Monitor.co.me

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Radnici su većinom najmanici

E-mail Ispis PDF
kekovicMONITOR: Prošlogodišnji Prvi maj protekao je u znaku konstatacije da položaj radnika u Crnoj Gori nije bio nikad gori. Je li se u međuvremenu što primijenilo nabolje ili se i ovog Prvog maja to isto moglo reći?
KEKOVIĆ: Od prošlog Prvog maja ništa se nije desilo u vezi poboljšanja položaja radnika. Štaviše, ne nazire se kraj jednog apokaliptičkog višedecenijskog perioda u kojem smo zatvorili fabrike, izgleda nepovratno izgubili desetine hiljada radnih mjesta u privredi, stvorili armiju nezaposlenih u kojoj, nažalost, prednjače mladi ljudi, razvili sivu ekonomiju i rad na crno...

MONITOR: Kakav je ukratko danas socio-ekonomski položaj zaposlenih u Crnoj Gori?
KEKOVIĆ: Ogroman broj radnika danas se bori za golu egzistenciju. Prosječna zarada iznosi nešto malo više od polovine prosječne potrošačke korpe neophodne za minimalne troškove četvoročlane porodice, a prema statistici prosječan broj zaposlenih u četvoročlanoj porodici je 1,2 do 1,3 zaposlena. Mnogi su podstanari što dodatno komplikuje njihov položaj. Zbog takve situacije većina njih primorana je da radi dodatne poslove kako bi zadovoljili potrebe porodice s obzirom na visoke cijene kirije, struje, komunalija, brojne poreze i takse, da ne govorimo o kućnom inventaru, odjeći i hrani.

MONITOR: Zašto u sindikatima nema više radnika?
KEKOVIĆ: Po nama tu postoji nekoliko faktora od kojih je prvi nestabilan radni odnos (ugovori o radu na određeno vrijeme, agencijski ugovori, blanko sporazumni raskid radnog odnosa, rad na crno, itd.) koji dovodi radnike u položaj da se zbog straha od gubitka posla ne učlanjuju u sindikate. Drugi faktor svakako je još neizgrađena svijest o nužnosti sindikalnog organizovanja u kapitalističkim društvima. Ipak, i ovom prilikom želim da potenciram da je za bolje uslove rada i standard zaposlenih jedina opcija što masovnije uključivanje u sindikate. Kao dokaz tome su skandinavske države u kojima je visoka stopa sindikalnog organizovanja (čak i do 70 odsto), zbog čega su njihovi uslovi rada i standard zaposlenih najveći u Evropi.

MONITOR: U kojoj je djelatnosti položaj radnika najgori?
KEKOVIĆ: Najgori položaj radnika definitivno je u trgovačkoj i uslužnoj djelatnosti u kojoj imamo preko 40.000 radnika, koji rade u malim i srednjim preduzećima i koji nijesu sindikalno organizovani, pa samim tim nijesu zaštićeni kolektivnim ugovorima kod poslodavca i, po pravilu, su izloženi brojnim kršenjima njihovih prava iz rada i po osnovu rada.

MONITOR: Poznato je i da se mnogim zaposlenim dio zarade isplaćuje na ruke i da primaju tzv. minimalac, pa će na kraju radnog vijeka biti kažnjeni minimalnom penzijom... Zašto to tolerišu Vlada, Inspekcija rada i ostali nadležni državni organi?
KEKOVIĆ: Isplata dijela zarade je veoma izražena pojava, zbog koje su na gubitku ne samo radnici već i budžet i socijalni fondovi, pa je neshvatljivo da se to i dalje toleriše od strane države. Najčešće razmišljanje je da je u pitanju otvaranje prostora tajkunima za brzo namicanje profita ili strah države da će suzbijanjem ove pojave doći do otpuštanja zaposlenih čime bi se mogao ugroziti socijalni mir.

