Monitor.co.me

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Politici se mora dati ljudsko lice

E-mail Ispis PDF
ljupka-kovacevic-(1)MONITOR: Majke nastavljaju protest. Kako vidite ćutanje vlasti i reakciju institucija na njihove zahtjeve?
KOVAČEVIĆ: Režim u Crnoj Gori radi svoj posao kao i do sada, u dugom trajanju usavršene metode: ignorisanje, diskreditacija, dehumanizacija, zaplašivanje a za vlastiti tabor (mislim na institucije), dodatno koriste utjerivanje ,,ispravnog" mišljenja oslonjenog na ,,primjere iz Evrope", a nipodaštavaju mišljenja nezavisnih stručnjaka/kinja iz Crne Gore. U ovom slučaju manipulacija je još zlokobnija jer majke trpe posljedice igrarije vlasti i opozicije za glasove na izborima u kojoj je bilo važno ,,preći drugu stranu". Pri tome se podrazumijeva da institucije ne funkcionišu i da je budžet CG prćija DPS-a i satelita. Razočarani nedovoljnim brojem glasova zakon više ne važi, para više nema. Naravno da ni zakona a ni nezavisnih institucija nema. U ovom procesu ni opozicija nije ,,nevina". Njihova podrška protestima u vidu posjeta lidera i ,,sokoljenja" da žene nastave sa protestima po mom mišljenju daleko je od solidarnosti i podrške. A ni mediji se ne usuđuju da uznemiravaju sve one koji su odgovorni za nastalu situaciju. Ne može se ukinuti pravo ovim ženama koje ga nisu ni tražile kao doživotno, drugo ako se ukida za buduće korisnice, mora neko da snosi političku odgovornost za nepotrebnu patnju ovih žena koja je nastala kao posljedica.

Zatvoreno društvo u CG opsjednuto razlikama i strahom od vlasti je sistematski stvarano i u završnoj fazi postaje sve brutalnije čak nesvjesno vlastite brutalonosti cinizma.

MONITOR: A posljednju odluku Ustavnog suda?
KOVAČEVIĆ: U ovoj borbi majke su ostavljene same da se bore za svoje pravo – svi drugi su bili posmatrači, malo istinske podrške. Zarobljene institucije su trenutno uradile po instrukcijama i kako reče jedna majka ,,po inatu". Zamjeram političkim partijama što ne poštuju svoju snagu i što se nije članstvo masovno pridružilo. Ali i velikom dijelu civilnog sektora što nisu shvatili da su i oni u istoj poziciji kao majke, instrumentalizovani ili strahom ili privilegijama, i našli način da javno pokažu solidarnost. Zamjeram što svi nisu tražili odgovornost onih koji su ove majke doveli u ovu poziciju i dodatno im nanosili patnju. U ovom slučaju odgovornost se čak i personalno zna. Zašto smo sve to odćutali/e? Koga smo podržali/e a koga nismo htjeli/e da podržimo?

MONITOR: Hoćete li se i ovoga puta pridružiti protestu kao ranije?
KOVAČEVIĆ: Da, sve dok u protestu vidim borbu za socijalnu pravdu, borbu za pravnu državu i borbu za političku odgovornost ljudi koji su na funkcijama i dok su principi nenasilja i horizontalna odgovornost u temeljima protesta. U ovim protestima koji za naše uslove dugo traju, u kojima su se žene samoorganizovale u svim opštinama u Crnoj Gori i koje vode žene, vidim začetke politike koja se vodi na drugačiji način nego što to rade muškarci (ne samo kod nas). Uprkos velikim razlikama po različitim osnovama u ovim protestima cilj je zajednički za sve, nema privilegovanih, nema ni borbe za pozicije za neku buduću moć (nema ni primisli kod ovih žena o nekom napredovanju u hijerarhiji vlasti) stečeno pravo – poštovanje zakona to je njihov domet. I metode su drugačije, ima mjesta za pojedinačne lične priče, za plač, bijes ali i smijeh, radost i igru. Ne mora se biti ,,smrtno ozbiljan" (tamna odijela i namrgođena lica) da radite odgovorno i pravedno. Vjekovima su muškarci držali politiku ,,smrtno ozbiljno" i sijali smrt. A u Crnoj Gori je ova forma dovedena do savršenstva. Dodatni uslov je da moraju da naprave ,,mali" ustupak partiji, da ne misle svojom glavom.

