Monitor.co.me

TURSKA PO MJERI TAIPA ERDOGANA: Hapšenja bez kraja

E-mail Ispis PDF
erdoganZa mnoge stanovnike Turske bilo je to obično veče jednog petka. Već navikli na pojačane mjere bezbjednosti nakon nekoliko terorističkih napada, ljudi su i vijesti 15. jula prošle godine kako su vojnici blokirali most preko Bosfora i avione koji su letjeli nisko nad zgradama vlade u Ankari protumačili tek kao preventivne mjere protiv mogućih novih napada.

Kad se premijer Binali Jildrim pojavio na televizijskim ekranima nekoliko sati kasnije i objavio da je upravo u toku pokušaj vojnog udara, milioni Turaka koji nisu doživjeli krvavi vojni udar 1980. bili su zaprepašteni. I taj je pokušaj prošao krvavo: u noći između 15. i 16. juna je poginulo 248 osoba i više od 2.000 je ranjeno. Desetine javnih zgrada oštećeno je projektilima iz vojnih aviona, uključujući i zgradu parlamenta i predsjedničku palatu u Ankari.

U prvim časovima uzgledalo je da je puč dobro organizovan. No, kako su se vijesti širile preko društvenih mreža, hiljade običnih ljudi, naročito sljedbenici predsjednika Redžepa Taipa Erdogana i njegove partije okupuili su se na poziv vlasti nenaoružani na ulicama i trgovima gradova da bi se oduprli puču. Na kraju su civili prevladali, ali uz visoku cijenu: 241 ubijen i 2.194 ranjena, u najkrvavijem od četiri državna udara u 96 godina istorije turske republike.

Pokušaj vojnog udara nije uspio. No, događaj je promijenio Tursku. Jedna od prvih reakcija turskog predsjednika Erdogana i njegove Stranke pravde i razvoja (AKP) bila je proglašenje vanrednog stanja 20. jula. To je opravdano mjerom nacionalne bezbjednosti kako bi bili otkriveni i kažnjeni učesnici puča. Rok trajanja vanrednog stanja određen je na tri mjeseca, ali ga je parlament do sada četiri puta produžavao. Posljednji put u ponedeljak, 17. jula.

Na političkoj ravni, najvidljivija posljedica vanrednog stanja bilo je korištenje predsjedničkih dekreta: oni, u suštini, imaju snagu zakona i nije im potrebno odobrenje parlamenta. Od proglašenja vanrednog stanja do sada su izdata 24 predsjednička dekreta. Turska opozicija kritikujje takav način vladavine kao nedemokratski i žali se da je parlament postao beskoristan....

Lider najveće opozicione partije Republikanske narodne stranke Kemal Kilicdaroglu, tražio je dan prije novog produžetka vanrednog stanja da ono bude ukinuto pošto je, prema njegovim riječima, "postalo stalno". Za dekrete koje je donio Erdogan, koji omogućavaju hapšenje poslanika i novinara, te izbacivanje nastavnog osoblja s univerziteta, Kiličdaroglu je kazao da su takve mjere sprovođene i u Trećem rajhu.

Ubrzo poslije pokušaja državnog udara počele su čistke: više od 168.000 osoba optuženo je za veze s organizacijom Fetullaha Gulena, nekada bliskog Erdoganu. Vladini krugovi govore o terorističkoj organizaciji Fetulahista (FETO) koju optužuju da je organizovala i pokušala da sprovede vojni udar.

Gulen se prije nekoliko godina sklonio u Sjedinjene Američke Države, odakle negira bilo kakvu umiješanost u pokušaj puča. Prema informacijama turskog ministra pravosuđa Bekira Bozdaga, od pokušaja puča uhapšeno je više od 50,000 osoba, a za njih oko osam hiljada raspisane su potjernice.

Slijedom predsjedničkih dekreta zatvoreno je na hiljade institucija, uključujući univerzitete, privatne škole i školske domove, zdravstvene ustanove, zadužbine i druge ustanove koje su optužene za veze s Gulenom. Najveći dio, oko dvije trećine, odnosi se na škole i domove, s obzirom na veliko zalaganje Gulenovog pokreta za obrazovanje i medije proteklih godina.