MONITOR: Ima li Unija slobodnih sindikata podatak koliko radnika radi na crno?
KEKOVIĆ: Prema nekim najnovijim anketama trenutno više od 40.000 radnika radi na crno.

MONITOR: USS je dao primjedbe na Vladin Nacrt programa ekonomskih reformi. Šta su Vaše najbitnije primjedbe i kakva je sudbina tog programa?
KEKOVIĆ: Ključna primjedba USSCG je da Vladina ekonomska politika mora biti okrenuta u korist radnika i građana, što nije bio slučaj sa mjerama iz programa ekonomskih reformi. Od Vlade zahtijevamo da naplati poreski dug i obezbijedi redovnost u naplati poreza, da oporezuje ekstra profit, da oporezuje luksuz i višak stambenog prostora, da sankcioniše korupciju i kriminal, da suzbije rad na crno i sivu ekonomiju, i tako poveća standard radnika i građana.

MONITOR: USS je protiv ukidanje beneficiranog radnog staža, koji imaju policija, vojska, rudari, radnici u metalskoj industriji. Zašto ste protiv i da li po Vašem mišljenju još neko treba da ima beneficirai radni staž. Nekad su ga imali i novinari.
KEKOVIĆ: Beneficirani staž je uveden zbog otežanih uslova rada karakterističnih za određene profesije, gdje se radna snaga više troši i koji su opasniji po život i zdravlje radnika. Ako smo to već jednom prepoznali kao ispravno, naše pitanje je zašto bi to sada ukidali.

MONITOR: Zašto se radnici u Crnoj Gori teško odlučuju na to da svoja prava ostvaruju kroz sudske postupke?
KEKOVIĆ: Zato što je, u slučaju kada radnik pokrene sudski postupak za zaštitu svojih prava, najčešći odgovor poslodavca otkaz ili neki drugi vid šikane prema njemu.

MONITOR: Predstavnici USS su sa ovogodišnjeg prvomajskog protesta poručili Vladi da USS neće dozvoliti da se budžetske krize rješavaju, kako su kazali, zavlačenjem ruke u već osiromašene džepove građana, da zaposleni i dalje budu tranzicioni gubitnici, da se objavi ko su najbogatiji pojedinci u Crnoj Gori, da se naplati poreski dug i oporezuje ekstra profit, luksuz i višak stambenog prostora... Jeste li optimista da će Vlada efikasno postupiti po tim zahtjevima?
KEKOVIĆ: USSCG je uputila jasnu poruku i naša očekivanja od Vlade. Svakako da ćemo pratiti kako se Vlada odnosi prema našim zahtjevima. Međutim, mislim da smo svi svjesni činjenice da će ove, ali i sve druge zahtjeve, Vlada ozbiljnije shvatiti i raditi na njihovoj implementaciji ukoliko iza njih stane veliki broj radnika i građana. U tom smislu, USSCG će u predstojećem periodu raditi na tome da izgradi što masovniju podršku našim zahtjevima od strane članstva i radnika.

MONITOR: Na prvomajskim protestima čulo se da radnik danas nije radnik već najamnik, jer on od svoga rada ne može da obezbijedi najosnovnije uslove za život i da su najgori za radnike biznismeni iz 90-ih. Šta Vi mislite o tome?
KEKOVIĆ: Kako da danas nazovemo većinu radnika nego najamnicima kada znamo da su oni primorani da rade po nestabilnim ugovorima o radu i pod blanko sporazumnim raskidom radnog odnosa, da rade po 50 i više sati sedmično a da im nije plaćen prekovremeni rad, da su uskraćeni za nedjeljni i godišnj odmor, da rade za minimalnu zaradu (193 eura) a u najboljem slučaju dio zarade dobijaju na ruke, da nemaju pravo na slobodan praznični dan, da su sindikalno diskriminisani. Zato je moto ovogodišnjeg protesta bio Vratite nam dostojanstveni rad sa ciljem da pozovemo institucije sistema da insistiraju na poštovanju zakona, ali i da pozovemo radnike da se zajedno borimo protiv ovih devijacija i izgradimo uslove za dostojanstven rad i život svakog radnika.


