Monitor.co.me

60 GODINA EU: Evropa različitih brzina

E-mail Ispis PDF
junkerU Berlinskoj izjavi državnika EU iz 2007. godine povodom 50. rođendana Evropske unije nalazi se i rečenica: ,,Mi građanke i građani Evropske unije ujedinjeni smo na našu sreću". Za 60. godišnjicu osnivanja onoga što je najprije bila Evropska ekonomska zajednica (EEZ), koja će biti obilježena u Rimu 25. marta, formulacija o sreći vjerovatno se neće pojaviti. Previše je događanja u međunarodnoj zajednici i u EU koji navode na takvu sumnju.

EU je dugo važila za najveću i najuspješniju regionalnu integraciju u međunarodnoj zajednici, uzor za zemlje u drugim djelovima svijeta koje su težile slobodnom protoku roba, kapitala i ljudi. EU obuhvata, uključujući Veliku Britaniju koja još nije izašla (Bregzit), prostor od preko 4,7 miliona kvadratnih kilometara i broji više od 510 miliona žitelja. To je drugi najveći entitet u svjetskoj privredi s ukupnim domaćim proizvodom (BDP) od preko 29 biliona dolara kada se računa prema paritetu kupovne moći (PPP, po tržišnim cijenama).

EU, međutim, nikada nije postala globalna sila. Neki analitičari u Njemačkoj, ključnoj članici evropske integracije, govore da je slabost EU istorijski uslovljena. Po njima, u vrijeme Hladnog rata i Zapadna Njemačka je bila ekonomski div, ali politički patuljak. Ta osobina se prenijela na EU, kada je prije 25 godina ozvaničena u Mastrihtu. Za ovih četvrt vijeka patuljak nije nimalo porastao.

Odnedavno je EU pod velikim i neočekivam pritiskom nekoliko faktora koji u velikoj mjeri određuju njenu politiku. Teškoće u funkcionisanju Unije potiču od spora s Rusijom u vezi politika prema Ukrajini i Siriji. Na to se nadovezala nepredvidivost novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa. Uz to, na kontinentu se sve više osjeća islamski ekstremizam, navode analitičari.

U međuvremenu su nastali veliki, različiti interesi koje slijede pojedine vlade članica EU. Ne samo zbog bregzita, nego i zato što je sve teže naći zajedništvo među članicama. Politika prema izbjeglicama samo je jedan od primjera kada je tokom 2016. grupa zemalja s istoka Evrope mjesecima blokirala svaki napredak u dogovoru.

No, frustracija je još dublja od toga. Populistički pokreti u mnogim članicama optužuju EU da je uzrok svakog zla, bez da njihove nacionalne vlade čine bilo šta ozbiljno protiv toga. Brisel, glavno sjedište zajedničkih institucija EU pretvoren je u žrtvenog jarca. Kao primjer njemački mediji navode Italiju, koja vlastitu nesposobnost da sprovede reforme, prodaje kao posljedicu politike štednje u EU.

EU optužuju i da nema dosljednu spoljnopolitičku liniju na Balkanu. Otuda, po ovom mišljenju, Zapadni Balkan prepušten sebi periodično vraća svojim ,,plemenskim" korijenima.

Dalje, prilikom prijema Grčke u eurozonu zapadne zemlje su Atini glatko progledale kroz prste. Isto se dogodilo prilikom prijema Bugarske, Rumunije i Hrvatske u EU. Dablinski sporazum po kome izbjeglice mogu zatražiti azil samo u zemlji u koju su prvi put kročile na tlo EU godinama je štitio Njemačku preopteretivši sredozemne zemlje. Tvrdoglavo ignoriranje te činjenice napravilo je od Mediterana masovnu grobnicu, a od sirijske tragedije – evropsku izbjegličku dramu.

U interesu EU nije uvijek bila ni sklonost SAD da primjenjuje vojnu silu. Ta logika nije donijela samo seriju intervencija čije su posljedice bile nezamisliva razaranja i slom čitavih država u evropskom susjedstvu, već i opadanje solidarnosti unutar Unije.

