Monitor.co.me

Tri bezazlene zablude

E-mail Ispis PDF
Mnogo više nego na potvrđenim istinama, naš život počiva na notornim zabludama, koje smatramo notornim istinama. Morao bih biti precizniji i ozbiljnije se pozabaviti pitanjem da li je ovo o čemu govorim – zabluda!? Možda je prije riječ o nekritički prihvaćenom mnenju, banalnoj konvenciji, inertnosti, lijenosti duha!? O lijenosti duha malo se govori. Nasuprot raširenoj praksi, podržanoj od roditelja, škole, medija, koja nas uvjerava da je korisno svakodnevno vježbanje tijela, niko nas ne nagovara na svakodnevno vježbanje duha. Tijela podvrgavamo nemilosrdnom drilu, ali u isto vrijeme ostavljamo duhu da komanduje i u međuvremenu da lijenčari, da se izležava. Tijela ljudi su postala radnička klasa duhovnog sloja čovječanstva, njegov univerzalno eksploatisani proletarijat. Duhovni svijet parazitira na fizičkom; fizički propao i oronuo, ali duhovno svjež i bodar čovjek, kakvih ima na svakom koraku, najbolja je ilustracija te duboke klasne podjele koja traje cijeli život i produžuje i poslije smrti. Nakon što umrlog zakopamo kao tijelo - neupotrebljivu, definitivno pokvarenu alatku kojoj je suđeno propasti – kao prah koji će se vratiti prahu - izdeklamujemo besjedu pohvalnicu besmrtnom duhu koji će krenuti u topos hiper uranios, u vječni mir, sklad, radost i ljepotu.

Znam da je ostalo još mnogo nedorečenog što bi se moralo ispititati u vezi ove teme, ali za ovu priliku predlažem da uslovno ostanemo kod riječi "zabluda" kao oznakom onih uvjerenja koja prihvatamo bez provjere kao sigurne istine, na kojima gradimo svoj život, a u kojima se duboko varamo. Kao primjer, navešću tri takve bezazlene zablude.

Jedna od notornih zabluda, jeste uvjerenje da mladi i stari ne mogu zajedno zato što su njihova shvatanja dijametralno suprotstavljena. Istina je suprotna: ne mogu zajedno ali ne zato što su njihova shvatanja suprotstavljena, nego zato što su identična i što se u ključnim elementima poklapaju u dlaku.

I mladi i stari smatraju da znaju sve. I jedni i drugi su uvjereni da samo oni znaju sve a da oni drugi ne znaju ništa. Mladi žive kao da nikada neće ostariti; stari žive kao da nikada neće umrijeti. Uz malo ciničnog začina, čisto statistički, tu su mladi djelimično u pravu: određeni procenat mladih ( taj procenat je prilično stabilan na svjetskom nivou), zaista neće nikada ostariti - ili preciznije: neće dočekati da ostare! Kako god, odnos prema ključnoj činjenici sopstvenog života (starosti, odnosno - smrti), u suštini je isti i svodi se na totalnu neodgovornost i nepromišljenost. Dakle, to nije sukob znanja i neznanja, netolerancije i tolerancije, nego sukob dvije vrste nepopravljivog neznanja i jednako nepopustljive netolerancije.

Druga rasprostranjena zabluda jeste uvjenje da je čovjek sam sebi najgori neprijatelj i da sam sebi kroji najgoru kaznu. Kao primjer navodi se zla sudbina zločinaca različitog ranga i svih vrsta, kada ih stigne (zaslužena) kazna. Zaboravlja se da između zločina i kazne ne postoji odnos kauzaliteta. Kazna nije nužna posledica zločina. Mnogi zločini ostali su i ostaće nekažnjeni. Mnogi političari, krivi za masovne zločine ostali su ne samo nekažnjeni, nego su bili i slavljeni kao da su ti zločini bili podvizi. Da je Hitler pobijedio, njega i njegove saradnike ne bi stigla kazna. Kao što kazna nikada ne stigne pobjednike i kao što neće nikada stići mnoge od savremenih likova odgovornih za zločine u kojima su pobijeni milioni ljudi. Osim toga, hiljade ljudi su osuđeni i kažnjeni potpuno nevini! Niko, ili skoro niko, ne kažnjava sam sebe, šta god uradio. Kažnjavaju nas uvijek drugi. Bili krivi ili nevini. A priču o tome kako je kažnjeni sam sebi skrojio sudbinu, izmislili su upravo ti drugi da sa sebe skinu teret, slavu ili sram odgovornosti za dosuđenu kaznu.

Treća zabluda jeste uvjerenje da javno mnijenje koje formiraju intelektulci, umjetnici, ima moć da utiče na politiku. Ah, koliko se tu varamo! I koliko je slatka ta zabluda, koliko se teško od nje rastati!

I kada utvrdimo da su ta uvjerenja ozbiljne zablude, ništa se ne mijenja: naše tijelo ostaje i dalje naš vidljivi duh i naš duh jeste u biti naše nevidljivo tijelo; mladi i stari su zajednica onih koji znaju oba stanja i onih koji će ta oba stanja doznati; i pravda ipak ostaje ideal prema kom se oduvijek upravljalo i danas upravlja ne samo svako društvo i svaki zakon nego i najveći broj ljudi; i što god činila, koliko god bila moćna neka vlast, nikada neće moći ugušiti slobodnu misao, ni ućutkati mudru i plemenitu riječ.

Podsjećam na ovo tek da vas uvjerim u opravdanost ocjene iz naslova, da je riječ o tri bezazlene zablude. Sve zablude ovoga svijeta bezazlene su, dok god čovjek ima svijest o postojanju istine.


Ferid MUHIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1409. petak 20. oktobar 2017. godine 10 MILIONA, 10 GODINA KASNIJE:Osuđeni sa ...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1408

Broj 1408. petak 13. oktobar 2017. godine AUTOPUT, AVIONI I NAŠI MILIONI:Petljanje ...

 

Monitor broj 1407

Broj 1407. petak 6. oktobar 2017. godine UCG KAO DVORSKA ARENA:A sudija ćuti (Pred...