Monitor.co.me

Hibernizacija ideologije?

E-mail Ispis PDF
Nedavni komentari nekih crnogorskih poslanika o strategiji svrgavanja DPS vlasti podśetio me na predvečerje nekih teških vremena iz prošlosti. Parafrazirane njihove polazišne teza zvuče ovako – crnogorske opozicione partije treba da hiberniraju ideologiju i onda tako objedinjene sruše ,,hobotnicu'' (omiljena metafora neše opozicije). Nakon toga ,,očepili bi se procesi'' i Crna Gora konzumirala demokratiju. Ali ponudu o crnogorskoj budućnosti nijesmo čuli, sem floskularna nadanja u poboljšanje životnoga standarda i demokratizaciju. Pa zar nijesmo od DPS-a u povoju 1989. godine slušali iste priče – ,,dovoljno je da stari odu'', pa smo umjesto jagnjećih brigada gledali četničke, dobrovoljačke, obučene u uniforme JNA kako gađaju Dubrovnik, pale Konavle ili dragovoljno idu po Bosni da ,,čiste''.

Nego, nijesam mislio na '89. kad sam pomenuo predvečerje teških vremena. Mislio sam na doba nakog Prvoga svjetskog rata. Stopirana ideološka sukobljavanja unutar zemalja učesnica u ratu zbog proklamovane cenzure i patriotske obaveze vratiće se na kraju rata u svom najcrnjem obliku. Dok su na početku rata, npr. u Njemačkoj, socijaldemokrate glasale za ratni kredit u parlamentu zajedno s najkonzervativnijim strujama, u Britaniji, Francuskoj i Italiji ljevica i desnica imale su neku vrstu džentlmenskog sporazuma o nenapadanju. Kako rat bude odmicao, hibernirane ideološke rasprave proizvodiće ogromnu količinu antagonizama koji su stavljani pod tepih zbog višega cilja – pobjede u ratu. Ali kad rat bude završen oslobodiće se neviđena količina centrifugalnih sila: dojučerašnji suborci lovili su se međusobno po metropoloma Evrope, a kao odgovor na mnoga neriješena pitanja u toku Velikoga rata rodio se fašizam.

Dešavanja u Crnoj Gori od oktobra 2015. do danas, samo onoga ko ne poznaje istoriju mogu da ne brinu. Dvadeset osam godina na vlasti jedne partije maksimalno je istrulilo crnogorsko društvo. Napadi na DPS nekad su zaustavljani zbog višega cilja – ne kritikovati vlast jer je rat u Hrvatskoj i Bosni; nakon 1997. – ne kritikovati vlast dok padne Milošević; do 2006. – ne kritikovati vlast dok ne pobijedimo na referendumu; do danas – ne kritikovati vlast dok se ne uđe u NATO. Sada je takvu taktiku počela da primjenjuje opozicija. Na svojim FB profilima mnogi opozicioni političari koji sebe nazivaju ,,građanskom opcijom'' ističu novu mantru – i s crnim đavolom, samo da padne DPS. A ko je crni đavo? Zar đavo nije crven?

Pošto u Crnoj Gori nema više crvenih, iako ih je nekad bilo najviše u svijetu srazmjerno broju stanovnika, onda je đavo vjerovatno pocrnio od uniformi ravnogorskoga pokreta ili crkvenih mantija? A ,,građanskoj'' opciji to ne smeta, jer ,,dovoljno je da ovi odu''. Blokada ideoloških sukobljavanja i u njihovom smislu riječi ,,nenapadanje'', možda je dobra izborna taktika, možda konačno oburda DPS ako se sam ne sruši, ali je za budućnost neperspektivna. Ili nam bar opozicija ne umije reći – kako dalje?

Kad vidim nenapadanje, ja mislim na to da ne može DF uoči svakih izbora kaštigati Uru, Demokrate, SDP i Demos i obratno, lijepeći etikete o izdaji/prodaji na ličnoj osnovi. Kad vidim nenapadanje, ja mislim na poštenu terensku borbu, a ne malograđanske izlive opozicionometrije – ko je veći Đukanovićev neprijatelj? A naša opozicija radi sve naopako – oni nenapadanje vide kao ćutanje na najdelikatnija ideološka mimoilaženja između potencijalnih partnera. Takva praksa samo guši kritičku misao i napumpava model koji je svojim kapacitetima ograničen. DF može predśedniku Ure reći da je lopov, ali ista Ura ne smije osuditi otvorenu četničku ikonografiju DF-a. DF može razapinjati predśednika SDP-a zbog njegove višegodišnje saradnje s DPS-om, ali SDP u potonje vrijeme ne osuđuje otvorenu ravnogorsku doktrinu toga saveza. DF može sebi dozvoliti da Demokratama spočita udbašku motivisanost djelovanja, ali Demokrate nikako da se osvrnu na nedemokratske metode DF-a. Zašto ne mogu? Jer se propagira ideološka hibernizacija! A što se dešava kad se nešto naglo otopi? Poplave.

U Crnoj Gori mora doći do smjenjivosti vlasti i dosadašnje prakse vladanja. Da bi se to desilo mirno, mora postojati čista alternativa koja neće ponavljati istoriju iz 1918, 1945, i 1989. Nije dovoljno samo ,,da ovi odu''? Pitanje je ,,što kad odu''?! Prizemno napadnje ne, ideološko napadanje da! To je smisao demokratije.


Boban BATRIĆEVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1388. petak 26. maj 2017. godine   opet oni:OSTARA SE, DOBRA SE NE VIĐE (Zoran Ra...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1387

Broj 1387. petak 19. maj 2017. godine   Katnićeva: Pranje režima i pranje paraPRV...

 

Monitor broj 1386

Broj 1386. petak 12. maj 2017. godine Poslije izbora u Herceg Novom:BOKA KONTA DPS...