Dalje, neoliberalne elite su izgleda potpuno potcijenile strah ljudi i u zapadnim društvima da ne završe na gubitničkoj strani. Sada je nacionalizam postao dio središnje politike u nekim zapadnim glavnim gradovima. U Beču i Hagu to je skoro dovelo do ustoličavanja šovinista. Pred EU su i neizvjesni izbori u Francuskoj i Njemačkoj, glavni među tucetom u Evropi tokom 2017.

Uoči proslave jubileja u Rimu, odvija se žestoka rasprava što bi Unija trebala da ostvari u budućnosti i kako bi trebala djelovati. Naziru se dva tabora: četiri velike zapadne zemlje, Njemačka, Francuska, Španija i Italija žele EU u kojoj one mogu ići naprijed, a druge zemlje, ukoliko žele, mogu laganije slijediti. Ta ,,Evropska unija dvije brzine" već danas postoji u nekim projektima. To je čak izričito regulisano u Lisabonskom sporazumu iz 2007.

No, to su dosad bili izuzeci, a sada bi trebalo da postanu pravilo. Svako će ubuduće birati šta hoće. Ili, za svako područje politike nova koalicija voljnih.

Naime, sve manje predsjednika država i vlada smatra da će ubuduće biti moguće da se svih 27 članica u razumnom roku dogovore o razboritom postupanju. Francuski predsjednik Fransoa Oland smatra da će se bez korekcije kursa EU raspasti. Holandski premijer Mark Rute jedini je koji je otvoreno izgovorio ono što mnogi misle: iz ugovora EU briše se obećanje sve prisnije Unije za sve. Nastaće ,,jezgro Evrope", kaže stari i poslije izbornog uspjeha vjerovatno novi holandski premijer.

Ta ideja nije nova. Još 1994. sadašnji njemački ministar finansija Volfgang Šojble predložio je koncept jezgra Evrope. No, ideja nailazi na velik otpor kod istočnih i manjih članica EU. Poljska i Mađarska odbacuju različite brzine kod evropske integracije, kao i Rumunija. One ne žele da zaostaju. ,,Nikada nećemo pristati na podjelu Evropske unije jer je to najjednostavniji način da ona bude oslabljena", čulo se u Varšavi, na sastanku Višegradske grupe, koju uz Poljsku i Mađarsku čine Češka i Slovačka.

U njemačkoj štampi, međutim, 40-milionsku Poljsku i šestu privrednu silu EU optužuju da s novom konzervativnom vladom koči druge. Navodno, ,,za Poljsku je nula neka brzina". Ta zemlja zagovara čak ,,vožnju natrag", vraćanje integracije EU unatrag, njeno svođenje na zajedničko tržište. ,,Ali dotacije iz Brisela, Poljaci, kao i Mađari, naravno žele da zadrže," jetko je primijetio komentator njemačke medijske kuće Dojče vele.

Na ovo stanje Unije predsednik Evropske komisije Žak-Klod Junker odgovorio je sa pet mogućih scenarija budućnosti EU. Predlozi sežu od ,,sve isto kao i dosad", preko smanjivanja na ,,laku EU uz zajedničko tržište" do "EU s koalicijom onih koji to žele". Ove ideje bi trebale usmjeriti široke polemike koje se sada vode i onda dovesti do rezultata.

Junker je smatrao nužnim da javno naglasi kako on ne želi novu željeznu zavjesu između Istoka i Zapada Evrope. Tako su, naime, oštro kritikovani njegovi prijedlozi o EU dvije brzine.

Oni koji su, pak, pažljivo slušali novije izjave njemačke kancelarke Angele Merkel znaju u kom smjeru se stvari kreću. Više puta je govorila o Evropi "različitih brzina". To je pojam koji stoji u ideji formiranja jezgra, grupe zemalja koje žele da još bliže sarađuju nego što su to voljne druge članice Unije. Na kraju će ostati zemlje koje ne žele da u tome sudjeluju.

