Monitor.co.me

VERO BEGOVIĆ, DUGOGODIŠNJI UREDNIK FILMSKOG PROGRAMA U KIC- U: Treba nam kvalitet

E-mail Ispis PDF
veroVero Begović, decenijama je bio urednik filmskog programa u Kulturno informativnom centru Budo Tomović (KIC), a sarađivao je i sa Hercegnovskim filmskim festivalom. Sada je u penziji ali mu je film i dalje najveća strast. Sjeća se Kino Kulture u kojoj je kao dječak počeo sa radom: ,,Kino Kultura je ostala u sjećanje mnogim generacijama. Imali smo u tom bioskopu jedan hram kulture. Podgorica nije imala skoro ništa, osim pozorište koje i nije bilo baš toliko interesantno Crnogorcima. Zato je u vrijeme socijalizma i bilo pokušaja da se preko grupnih posjeta, na primjer radnika Radoja Dakića, popuni pozorišna sala. Pa se dešavalo da na predstavi pola sale spava. Bioskop je bio kultno mjesto, to je bila jedna vrsta izlaska. A tražila se karta više''.

MONITOR: Koji su filmovi bili najgledaniji?
BEGOVIĆ: I tada je bilo blokbastera, ali i znatno više umjetničkih filmova. Posebno su dobro išli domaći filmovi, oni su bili najgledaniji. Tada su svi jugoslovenski centri imali po jednu kopiju filma, i svi su mogli da imaju premijere filma koji počinje u isto vrijeme. U tom periodu imali smo indijske, kao i filmove iz nekih država čija kinematografija i distribucija nije išla dalje od sopstvenih država. Te filmove smo dobijali zahvaljujući Nesvrstanima, tako da su u Jugoslaviji bili prikazivani filmovi iz raznih kinematografija. Tada sam gledao iranske filmove, koji su i dan danas posebni.

Poslije je sve krenulo naopako, ne samo sa bioskopima. Došli smo do toga da kada je prije desetak godina Veljko Bulajić za svoj film Libertas trebao da održi premijeru u Crnoj Gori, tražio sam bioskop gdje bi to moglo da se upriliči. Jedan od predsjednika opštine odmah me je pitao o čemu se u tom filmu radi. Objasnio sam mu da je radnja smještena u 16. vijeku, vremenu Marina Držića. A on me pita a odakle su ti Držići. Što da kažem. A ništa ništa, samo pitam, reče predsjednik.

MONITOR: Titograd je imao četiri bioskopa, u Podgorici su to sveli na jedan.
BEGOVIĆ: Sada imamo samo takozvane blokbastere. Ovaj grad zaslužuje više, mora da ima bioskop. Pričao sam o tome da se ljudi stalno bore da naprave film da ti mladi talenti imaju mogućnost da se iskažu. Međutim, veoma rijetko, ili čak se uopšte ne govori o bioskopskoj mreži. A što kad napravite jedan, dva ili tri filma gdje će se to prikazivati. Prikazivačka politika je osnov, jer za koga radiš film, bez da ga neko pogleda, ocijeni, da nešto i zaradiš. Bioskopi su masovno pozatvarani. Svi centri za kulturu su nekada imali bioskope. Sada ništa. Prije desetak godina sam došao na ideju da napravim istraživanje po centrima za kulturu. Podržali su me Branko Baletić i tadašnji ministar kulture Predrag Sekulić. Obilazio sam sve centre za kulture po Crnoj Gori, od Kolašina sve do Plava. Napravio sam tehničke liste svih centara za kulturu i bioskopa u njima: u kakvom je stanju sala, kakvi su uslovi, ima li hlađenja i grijanja, u kakvom je stanju kino kabina. Uradio sam ekonomsku računicu koliko bi koštalo pojedinačno da se opet krene sa vraćanjem bioskopa.

MONITOR: I je li se tada krenulo sa oživljavanjem bioskopa?
BEGOVIĆ: Bilo je smiješnih situacija, ljudi su me tamo dočekivali sa određenim strahom. Tamo ima ljudi koji primaju plate a ne rade posao koji imaju u opisu, kao na primjer filmski urednik, a bioskop ne radi decenijama. Uplašili su se da se sada našao neko da im da posao za platu koju već primaju. Tada sam napravio programe, dotjerali smo to što se moglo uraditi da bi se počelo. I profunkcionisala je ta bioskopska mreža. Tada su bile 35-ice išlo je od grada do grada, Kolašin pa autobusom Bijelo Polje, par večeti, pa Pljevlja, do Plava. I naravno Žabljak koji ima jednu predivnu salu koju je svojevremeno poklonio Kusturica tom gradu. To je išlo jedno dvije godine, dok nijesmo dobili od glavnog grada stopiranje jer su valjda mislili da će to odmah da donosi neku dobit veliku. Objašnjavao sam tada da je vraćanje bioskopa proces, te da ne postoji bioskop od koga može nešto puno da se zaradi, da bioskop nije komercijalan a da je neprocjenjiv za kulturu. Nažalost sada ni u jednom domu kulture ne rade ti bioskopi.