Za povezanost sa FETO optuženo je i 965 preduzeća i njihovu imovinu je preuzeo državni Ured za osiguranje zaloga (TMSF) koji inače nadzire poslovanje banaka. Po posljednjim podacima koje je objavio TMSF, vrijednost tih preduzeća je oko 10 milijardi eura, s oko 4,5 milijarde eura kapitala. Ona su imala 46.357 zaposlenih i njihova sudbina je još neizvjesna.

Preko 150.000 državnih službenika je suspendirano, a više od 100.000 dobilo je otkaz. Naročito je pogođeno ministarstvo obrazovanja: otjerano je oko 33.000 učitelja, ali i preko 10.000 službenika policije, 7.655 pripadnika oružanih snaga i 3.396 zaposlenih u pravosuđu.

Turski univerziteti bili su posebna meta čistki poslije pokušaja puča. Prema posljednjim podacima sindikata turskih javnih radnika Genel-Is, otpušteno je 5.295 akademika, a više od njih stotinu uhapšteno je u protekloj godini.

Turski mediji, koji su već ranije bili na udaru raznih istraga i optužbi za financijske malverzacije, još su žešće napadnuti poslije pokušaja puča. Prema nezavisnoj inicijativi za praćenje stanja u medijima trenutno je u zatvoru 166 profesionalnih novinara. Prije pokušaja puča bilo ih je četrdesetak.

Turska vlada neprestano ponavlja da su te osobe uhapštene zbog njihovih veza s Gulenovim pokretom i optužuje ih za terorizam. Profesionalne organizacije osporavaju optužbe, iako su turski zakoni protiv terorizma veoma nejasni i ostavljaju puno prostora za različita tumačenja tako da se lako mogu upotrijebiti i za takva hapšenja. U međuvremenu su 24 medijske organizacije uspjele da nastave s radom, ali je njih još 160 i dalje zatvoreno, izvijestila je Amnesti Interneešenel (AI).

Prošle nedjelje urednici beogradske internet stranice Peščanik Svetlani Lukić dvojica turskih disidenata, koji su kao gosti Civil Rights Defendersa boravili u glavnom gradu Srbije, kazali su kako je prošlogodišnji puč "bio kontrolisan, u smislu da je bio slabiji nego što je mogao biti. U pitanju su snage koje su mnogo puta korišćene od strane režima za obračune s opozicijom."

"Ta grupa postoji u okviru vladajućih struktura već godinama, ne samo u vojsci i policiji već i u obrazovanju i pravosuđu. I oni imaju podršku vladajućih političkih snaga još od osamdesetih. Prije udara osjećala se napetost u društvu, očekivali smo da se nešto desi, ali nismo znali ko će to pokrenuti," naveo je jedan od disidenata.

Po ovim ličlnostima, u Turskoj postoji mnogo različitih, međusobno suprotstavljenih grupacija u okviru političke elite, kao i u vojsci. "Najmanje smo očekivali napad od ove grupe koja je uvijek bila lojalna vladi. Mislim da ni vladine snage nisu očekivale napad sa te strane, ali jesu bile spremne za neki napad. Brzo su reagovali i uspjeli da na ulice izvedu građane koji su im pružili podršku," kazao je jedan od intervjuisanih.

Na pitanje urednice kako je tako brzo uhapšeno toliko mnogo ljudi, disidenti su odgovorili da decenijama unazad, pripadništvo toj „sekti" nije bilo nešto čega se treba stidjeti. "Veza s njima je na primjer olakšavala nalaženje posla. U vladi postoje mnoge grupe i sve one su poznate jedne drugima. Službe bezbjednosti svakako imaju liste s njihovim imenima. Iz objavljenih optužnica vidi se da je većina uhapšenih davala redovne mjesečne priloge ovoj grupi i da je to bio njen glavni izvor prihoda.

Drugo, u periodu prije državnog udara država je podigla nekoliko novih zatvora. Do tada je ukupni kapacitet turskih zatvora bio 120.000 ljudi. Onda su kapaciteti prošireni za 350.000 ljudi. Tako da je režim komotno smjestio sve uhapšene. Uslovi života zatvorenika su nezamislivo loši. Jako je teško obaviti bilo kakva istraživanja, ali neke domaće i međunarodne organizacije pribavile su dokaze o slučajevima torture.

