Monitor.co.me

MILAN RADOVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKIH PRAVA U GRAĐANSKOJ ALIJANSI: Neslavna lista torture

E-mail Ispis PDF
milanMONITOR: Ove nedjelje obilježen je Međunarodni dan podrške žrtvama torture. Kako bi ocjenili stanje u Crnoj Gori što se tiče podrške žrtvama torture?
RADOVIĆ: Podrška žrtvama se prije svega ogleda u tome koliko je država spremna da otkrije počinioce, kakvi su sistemski kapaciteti izgrađeni, a potom rezultati u otkrivanju i procesuiranju počinilaca torture. Nažalost, sagledavajući sve ove elemente ne možemo se mnogo pohvaliti, odnosno šta više može se reći da 26. jun, dočekujemo sa minimalnim i poraznim rezultarima u ovoj oblasti.

MONITOR: Protekle nedjelje Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu zbog nedjelotvornosti istrage torture u Zlatarskoj ulici nakon protesta 2015. godine. Potvrđeno je da tužilaštvo i policija nijesu djelotvorno istražili nasilje policije nad dvojicom građana. Da li je ovo uobičajena reakcija institucija u dosadašnjim slučajevima nasilja i torture nad građanima?
RADOVIĆ: Veliki je broj primjera da država nije spremna da radi na otkrivanju počinilaca torture. Primjera brutalnog prebijanja građana je mnogo ali isto tako dosta i onih u kojima nije bilo volje da se otkriju počinioci. Brutalna prebijanja građana tokom protesta 2015, pravdana su time da su policijski službenici bili pod maskama i opremom pa nije moguće utvrditi identitet. To nije i ne može biti opravdanje jer smo već u ranijim izvještajima CPT dobili preporuku da se u situacijama kada su službenici maskirani i pod opremom koja skriva njihov identitet moraju imati brojeve na svojim uniformama. To nije svjesno ispoštovano kako bi se sakrili oni koji su brutalno tukli građane, ili možda kako bi se sakrili oni koji su naredili policijskim službenicima da tuku građane. Pomenuću i slučaj napada na novinara Raičevića tokom tih protesta, gdje postoji video zapis, poznate su registarske tablice, pominjano je i ime policijskog službenika i opet nemamo procesuiranje i kažnjavanje odgovornog. Tu je i famozno prebijanje Milorada Martinovića, o čemu se javnost upoznala preko video materijala, po istom scenariju prebijena su tri momka iz Kolašina kod Kina kulture, upad policije u ugostiteljski objekat i prebijanje tri građanina, pribijanje u Zlatarskoj ulici, prebijanje u Ulici slobode - a sve to bez odgovornih i procesuiranih službenika policije. Zapravo najveći problem u odnosu prema žrtvama torture je sistemska nekažnjivost.

MONITOR: Koliko su česti sami slučajevi torture?
RADOVIĆ: Napominjem da smo mi u Građanskoj alijansi (GA) registrovali 25 slučajeva tokom tih protesta u kojima su građani prijavili postupanje pripadnika Uprave policije koje nije bilo u skladu sa zakonom, a čak u nekoliko slučajeva smatrali smo da je bilo riječi o torturi, što je kasnije potvrđeno i od strane Ombudsmana i Ustavnog suda, i pozivali smo nadležne da hitno reaguju. Međutim, reakcije nije bilo. Direktor UP je u nekoliko slučajeva izrekao klasičnu neistinu, što je utvrđeno kasnije u postupcima protiv građana i novinara. Takođe, nije saopštio ni imena policijskih službenika koji su prebijali građane i pravdao je njihova nezakonita postupanja. Čak je nedavno, po navodima medija - priznao da su policijski službenici zlostavljali građane.

U ranijem periodu registrovan je veliki broj pojedinačnih slučajeva torture i zlostavljanja koje su počinili, pomogli i naredili državni službenici a koji su ostali neistraženi a počinioci neprocesuirani. Podsjećam na primjere brutalnog i očiglednog mučenja i zlostavljanja Aleksandra Saše Pejanovića, neprihvatljivo je da se to desilo u stanici policije i da se ne može identifikovati nijedan policajac koji je odgovoran za prebijanje nekoga ko je lišen slobode i gdje je Uprava policije odgovorna za njegovu bezbjednost. To šalje veoma opasne i loše poruke građanima o njihovoj sigurnosti, posebno kada to dolazi od onih koji su po prirodi posla dužni da nas štite. Treba podsjetiti i na slučaj Milić/Nikezić gdje je tužilaštvo odbacilo krivične prijave, a Ombudsman utvrdio torturu i kasnije Sud za ljudska prava u Strazburu iznio mišljenje da je došlo do kršenja člana 3 Konvencije o ljudskim pravima. Prebijanje zatvorenika prilikom upada pripadnika specijalne jedinice MUP-a 2005. godine i zlostavljanje zatvorenika iz januara 2015. godine, su takođe dio te neslavne liste. Slučajeva je zaista mnogo i unaprijed se izvinjavam onim žrtvama koje nijesam pomenuo, ali se mora forsirati činjenica da je stanje alarmantno i napomenuti odgovorne da konačno moraju preduzeti neophodne mjere i aktivnosti da se ovo zaustavi.

