Monitor.co.me

Otisci prstiju

E-mail Ispis PDF
U početku je uvijek riječ. Duško Marković, premijer, namjesnik: „Bezbjednosna situacija u Crnoj Gori je odlična". Zaledite osmjeh. To je ozbiljna, veoma važna informacija. Ne naravno o bezbjednosnom stanju. Ona svjedoči drugo: prezir stvarnosti nije posebno psihološko stanje i lično svojstvo Mila Đukanovića. To je u sistem utkano mentalno stanje upravljačkog klana. Neka vrsta njihovog kolektivnog otiska prstiju.

Istom ovakvom dozom sadizma nakon afere Snimak, Đukanović i njegovi su stvarnost istresli iz nogavica. Umjesto da DPS bude zabranjen zbog kršenja Ustava, odaslali su optužnicu: oni koji traže odgovornost za pljačku izbora su neprijatelji slobode, hoće da vrate točak istorije i s njim stari bolješvički verbalni delikt. Odbraniše nas.

Nema ništa čudno u tome što je odmah nakon premijerovog uvida da je bezbjednosno stanje savršeno na ulicama Podgorice uvedeno neproglašeno vanredno stanje. Odluka da se specijalci u borbenoj opremi izvedu iz kampova logički obesmišljava Markovićevu izjavu, ali psihološki je nadopunjuje. I predano radi za režim. Sad samo trebamo da se naviknemo na vanrednu policijsku revnost kao na uslov našeg odličnog bezbjednosnog stanja. Da se okupimo oko čuvara našeg spokoja. Da se srodimo sa strahom kad prođemo pokraj uniformi ili kad se pojave na vratima kafića gdje smo svratili na piće. Kad opet budu letjeli u zrak automobili i ljudi, stići će tumačenje: to je samo zato što policijski sati nisu trajali dovoljno dugo, i što policije nije bilo dovoljno, i što nije bila baš tamo gdje se zločin odigrao. Prava je stvar kad se dodatna militarizacija društva obavi uz prešutnu saglasnost građana. Tako predozirana količina borbene spremnosti vlasti na ulicama gotovo neprimjetno klizi u preventivnu stražu protiv svake pobune protiv režima.

Bez brige, vlast umije da maskira svoj učinak u proizvodnji organizovanog kriminala kao privredne grane i stila života, da poriče autorstvo nad sistemom koji zakonito proizvodi krvave obračune kriminalnih klanova i opštu nesigurnost građana. Tamo, devedesetih, u vrijeme masovnog državnog prekograničnog šverca, policija je redovno jurila po ulicama preprodavce deviza, čarapa, čokolada, benzina i gaća. Princip je isti: sad su još prilježniji u pravljenju zjapa između uzroka i posljedica.

Ništa se promijeniti neće dok su DPS i sateliti na vlasti, pa makar se policijski funkcioneri rotirali svake sedmice. Čeka nas samo još veća brutalizacija društva. To u principu karakteriše posljednju fazu režima. Ali, nigdje nije zapisano koliko će završnica trajati. To zavisi od odgovora cijelog društva. Crnogorska opozicija mora imati ono što dugo nije imala: jasnu vizuju, dobru organizaciju, osmišljen red poteza i minimum zajedništva. Preduga mrcvarenja oko preuzimanja vlasti u Budvi i Kotoru, su posljednja opomena pojedinim opozicionim liderima da volju birača ne prerađuju u vlastitu volju za moć.

Ne valja gajiti iluzije. Svijet je mnogo gore mjesto za život nego što je bio devedesete kad je Đukanović došao na vlast. On sada nije incident. Autoritarni lideri upravljaju moćnim zemljama svijeta. Putin, Erdogan, kineski jednopartijski, državni kapitalizam... U Evropi jača ekstremna desnica ili njeni stavovi o važnim pitanjima postaju prihvatljivi takozvanim partijama centra. Lidere i pokrete koji su budili nadu u drukčije mogućnosti svijeta, sistem je u hodu savladao i pripitomio. Sindikat Solidarnost, Mandela, Siriza, Sanders... Pobjeda Donalda Trampa, na predsjedničkim izborima u SAD-u je pokazatelj da je kaptalizam kao globalni sistem iskočio iz šina i tamo se vratiti neće. Trampu će na crtu stati autentični antisistemski, alterglobalistički pokreti, ili će svijet, Evropu i naše male krajeve, zapljusnuti, novi, razorni desničarski valovi.

Šta god da bude, naša će vlast raditi ono što najbolje zna - nastaviće da preusmjerava bijes građana. Zavađaće ih. Navodiće ih da umjesto biranja puteva, i slobodne rasprave o njima, uzvikuju svoje identitetske pripadnosti kao borbene parole. Opozicija mora razviti svijest o vlastitoj odgovornosti. Nema nade u olako svrstavanje uz tuđu silu i tuđe recepte. Kako god to zvučalo kad se izgovori, Crna Gora ima jednu nadu. One svoje gađane koje vlast nije uspjela da pokori ni da otruje mržnjom.


Esad KOČAN

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1409. petak 20. oktobar 2017. godine 10 MILIONA, 10 GODINA KASNIJE:Osuđeni sa ...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1408

Broj 1408. petak 13. oktobar 2017. godine AUTOPUT, AVIONI I NAŠI MILIONI:Petljanje ...

 

Monitor broj 1407

Broj 1407. petak 6. oktobar 2017. godine UCG KAO DVORSKA ARENA:A sudija ćuti (Pred...