Treće, mučenja nekih od vođa državnog udara dospjeli su na mreže već prvog dana kao mjera odvraćanja građana od pridruživanja pobuni, bez ikakvog obaziranja na povrede ljudskih prava. Nijedna od pomenutih grupacija u Turskoj nije posvećena ljudskim pravima, naveli su disidenti. .

Četvrto, advokati se teško odlučuju da brane ove ljude, jer odmah bivaju proglašeni njihovim pristalicama.

Peto, još jedan trik je što vlasti namjerno ne hapse sve osumnjičene, da bi imale razlog za neprekidno produženje vanrednog stanja. Naravno, javnost nikada ne saznaje po kojoj osnovi ljudi bivaju uhapšeni, a za to vrijeme vlast na miru vrši postavljenja i zatvara neposlušne medije.

Disidenti smatraju kako je Erdogan, da bi dobio većinu u parlamentu, pravio koalicije s krajnje desnim partijama i sada je došlo vrijeme da im uzvrati uslugu. Mnogi od ovih ljudi zauzimaju upražnjena mjesta pohapšenih gulenista. Povratak smrtne kazne je samo jedan od ustupaka koje je Erdogan obećao ekstremnim desničarima.

Sa druge strane, Erdogan je krajnje pragmatičan. Da bi dobio to što želi, obećaće bilo kome bilo šta, a kada to dobije, prestaće da pominje svoja obećanja.

S treće strane, represija je sasvim realna. Nijednom državnom službeniku trenutno nije dozvoljen bilo kakav kritički osvrt na rad vlade, čak ni na društvenim mrežama. I najmanje podizanje glasa dovodi do ranih jutarnjih hapšenja i pritvora do 30, a od nedavno do 7 dana. Kada jednom dospijete na crnu listu, nema instance kojoj biste mogli da se na to požalite.

U međuvremenu, ističu disidenti, na istoku i jugoistoku Turske gdje žive Kurdi bar posljednjih 30 godina neprekidno traje otvoreni sukob dvije strane. Svaki pomen kurdske nezavisnosti tamo se smatra zločinom. Preko 1.000 ljudi trenutno je u zatvoru zbog takvih komentara na društvenim mrežama. Vlada uvodi naizmjenične policijske časove u gradovima naseljenim Kurdima, koji traju između 100 i 200 dana.

Prema podacima jedne nevladine organizacije, u periodu od avgusta 2015. do avgusta 2016. u gradskim sredinama u ovoj oblasti ubijen je 321 civil, najviše za vrijeme policijskog sata. Naravno, od državnog udara naovamo situacija može biti samo gora, zaključuju disidenti.

Paralelno s progonom opozicije, Erdogan je pokrenuo reformu ustava koja je imala za cilj da se moć koncentriše na njegovu ličnost. On je na referendumu koji su oštro kritikovale Evropska unija i Savjet Evrope 16. aprila dobio neograničnena ovlašćenja.

Pokušaj puča u Turskoj ne samo da je iz korijena potresao unutrašnjepolitičku situaciju, već i njene veze sa Zapadom. Erdogan je izjavio da je Turska sposobna da stoji na svojim nogama te da EU nije nezamenljiva, kao i da će u slučaju odbijanja Brisela preći na plan B i C. "Evropska unija nam nije neophodna... Mi smo opušteni", naveo je Erdogan.

Predsjednik Turske je ponovio da vanredno stanje neće biti ukinuto "dok svi problemi ne nestanu". Erdogan je obećao da će "izdajnicima otkinuti glave" i da će podržati zahtjev za vraćanje smrtne kazne u procesu protiv optuženh za pokušaj puča.


Milan BOŠKOVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1400. petak 18. avgust 2017. godine ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA:Koreja je bliz...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1399

Broj 1399. petak 11. avgust 2017. godine ZAKUP KAO PLJAČKA:Naše, a tuđe (Zoran Ra...

 

Monitor broj 1398

Broj 1398. petak 4. avgust 2017. godine KAKO TROŠE CRNOGORSKE DIPLOMATE:Samo bahato...