koreja je 2017. godine raspolagala sa 76 podmornica, 5.025 tenkova i 458 borbenih aviona. Sjevernokorejski režim svake godine demonstrira svoju navodnu snagu tako što arsenal oružja pokazuje na vojnoj paradi u Pjongjangu. Vojne parade uglavnom se odražavaju za vrijeme nekog važnog jubileja komunističke zemlje ili porodice Kim. Uprkos oštrim sankcijama, Sjeverna Koreja nastavlja svoj atomski program. Samo 2016. godine izvršeno je pet nuklearnih proba. Južnokorejski ministar odbrane Han Min Ko smatra da će Sjeverna Koreja najvjerovatnije uskoro da izvede i šesto testiranje atomske bombe.


Milan BOŠKOVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1413. petak 17. novembar 2017. godine PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV NEBOJŠE MEDOJEV...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1412

Broj 1410. petak 27. oktobar 2017. godine   U sudnici pučist-saradnik:ŠTO PROPUŠTI...

 

Monitor broj 1411

Broj 1411. petak 3. novembar 2017. godine MILOŠEVIĆEVI KADROVI U SRBIJI I CRNOJ ...