Država na strani tajkuna

MONITOR: Često se može čuti da su radnici prepušteni sami sebi jer država vodi mnogo više računa o interesima poslodavaca, koji su na razne načine privilegovani i ne žele da vode socijalni dijalog sa zaposlenim. Vaš komentar?
KEKOVIĆ: Činjenica je da je u periodu tranzicije društva iz socijalizma u kapitalizam država bila na strani kapitala, bolje reći domaćih i stranih tajkuna. O tome svjedoče brojne loše privatizacije, te raslojavanje društva na šačicu ekstremno bogatih i veliki broj siromašnih, nestanak srednjeg staleža koji u svim razvijenim državama čine prosvjetni i zdravstveni radnici, državni činovnici i mnogi drugi. Taj trend se i dalje nastavlja, jer ekonomska politika koju su vodile prethodne, a evo i sadašnja Vlada, nikako da bar dio tereta svih ekonomskih promašaja i kriza prebaci na vlasnike kapitala. Vlada se i dalje ponaša po onoj Sulinoj "kome je Bog dao, dao mu je i Sula".


Otkaz potpisuju unaprijed

MONITOR: Mnogi zaposleni imaju unaprijed potpisan blanko sporazum o raskidu radnog odnosa, iako imaju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, što poslodavci zloupotrebljavaju. Kako to spriječiti i šta u tom smislu može sindikat da uradi?
KEKOVIĆ: USSCG je polovinom 2015. godine pokrenuo kampanju protiv blanko sporazumnih raskida radnog odnosa, odmah nakon što smo saznali za prisutnost i izraženost ove pojave. Zaista je porazno saznanje da čak i neke nazovi renomirane kompanije uslovljavaju svoje radnike da im unaprijed potpišu blanko sporazumni raskid radnog odnosa, prije nego što im daju ugovore o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Ali, još je poraznija činjenica da se nadležne institucije uopšte ne bave ovom pojavom. Upravo zato, kroz kampanju koju smo pokrenuli, USSCG pokušava da motiviše i pokrene nadležne institucije da počnu da istražuju i sankcionišu ovu pojavu, kako bi radnicima omogućili dostojanstvene uslove rada. Jer, radnik koji je sam sebi unaprijed potpisao otkaz ne smije da traži nijedno svoje pravo i izložen je izrabljivanju.


Strah od protesta

MONITOR: Zašto nema masovnijih protesta i štrajkova radnika iako većinom rade i žive u uslovima nedostojnim čovjeka?
KEKOVIĆ: Zaista nije jasno zbog čega zaposleni masovnije ne iskažu nezadovoljstvo postojećim statusom. Mnogi to pravdaju strahom od gubitka radnog mjesta ukoliko se pojave na protestima ili u štrajku, u čemu djelimično ima istine, jer u današnjim uslovima gubitak radnog mjesta jeste fatalna stvar za zaposlenog i porodicu. Drugi kažu da je kod zaposlenih zavladala apatija, u smislu da je stanje nepromjenjivo te da se ni protestima i štrajkovima ništa ne može promijeniti. Kako god, istina je u tome da se zaposleni moraju sami izboriti za svoja prava i što to prije shvatimo, prije ćemo doći do boljeg standarda i dostojanstvenog života.


Veseljko KOPRIVICA

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1400. petak 18. avgust 2017. godine ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA:Koreja je bliz...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1399

Broj 1399. petak 11. avgust 2017. godine ZAKUP KAO PLJAČKA:Naše, a tuđe (Zoran Ra...

 

Monitor broj 1398

Broj 1398. petak 4. avgust 2017. godine KAKO TROŠE CRNOGORSKE DIPLOMATE:Samo bahato...