Monitor.co.me

DVIJE I PO DECENIJE OD DEPORTACIJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH IZBJEGLICA: Najveći nekažnjeni ratni zločin

E-mail Ispis PDF
zizicNiko ni od nalogodavaca ni izvršilaca, koji su desetine građana Bosne i Hercegovine iz Crne Gore isporučili vlastima Republike Srpske, gdje je većina našla smrt, nije osuđen. Svih devet visokih policijskih funkcionera za to optuženih oslobođeni su po drugi put. U Herceg Novom, gdje su ti građani većinom hapšeni, još, i pored nekoliko inicijativa da se to uradi, nema spomen obilježja niti je 27. maj proglašen za Dan sjećanja na stradale.

Crna Gora je sa tim poraznim činjenicama dočekala i dvadeset petu godišnjicu najvećeg ratnog zločina počinjenog na njenoj teritoriji ratnih devedesetih. Riječ je o deportaciji bosansko-hercegovačkih izbjeglica koje su, bježeći od ratnih strahota, potražile spas kod komšija, a oni ih predali vojsci Republike Srpske, zapravo vratili u – logore i smrt.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila Muslimana i Srba iz BiH, a po mnogim izvorima čak 160, i predala ih snagama Radovana Karadžića. Protivno crnogorskoj etici, Ustavu i međunarodnim konvencijama. Lov na izbjeglice trajao je mjesecima. Nesrećni ljudi hapšeni su duž Crnogorskog primorja od Ulcinja do Herceg Novog, ali i u unutrašnjosti. Većina je 27. maja te godine odmah ubijena, ostali su mučeni pa ubijeni u logorima, a samo je manji broj njih preživio. Tijela nekih još nisu pronađena, niti se zna gdje su tačno ubijeni. Na crnogorskoj teritoriji ubijene su i dvije tročlane izbjegličke porodice - Klapuh i Avdagić, iz Foče, o čemu je pisao i naš nedjeljnik.

Pozivajući se na dokumente Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje Savezne republike Jugoslavije Monitor je objavio da je vlada premijera Mila Đukanovića i početkom 1994. godine deportovala vlastima u RS izbjeglice iz BiH koje su utočište pronašle u Crnoj Gori. U BiH su izvršene prisilne moblizacije Srba, građana BiH, koji su u Crnoj Gori imali status izbjeglica. Izbjegli Muslimani su 1992. godine deportovani na zahtjev Radovana Karadžića pod izgovorom „razmjene", a izbjeglice Srbi zbog „vojne obaveze"!

Da su nezakonito uhapšeni i izručeni utvrđeno je i presudom Haškog tribunala. Međutim, sudovi u Crnoj Gori nisu smogli snage da za taj ratni zločin bilo koga kazne.

Viši sud u Podgorici oslobodio je 29. marta 2011. sve optužene. Prvooptuženi je bio bivši šef crnogorske tajne policije Boško Bojović. Optuženi su bili i Milisav Marković, Radoje Radunović, Milorad Ivanović, Milorad Šljivančanin, Božidar Stojović, Sreten Glendža, Duško Bakrač i Branko Bujić.

Apelacioni sud je potvrdio tu presudu. Optuženi su oslobođeni optužbe jer navodno nisu imali status "pripadnika strane u sukobu u BiH". U optužnici je navedeno da su oni izvršili „nezakonito preseljenje građana Bosne i Hercegovine srpske i muslimanske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica izvršavajući naredbu tadašnjeg crnogorskog ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića".

,,Tokom postupka nije dokazano da su optuženi izvršili krivična djela koja im je tužilaštvo stavilo na teret", kazala je obrazlažući presudu predsjednica Sudskog vijeća Milenka Žižić. Ona je navela da je nesporno da je bilo prinudnog preseljenja, ali ne i deportacije izbjeglica iz BiH. ,,Optuženi su vršili svoje svakodnevne poslove. Nisu kršili odredbe međunarodnog humanitarnog prava ni izvršili ratni zločin protiv civilnog stanovništva", navela je Žižić.

Crnogorski čelnici koji su svjedočili u istrazi o zločinu deportacija kazali su da se radi o „državnoj, a ne o pojedinačnoj greški". Predsjednik i premijer Crne Gore tada su bili Momir Bulatović i Milo Đukanović.

Bulatović je na svjedočenju 2010. godine kazao: ,,Ako je napravljena greška, onda je ona bila državna, a ne pojedinačna. To potvrđuje dokumentacija koju sam predao sudu. Optuženi za deportaciju nisu ništa radili samostalno i sve aktivnosti sprovedene su u konsultacijama sa državnim tužilaštvom", kazao je bivši crnogorski predsjednik. Prema njegovim riječima, izručenje je bio sastavni dio ,,redovnih aktivnosti na očuvanju građanskog mira i sprječavanja prenošenja terorizma iz BiH na crnogorsku teritoriju".

Đukanović je, svjedočeći u istrazi o deportacijama, pred sudijom kazao da o tome ništa nije znao.

Glavni svjedok u ovom procesu, bivši policijski inspektor u Herceg-Novom Slobodan Pejović kazao je: „Muslimani su deportovani da bi kasnije bili ubijeni, a Srbi da bi ratovali, kako se to u Crnoj Gori govorilo, da bi branili svoja ognjišta". Pejović je zbog svojih stavova od 1992. godine nekoliko puta i fizički napadan, a protiv njega je pokrenuta višegodišnja hajka.

Poslije četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja Crna Gora je porodicama žrtava ovog zločina, po njihovoj tužbi, platila naknadu štete. No, osim toga i deklarativnih izvinjenja, nije se dalje otišlo.

NVO Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Zeković, prije šest godina uputili su inicijativu predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine. Istovremeno su uputili inicijativu tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom. Nijedna od tih inicijativa nije prihvaćena.

Nekadašnji predsjednik Skupštine Opštine Herceg-Novi Dejan Mandić izjavio je da Herceg-Novi nije spreman da podrži inicijativu za podizanje spomen obilježja.


Krivična prijava protiv Đukanovića

Sredinom 2012. godine Milan Popović, Esad Kočan i Koča Pavlović podnijeli su krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. ,,Godinama insistiramo na tome da crnogorska država privede pravdi i osudi naredbodavce i počinioce ratnog zločina deportacije BiH izbjeglica. To podrazumijeva suđenje Milu Đukanoviću, kojega kao ondašnjeg premijera smatramo najodgovornijim za deportaciju i za 20-godišnje prikrivanje tog državnog zločina. Uprkos tome, crnogorsko tužilaštvo, sudstvo, režimski mediji i medijski režimski agenti na čelu sa Šemsudinom Radončićem – složno ponavljaju da nema dokaza o krivici Mila Đukanovića. Vlast i njeni servisi pokušavaju za krivca proglasiti bivšeg policijskog inspektora Slobodana Pejovića, jedinog čovjeka iz državnog aparata koji je o tom zločinu javno progovorio", naveli su u krivičnoj prijavi. Ni do danas tužilaštvo na nju nije reagovalo.


Veseljko KOPRIVICA

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1409. petak 20. oktobar 2017. godine 10 MILIONA, 10 GODINA KASNIJE:Osuđeni sa ...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1408

Broj 1408. petak 13. oktobar 2017. godine AUTOPUT, AVIONI I NAŠI MILIONI:Petljanje ...

 

Monitor broj 1407

Broj 1407. petak 6. oktobar 2017. godine UCG KAO DVORSKA ARENA:A sudija ćuti (Pred...