Monitor.co.me

MONITOR SA MAJKAMA NA PROTESTU: Umjesto osmomartovske čestitke

E-mail Ispis PDF
majke-2Kišni i hladni utorak, dan prije Osmog marta, majke su provele u borbi sa vlasnicima automobila koji su na silu željeli da sebi prokrče put Bulevarom Svetog Petra Cetinjskog.

,,Doživjele smo takva vrijeđanja i psovke od strane naših sugrađana da me je sramota da ih spominjem. Policajci su samo stajali sa strane i gledali, nisu ni riječ progovorili. Bila je to cijela kolona auta. Neke smo propustile, a neke vratili. Imamo pravo i dozvolu da ostanemo ovdje do 12. marta i želimo da je iskoristimo", kaže Milica iz Podgorice koja već sedmi dan provodi ispred Skupštine. Tog jutra policija je počela da propušta vozila trakom koja se kretala od nekadašnjeg hotela Crna Gora, ka Skupštini.

Milica je svoj vijek provela kao domaćica. Podigla je četvoro djece. Suprug joj je umro relativno mlad, te se sama, priča, morala brinuti o svemu. Kaže da je radila sve što je mogla pronaći, da nije birala. Na Birou je od 1983. a veći dio vremena je provela radeći na crno. Sada su njena djeca mladi radno sposobni ljudi, koji ne mogu da dođu do posla. Nalaze se na Birou kao i ona ,,a država nema gdje da ih zaposli jer su sve prodali ili uništili."

Milanka Radonjić vjeruje da im veća podrška na protestu izostaje i zbog kiše. Smatra da mnoge žene rade kod privatnika i ne smiju da kažu da dolaze ovdje. Bila je, priča, stalno zaposlena na održavanju higijene na Univerzitetu Crne Gore kad je napustila posao zbog nadoknade. ,,Imam pedeset tri godine, na ovom poslu sam bila tek četiri godine. Tim tempom bih u penziju mogla tek kada navršim osamdeset". Ona je gotovo dvadeset godina radila bez ugovora ili osiguranja.

Supug joj je, objašnjava, bivši radnik KAP-a kome fale još četiri godine radnog staža da bi mogao u penziju. ,,Svi mi imamo iste probleme: siromaštvo i nezaposlenost za nas i našu djecu. Sramota je da moj sin koji je upravo završio specijalističke studije radi kao magacioner". Na pitanje zašto je to tako odgovara da je to zb0g toga što njen sin nema „vezu", te nije član DPS-a.

Bleda svakog jutra dolazi iz Zagoriča. Prihvatila je nadoknadu jer su je na to uputili sa Biroa, objasnivši joj da je izglasan zakon kojim je omogućeno svim ženama koje se nalaze na Birou petnaest godina ili imaju isto toliko godina radnog staža i troje ili više djece, da imaju pravo na to. ,,Ni na kraj pameti mi nije bilo da bih tako nešto mogla dobiti. Pošto su me zvali, prihvatila sam je", kaže.

Bleda je majka šestoro odrasle djece. Najstarije dijete je tridesetogodišnjak, dok je najmlađi sin srednjoškolac. Porijeklom iz Pljevalja, već više od trideset godina živi i radi u Podgorici. Kaže da je uzela penziju jer više nije mogla da dirinči. Sustigle su je godine i briga o poslu i porodici. Radni vijek je provela kao pomoćni kuvar u nekoliko privatnih firmi. „Radila sam u Kingsu, u restoranu Dali. Radila sam i u restoranu Hard Rock kafea. Uvijek na crno, bez ugovora, radnog staža ili osiguranja. Kada sam saznala da imam pravo na tu penziju prihvatila sam je jer imam šezdeset godina i zdravstvene probleme". Apsurd je, kaže da je cijeli vijek radila, a da joj je dosad upisano oko šest godina radnog staža. Nadoknada joj puno znači jer njome može da plati račune za struju i vodu koji iznose oko sto eura mjesečno.

Na platou su tog kišnog poslijepodneva preovladavale Nikšićanke. Jedna od njih je i četrdesetdevetogodišnja Jovanka Đurđevac koja je po zanimanju daftilografkinja. Jovanka je majka četvoro djece školskog uzrasta. Primala je 192 eura koje je uglavnom trošila na komunalije. Suprug je kao i ona trideset godina na Birou. Jovanka kaže da ovako nešto nije očekivala od države koja samo uzima. ,,Ovdje sam od prvog dana. Imam podršku porodice. Članovi naših porodica će za Osmi mart biti sa nama".

Vesna Radosavljević je domaćica, frizerka i majka četvoro djece. Djeca joj imaju petnaest, trinaest, sedam i pet godina. Nadoknadu troši na njih. Društvo ovoj mladoj Nikšićanki pravi svekrva Persa Jovanović koja s ponosom predstavlja svoju hrabru snahu. ,,Sve majke su hrabre, one su vučice koje se bore za našu djecu, kad nema ko drugi", poručuje Persa s osmijehom.

I Jovanka Đurđevac i Vesna Radosavljević kažu da je odluka države od početka, bila da im daje pedeset eura mjesečno, da se ne bi bunile. ,,Da je to bila prvobitna odluka, prihvatile bismo je. Ali kako su nam visinu primanja sami dodijelili – moraju je ispoštovati. Poručile bi poslanicima da se zamijenimo na nekoliko dana, da oni žive našim životima sa ovim malim primanjima, pa bismo onda pitale da li ima smisla ovaj štrajk".

Na platou zatičemo Vasilija Miličkovića, predsjednika Udruženja akcionara EPCG –a koji je došao da pruži podršku majkama. On smatra da bi majke trebale da napišu pismo liderima opozicije u kome bi ih podsjetile da je sramota što one rade njihov posao. Vjeruje da od obraćanja nadležnim insitucijama nema nikakve vajde, jer sudstvo, tužilaštvo i policija nisu nezavisni i slobodni već dvadeset sedam godina.

Organizatorke protesta kažu da bi se protest mogao radikalizovati štrajkom glađu. Umjesto osmomartovske čestitke.


Aleksandra DRAGOVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1400. petak 18. avgust 2017. godine ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA:Koreja je bliz...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1399

Broj 1399. petak 11. avgust 2017. godine ZAKUP KAO PLJAČKA:Naše, a tuđe (Zoran Ra...

 

Monitor broj 1398

Broj 1398. petak 4. avgust 2017. godine KAKO TROŠE CRNOGORSKE DIPLOMATE:Samo bahato...