Jedan bugarski list je zaključio kako će takvo jezgro EU dovesti do toga da će druge zemlje ostati na rubu. I poljski mediji su uznemireni, jer strahuju da bi evropski voz mogao da krene ne čekajući Varšavu.

U Berlinu i Briselu se odlučno negira da se tako stvara Evropa "prvog i drugog razreda". Kancelarka Merkel stalno ponavlja kako su svi pozvani da učestvuju. No, praktično će države Evrope biti postavljene pred izbor: ili će bliže sarađivati u odbrani, finansijama, porezima i tako dalje, ili će ostati u posljednjim klupama EU.

Duboke razlike unutar EU o budućem načinu funkcionisanja u Rimu će vjerovatno biti samo prekrivene neodređenim izjavama. Prave rasprave počeće potom.

EU je došla do tačke gdje se čini kako ništa ne može funkcionisati, komentariše njemačka štampa. Po njoj, građanke i građani Unije za svoju sreću trebaju složnu EU, sposobnu za djelovanje.


Šta s Balkanom

EU suočena s nizom problema više se usresređuje na unutrašnja pitanja nego na zbivanja u svom okruženju. To dodatno opterećuje Balkan na kome je stanje nikada gore od ratova devedesetih. Sva pitanja su otvorena, a perspektiva članstva balkanskih država u evropskom klubu veoma nejasna.

Njemački analitičar Franc Lotar Altman primijetio je da kada se govori o EU treba razlikovati pristup EK, koja je i dalje veoma privržena proširenju, ali istovremeno, pojedine članice nisu previše voljne da to podrže jer su zaokupljene unutrašnjim problemima. Samo nekoliko zemalja, kao što su Njemačka i Austrija, i dalje je zainteresovano za prilike na Balkanu.

,,Dakle, jača zamor od proširenja na Starom kontinentu zbog populizma, političke situacije u Mađarskoj i Poljskoj, kao i u Turskoj. Naročito je problem stanje u Turskoj, jer mnogi u Evropi to navode kao razlog da zemlje na jugoistoku Starog kontinenta nisu pouzdani partneri", kazao je Altman, nekadašnji direktor balkanskog ogranka Instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja iz Berlina.

Altman je za praški Radio Slobodnma Evropa ocijenio da bi u EU s različitim brzinama bio olakšan prijem novih članica, ali i pozicija onih država koje nisu u stanju da prate ubrzani ritam ostalih. ,,Dakle, smatram da je najbolje rješenje EU u nekoliko koncentričnih krugova i s različitim brzinama", istakao je on.

Takav model bi po Altmanu za balkanske zemlje značio da one nemaju punopravno članstvo, da bi im bile redukovane obaveze, ali i prava. ,,To bi značilo da, na primjer, gospodin Milo Đukanović, koji doduše sada nije na vlasti, ne bi sjedio za istim stolom s Merkelovom i Fransoa Olandom, odnosno ne bi imao isti uticaj na evropsku politiku. Dakle, u tom slučaju ove zemlje mogle bi da računaju na benefite od pripadnosti evropskom bloku, imale bi osjećaj da su njegov dio a ne da su ostavljene izvan", objasnio je njemački analitičar.

Altman se nije složio s primjedbom da bi takav pristup obeshrabrio istinske evropske snage na Balkanu jer bi njihove zemlje postale drugorazredne članice EU. ,,Zapravo, bile bi ohrabrene jer bi se time pokazalo da je EU stalo da pronađe izlaz iz ovog ćorsokaka," smatra on.


MIlan BOŠKOVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1400. petak 18. avgust 2017. godine ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA:Koreja je bliz...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1399

Broj 1399. petak 11. avgust 2017. godine ZAKUP KAO PLJAČKA:Naše, a tuđe (Zoran Ra...

 

Monitor broj 1398

Broj 1398. petak 4. avgust 2017. godine KAKO TROŠE CRNOGORSKE DIPLOMATE:Samo bahato...