Ipak ostalo je to konzervirano. Sala u Plavu je, na primjer, odlična. Dugo se nije koristila a čistila se redovno, trebala je mali servis kino kabine. To je sve ostalo, pa ako se ko sjeti može da se otvori u budućnosti. Ali se mora država, Ministarstvo kulture za to zainteresovati.

MONITOR: U to vrijeme ste i u KIC-u pokrenuli zanimljive cikluse filmova?
BEGOVIĆ: Počeo sam saradnju sa profesorom Mišom Nedeljkovićem, sa Oklahoma univerziteta, sa kojim sam sarađivao preko Američke ambasade. Pravili smo programe u saradnji sa ambasadama. Meni je bilo stalo da se prikazuju umjetnički filmovi, koji će zamisliti gledaoce. Imali smo nakon projekcija diskusije sa profesorom Nedeljkovićem, analizirali filmove. Odziv je bio odličan, dobili smo novu, mladu publiku. Usred ljeta imali smo punu veliku salu KIC-a i publika je ostajala do poslije ponoći. Uspostavili smo saradnju sa svim ambasadama. Prvo sa Francuskim kulturnim centrom, a zna se što je francuska kinematografija. Nastavili smo sa italijanskim ciklusima. Bili su interesantni i skandinavski filmovi. Tada su prikazani ciklusi velikana francuske i italijanske kinematografije, nedjelja iranskog filma, zatim Džarmuš, braća Darden, braća Koen, zatim američki film noar...

MONITOR: Već godinama pokušavate da u Podgorici otvorite još jedan bioskop. Za sada ne uspijevate u tome.
BEGOVIĆ: Važno nam je da ne ostanemo samo na tom bioskopu koji prikazuje blokbastere. Nemam ništa protiv njega, jer da njega nema potpuno bi se ugasila ta navika posjete bioskopu. Podgorica je centar Crne Gore i treba da ima bioskop koji prikazuje nešto što je kvalitet, što je edukativno. Tu ideju za bioskop Branko Baletić i ja smo prije godinu i po predstavili u razgovoru gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću i sekretarki za kulturu Neli Savković. Nama je realizacija tog projekta tada i obećana. Gradonačelnik je bio oduševljen idejom, čak je i pitao gdje smo bili do sada. Ostalo je da se nađe prostor. Pokušali smo da nađemo prostor ali do toga još nije došlo. Mi ne bismo pravili veliki bioskop, 100 mjesta je dovoljno, ali treba ispuniti neke uslove visina, akustika... Zamislili smo da tu dolaze razni stučnjaci, režiseri, glumci, naši i iz okruženja da se govori i priča o filmu. Najvažnije nam je da zainteresujemo i zaintrigiramo omladinu kvalitetnim filmovima, kao i razgovorom nakon projekcije. Već imamo fond i iskustvo saradnje sa raznim ambasadama.

MONITOR: Očekujete li da se to pitanje uskoro riješi?
BEGOVIĆ: Čekamo, nadam se da će i ovaj članak podstaknuti nadležne da nas pozovu i da počnemo da to radimo partnerski. Sada je puno lakše nema 35'ca, sve ide sa video bima, moraju se tražiti prava za prikazivanje, ali kada se radi, na primjer, preko ambasada onda i dobijaš ta prava. To bi bile neke simbolične ulaznice čisto da se pokriju troškovi. Okupljali bi se tu ljudi iz kulture, stvorila se jedna atmosfera koja nedostaje ovom gradu.


Predrag NIKOLIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1392. petak 23. jun 2017. godine Želi li vlast hapšenje Nebojše Medojevića:PARLA...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1391

Broj 1391. petak 16. jun 2017. godine Ko je sve prao pare u Crnoj GoriA MILIVOJE VIDI M...

 

Monitor broj 1390

Broj 1390. petak 09. jun 2017. godine Novi Vladini nametiBIJEDA KONSOLIDACIJE (Miloš ...