Politici se mora dati u budućnosti ljudsko lice (više odgovornosti, ravnopravnosti, poštovanja različitosti i brige), a to su vrijednosti koje više razvijaju žene nego muškarci. Na pločniku u štrajku gladi je bilo puno pjesme, smijeha i radosti ali to nije umanjivalo ozbiljnost i opravdanost zahtjeva, uzajamnu brigu i podršku. Oni iz vana koji su u ovom vidjeli nešto drugo misle u floskulama, stereotipima i lišavaju se odgovornosti. Biću na svim mjestima gdje prepoznam ove vrijednosti. Mislim da ne bih mogla sebi kao aktivistkinji da oprostim da u ovome nisam učestvovala. Mnogo toga sam naučila i zato sam zahvalna.

MONITOR: Predstavnici vlasti, ali ne samo oni, prigovarali su da je protest majki bio politizovan. Kako vama zvuči argumentacija da je neki protest, hajmo reći, neadekvatan jer su u redovima nezadovoljnih oni koji imaju drugačije političko mišljenje, ili mu se pridruži opozicija?
KOVAČEVIĆ: U ,,redovima nezadovoljnih" je bilo onih koje imaju različita politička, vjerska i vrijednosna opredjeljenja ali to nije remetilo borbu ka zajedničkom cilju. To što se pričalo od strane onih koji nisu učestvovali u procesu je logično i razumljivo i vjerujem da je priča išla iz redova vladajućih struktura (partijskih, novoklasnih, pseudoobrazovanih, pseudohumanih) i širila se u koncentričnim krugovima kroz institucije i medije ka građanstvu - projektovanje neprijatelja je zadnjih godina osnovna djelatnost DPS-a i satelita. Svako ko kritički promišlja je optužen da je instrumentalizovan ili čak neprijatelj države. Zahvaljujući opoziciji ne ide im loše. I opoziciji, DF-u kao da odgovara da im se pripisuju ,,zasluge'' jer nisu se nešto isticali u demantovanju već su se rado slikali na protestima. Usput, iako nisam ni ranije cijenila napore opozicije u borbi za socijalnu pravdu i poštovanje zakona, ova situacija, izostanak njihove masovne podrške uprkos stalnom pozivanju sa govornice da se pridruže je bilo blijedo i nažalost nevidljivo. DPS ispostave su i to malo podrške pripisivale DF-u i naravno vršili direktno psihološko nasilje nad ženama koje su dolazile na proteste negirajući im sposobnost da misle i zahtijevaju svoje pravo. Svi znamo koja mašinerija fabrikuje neistine i glasine od devedesetih i sve češće i sve beskrupuloznije ih koristi jer osjećaju da se i njihovo članstvo može pokolebati. Svako ko nasijeda na ovakve priče dozvoljava se zavesti jer ne želi da preuzme odgovornost za ono što misli i radi.