Izostale su istrage protiv policijskih službenika koji su prekomjerno upotrebljavali silu i zlostavljali građane, a na osnovu malog broja aktivnosti koje su sprovedene, ocjenjujem da su istrage bile neefikasne, spore i pristrasne, i da nijesu dovele do počinilaca torture nad građanima. Nažalost, ni nakon mnogo godina od kada su se desili ovi slučajevi mi i dalje ne znamo ko je u našoj državi na odgovornim mjestima naredio, a ko izvršio torture nad građanima.

MONITOR: Dugo se bavite i pitanjima ljudskih prava u zatvorima. Je li došlo do poboljšanja uslova u zatvorima, da li je smanjena učestalost nasilja?
RADOVIĆ: Danas, ako govorimo o pozitivnim stvarima u ovoj oblasti, one su vezane jedino za manji broj slučajeva torture i zlostavljanja nego u prethodnom periodu. Međutim, i kad se dese imaju istu sudbinu kao i prethodni. Pohvalno je što su uprave ZIKS-a i policije otvorene za edukaciju službenika i saradnju sa NVO. Međutim, edukacija nije sistemski postavljena već više zavisi od projekata koji se realizuju. Te obuke sigurno daju rezultate, kao i ukupan rad NVO, medija i državnih institucija u ovoj oblasti. Međutim, ostaje suštinski problem, a to je „nekažnjivost". Tužilaštvo je adresa koja mora promijeniti rad u ovoj oblasti i mora pokazati konačno rezultate u otkrivanju učinalaca torture, kao i onih koji su je naredili i/ili nijesu spriječili.

MONITOR: Vidite li neki napredak na ovom planu?
RADOVIĆ: U demokratskoj državi je neprihvatljivo: da policijski službenici demonstriraju brutalnu silu i prebijaju građane na ulicama; da njihov šef ne govori istinu i da identitet takvih pojedinaca ne želi da otkrije; da oni koji zlostavljaju ne budu identifikovani, procesuirani i otpušteni iz policije; da slučajevi zastarijevaju; da se niko ne izvini prebijenim građanima i da im se ne obezbijedi besplatna pravna pomoć koju dobijaju policijski službenici koji su ih tukli. Nije teško izmjeriti koliko smo napredovali u ovoj oblasti i zaključiti da su nam potrebne brze i kvalitetne promjene. Treba stati na kraj sistemskoj nekažnjivosti, potrebne su nam efikasne, djelotvorne i nezavisne istrage u kojima će se kažnjavati i kolege koje ne sprečavaju i ne prijavljuju torturu saradnika u službi, besplatna pravna pomoć za žrtve a ne za zlostavljače, savjetovalište za žrtve i članove njihovih porodica, politička i komandna odgovornost kada do zlostavljanja dođe i efikasan proces isplate nematerijalne štete.

Nakon istraživanja i studija koje smo sproveli mi u Građanskoj alijansi otvoreno smo pozivali nadležne institucije da konačno počnu da poštuju žrtve torture i to kroz primjenu međunarodnih standarda u procesuiranju i sankcionisanju svih odgovornih za torturu i zlostavljanje, a da žrtvama obezbijede besplatnu pravnu i psihološku podršku. Ako država žmuri na evidentno kršenje zakona od strane onih koji trebaju da obezbijede njegovo nesmetano sprovođenje, onda je to „korisno sljepilo" znak da je nekažnjivost povodom torture zapravo sistemski prihvatljivo. Na svim poljima.


Predrag NIKOLIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1400. petak 18. avgust 2017. godine ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA:Koreja je bliz...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1399

Broj 1399. petak 11. avgust 2017. godine ZAKUP KAO PLJAČKA:Naše, a tuđe (Zoran Ra...

 

Monitor broj 1398

Broj 1398. petak 4. avgust 2017. godine KAKO TROŠE CRNOGORSKE DIPLOMATE:Samo bahato...