Monitor.co.me

ROMSKA DJECA I PROSJAČENJE: Ničiji problem

E-mail Ispis PDF
enis-slikaL.B , mladi Rom koji od 2000. godine prosi na podgoričkim ulicama, kaže za Monitor da ga na prosjačenje prisiljava očuh. ,,Ne primamo materijalno obezbijeđenje, a majka i očuh ne rade'', objašnjava.

,,Moram da izađem i prosim, jer ako ne donosim novac, očuh se svađa sa mnom i prijeti izbacivanjem iz kuće". Isto je, objašnjava, i kad se kući vrati bez novca. Imao je pet i po godina kada je počeo da prosi.

„Nisam prosio sam. Sa mnom je dugo godina bio moj drug, vršnjak. Onda sam promijenio lokaciju, razišli smo se", prisjeća se. Dnevno zaradi od 15 do 20 eura. Kaže da zna da je prosjačenje zakonom zabranjeno. „Bolje da prosim, nego da kradem", sliježe ramenima. Policija je ranije, objašnjava, znala da ga privede, ali bi ga svaki put ubrzo i pustila. Više ga, kaže, ne diraju.

Vjeruje da je najveći problem to što nije išao u školu. ,,Pošto nijesam imao prilike da se školujem, smatram da mi je ulica kazna. Poručujem svojim sunarodnicima da uče i da se školuju, jer će ih škola izvesti na pravi put ka boljoj budućnosti", kaže.

L.B. nije usamljen. I pored zakonodavstva i strategija, u kojima se već dugo kao jedan od ciljeva definiše suzbijanje i prevencija prosjačenja, sve je više romske djece koja prose. Prolaznici na djecu romske i egipćanske zajednice koja prosjače, uglavnom reaguju nezainteresovano, nekada sa prezirom i odbacivanjem. Djeca su najčešće prinuđena da prose i prolaze kroz razne traume. Neka od njih bivaju čak i fizički napadnuta.

U maju prethodne godine u centru Podgorice na pruženu ruku mladića romske nacionalnosti, da mu neko od dobrih ljudi udijeli milostinju, dva mladića odgovorili su udarcima pesnicama i nogama po glavi.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) tokom 2015. i deset mjeseci 2016. godine bilo je 88 procesuiranih slučajeva prosjačenja. Od toga, sprovedene su 54 kazne koje uključuju šest uslovnih osuda, 16 opomena, 25 novčanih kazni, dvije oslobađajuće, jednu obustavu, dvije odbačene i dvije kazne zatvora, kazala je Danica Janković, istraživateljica koja se bavila tematikom prosjačenja romske djece. Glavnim eksploatatorima smatraju se roditelji. Jankovićeva ističe da je problem teško rješiv. ,,Ključ rješenja je podizanje svijesti kod većinskog stanovništva", kaže ona. Podsjeća da se prema crnogorskom zakonodavstvu dijete mlađe od 14 godina ne smije krivično goniti zbog prosjačenja. ,,Zbog toga policija, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, odvodi dijete u prihvatilište Ljubović", objašnjava Jankovićeva.

Petnaestogodišnji B.S. živi sa svojom sedmočlanom porodicom. Izbjegli su sa Kosova i trenutno žive na Koniku. Boluje kaže, od epilepsije, a nervoza mu prouzrokuje napade. Uprkos tome, on svakodnevno prosi na Bulevaru Džordža Vašingtona, a uveče u centru grada.

,,Šta ću, moram da prosim jer od ovoga živim. Radnim danima sam na semaforima, a vikendom u centru", kaže. Dešava mu se, priča, i da dobije napad epilepsije dok prosi.

,,Prije nekoliko dana, dok sam prelazio ulicu da bih oslobodio kolovoznu traku na mjestu gdje sam prosio, iznenada sam pao na trotoar i izgubio svijest. Jedna žena mi je pomogla da ustanem i dođem sebi", priča.

Prosjačenjem je počeo da se bavi kada je imao osam godina. Novac koji zaradi daje roditeljima da kupuju hranu. Svakog dana prosi, ponekad i po 18 časova. Kući ga, kaže, vide rijetko, kad dođe da se odmori. Zarađuje do 30 eura dnevno. Petkom i subotom prosi u centru grada sve dok se lokali ne zatvore.

,,Znam da je prosjačenje zabranjeno. Sjećam se dana kada su me policajci priveli i odveli u stanicu policije. Objašnjavao sam da me muka tjera da prosim, da moja porodica u stvari nema nikakva primanja sem onoga što ja zaradim kako bi mogli da preživimo", priča. Dodaje da ne voli to što mora da prosi.

,,Policija me zna. Prolaze pored mene, ali me ne diraju, samo mi kažu da se sklonim da me ne bi vidjeli inspektori koji su zaduženi za maloljetnu djecu".

Volio bi da može da se zaposli u nekoj firmi, kaže, poput Čistoće ili Zelenila, ali ne zna, kaže, kome da se obrati. Kaje se što nije nastavio školovanje kako bi sebi obezbijedio bolji posao. ,,Krenuo sam u školu, ali sam je brzo napustio i počeo da prosim, zato svojim sunarodnicima poručujem da ako žele da imaju dobar i stalan posao, moraju da budu istrajni u svom školovanju".

Želi da se makne sa ulice. Kaže: „Ljudi znaju da budu neprijatni. Govore da treba da radim drugi posao, a ne da prosim", priča tužnim glasom.

Ima i onih koji su ga fizički napadali. ,,Prošle godine sam imao loše iskustvo kada sam napadnut, ali se nadam da se to neće ponoviti".

Na institucijama i državi je da počnu rješavati problem prosjačenja.


Enis EMINOVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1409. petak 20. oktobar 2017. godine 10 MILIONA, 10 GODINA KASNIJE:Osuđeni sa ...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1408

Broj 1408. petak 13. oktobar 2017. godine AUTOPUT, AVIONI I NAŠI MILIONI:Petljanje ...

 

Monitor broj 1407

Broj 1407. petak 6. oktobar 2017. godine UCG KAO DVORSKA ARENA:A sudija ćuti (Pred...