MONITOR: Bunt i protest se u Crnoj Gori sve češće vezuju za ženski glas, čini se. Pored majki, tu su i hrabre aktivistkinje civilnog sektora koje ustaju protiv nepravde, ali i druge žene na javnoj sceni. Šta to govori?
KOVAČEVIĆ: Rekla bih da izuzeci potvrđuju pravilo, da CG vodi jedna mala, necivilizovana i neemancipovana bratija, solidarna u mizoginiji u tzv. ,,poštovanju" žena pod uslovom da nemaju glasa, oslonjena na tzv. ,,čojstvo i junaštvo", zadojena mržnjom zavisti i nacionalizma. Žene u javnosti su tu izuzetak i stvarno su blistave. Kada bi većina ljudi u CG stavila moje naočare vidjela bi na šta im ukazuje pisanje Mile Kasalice, Ratke Jovović, šta su značili protesti koje je vodila Vanja Ćalović, zašto je Jelisava Kalezić ostala usamljena u parlamentu, zašto Željku Savković ne razumiju... Nažalost većina koja se plaši kritičkog promišljanja posebno razvija animozitet prema ženama koje kritički promišljaju. Naravno da je teško gledati u vlastitu nesposobnost i neodgovornost ali bez tog suočavanja nema ni slobode, a ni hrabrosti za otpor autoritetima. Ko misli da je iznad drugih je ili budala ili fašista i ništa drugo.

MONITOR: Posljednjih mjeseci u Crnoj Gori nerijetko se čuje ratna retorika, neprijatelji sa svih strana. Opet devedesete?
KOVAČEVIĆ: Ne mislim da je retorika devedesetih, mada može biti isti ishod. Retorika je po mom utisku mnogo ispraznija, brutalnija, ciničnija, sada ne samo što vas tjeraju da budete nacionalista, nego morate biti i neobrazovani i priglupi da biste bili efikasan šaraf u ovom režimu. Devedesetih su se činili napori da se napravi haos i stvori strah da bi se ljudi motivisali na nasilje, a u ovom vremenu nasilje je potpuno normalizovano a militarizacija je jedini odgovor. Stepen neodgovornosti, ispraznosti i gluposti je ogroman. I teško se držati vjere u pozitivne ljudske potencijale. Zato su majke osvježenje i nada jer one su iz jednog mukotrpnog života borbe za vlastitu egzistenciju dobile legalno pravo na naknadu i ne daju to jedino pravo (tako kažu) – to stečeno pravo koje je do juče garantovao Ustav. Nejverovatno je sa kojom energijom i kojom nadom se bore i koliko još vjeruju u drugačiji svijet - reda, zakona i poštovanja države.

MONITOR: Vaša organizacija prepoznata je i po glasu za mir, i protiv fašizma. Šta je sa Crnom Gorom, ali i regionom kad je ta borba u pitanju?
KOVAČEVIĆ: Izbjeglička kriza nam je pokazala kako je fašizam još uvijek svjež, razgolitila je mnoga lica savremenog svijeta i protresla temelje demokratskih vrijednosti. Mora se ponovo i na drugačiji način promišljati politika, mora se spustiti do svakodnevnog života, drugačije vrijednosti utkati u temelje zajednica. Feministička teorija a i praksa imaju neke odgovore ali ih muški moćnici potcjenjuju, ne vide da se bližimo katastrofi.

MONITOR: Crna Gora, demokratsko drušvo. Kako vam to zvuči, tu nadomak ili daleko i nerealno ?
KOVAČEVIĆ: Ne znam, mučnina mi je od ovih trideset godina napredovanja ka demokratiji a još više od toga kada čujem da je CG lider demokratskog razvoja u regionu. Mislim da se riječi i djela moraju uskladiti jer ako to nije tako u ličnom a i u društvenom životu živimo u šizofrenom svijetu u kojemu je moguć svaki vid gubitka granica a to je put u život pun nasilja i gubitaka.


Milena PEROVIĆ-KORAĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1392. petak 23. jun 2017. godine Želi li vlast hapšenje Nebojše Medojevića:PARLA...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1391

Broj 1391. petak 16. jun 2017. godine Ko je sve prao pare u Crnoj GoriA MILIVOJE VIDI M...

 

Monitor broj 1390

Broj 1390. petak 09. jun 2017. godine Novi Vladini nametiBIJEDA KONSOLIDACIJE (Miloš ...