Monitor.co.me

Neke perspektive reinterpretiranja

E-mail Ispis PDF
Do sedamdesetih godina XX vijeka istoričari su manje pažnje poklanjali simboličkim aspektima hrane, odjeće, utočišta, materijalnim potrepštinama, kad su pisali o prošlosti, pa im je i pored ostalih zamjerki Mišel Fuko uputio kritiku o ,,osiromašenoj ideji o realnom''. Međutim, tokom osamdesetih istoričari sve više počinju dubinski analizirati predmete koji su u određenom trenutku predstavljali izraz udobnosti npr. ili položaja. Crkveni namještaj počeo se povezivati s promjenama u vjerskim stavovima; kafići i lokali s političkim diskusijama (o čemu je još ranije govorio Habermas), a Fukoove teze o prostornom planiranju škola i bolnica kao ,,zatvorima radi postizanja discipline'' uticale su na istoriju arhitekture – istoričari su se sve više bavili unutrašnjim uređenjem institucija.

To nepregledno polje svakako nalazi pandan i u našoj prošlosti (i sadašnjosti). Morala bi se provocirati istraživanja u pravcu proučavanja materijalne kulture Crnogoraca u novovjekovnoj ili savremenijoj istoriji jer o tome postoji obimna heuristička osnova; bilo bi zanimljivo ispitati koliko već poslovično kvalitetan automobilski park sveštenika ima konekcije s pitanjima vjere ili koliko danas kafana igra ulogu u stvaranju političkih stereotipa; a kad smo kod enterijera, mislim da za to imamo svjetski presedan – morale bi se istražiti dubinske snage pojave ogromne pravoslavne ikone na Filozofskome fakultetu (!) u Nikšiću i otkriti njeno pozadinsko značenje? Kao logičan nastavak istorije materijalne kulture, javila se kasnije istorija tijela. Proučavao se fizički izgled robova, kolonizatora, gorštaka, ljudi iz nizije, muškarca/žena. Sve je to bilo povezano s okretanjem čovjeka prema sebi, a pojava savremenih bolesti poput prekomjerne tjelesne težine i dijabetisa imale su svoga udjela u tome.

Iz putopisne građe o Crnoj Gori bez većih problema mogla bi se skicirati tijela naših predaka, s posebnim akcentom na ženska tijela, jer je odveć poznato da su usljed teškoga fizičkoga rada crnogorske žene izgledale mnogo starije nego što su bile. Pošto je antropologija odigrala presudnu ulogu u ovim metodološkim preokretima u istoriografskoj rekonstrukciji, čak je bilo prijedloga da se istorija uvrsti u antropologiju. Zato valja pomenuti dva veoma značajna autora, čiji su radovi doprinijeli popularnosti istorijske antropologije a čiji bi se rezultat veoma lako mogao primijeniti na crnogorske teme. To su svakako Kliford Girc i Natali Zemon Dejvis. Girc je pored brojnih voluminoznih djela napisao i jedan po mnogo čemu specifičan članak o borbi kokota na ostrvu Bali u kojemu se trudio da pronikne u duboke i složene slojeve značenja ispod površinskih kulturnih događanja. Kokoti po njemu predstavljaju surogat za njihove vlasnike i njihova borba odražava odnose između socijalnih grupa i povezuje ih s kolonizacijom i stvaranjem države. Ko je čitao o tome članku ne može a da ne pomisli na tradicionalno ubijanje kokota u Perastu. Iz običnoga novinskoga izvještaja imamo sjajan materijal za obradu (dnevne novine Dan): ,,Titulu pobjednika u gađanju kokota u Perastu juče je osvojio Andro Radulović iz Perasta, koji je direktor Muzeja grada Perasta. On je na udaljenosti od oko 100 metara, hicem iz puške sa obale pogodio pijetla na bovi. Osvojio je i vezeni peškir-šugaman, a zatim sa pijetlom u rukama i u pratnji Gradske muzike Kotor prošetao priobalnom ulicom Perasta (...) U spomen pobjede nad Osmanlijama 1654. godine, a u čast Blažene Djevice Marije, Peraštani su juče proslavili zavjetni dan nizom svetih misa u župnoj crkvi Sv. Nikole''.

S druge strane Natali Zemon Dejvis napisala je rad o Martinu Gveru, francuskom seljaku iz XVI vijeka. ,,Jedan se varalica predstavio kao Martin Gvero, živio je sa njegovom ženom, pa je poslije povratka pravoga Gvera optužen da je varalica. Suština je u tome da je Dejvisova mnoge praznine usljed nedostatka istorijskih izvora domislila i što osporava postojanje granice između faktičkog i fiktivnog, jer tvrdi da postoji jedinstvena seljačka kultura i da se na osnovu saznanja o društvenim, ekonomskim i odnosima među polovima mogu vjerno rekonstruisati misli i osjećanja seljanke, Gverove žene''. (Šerbo Rastoder) Da li bi jedan tako maštovit pokušaj bio primjenjiv na crnogorskoga Gvera – Šćepana Maloga? Samo što naš Gvero nije varao da bi spavao sa ženom nekoga seljaka, već da bi vladao Crnom Gorom.


Boban BATRIĆEVIĆ

 

pozovi-sprijeci

zene-sa-textom-pola-strane

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1383. petak 21. april 2017. godine Optužnica, pučisti, teroristi i službena lic...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1382

Broj 1382. petak 14. april 2017. godine Novi napadi na policijske funkcionere:DUŠKO P...

 

Monitor broj 1381

Broj 1381. petak 7. april 2017. godine   POBJEDNICI VUČIĆEVIH IZBORA:Svi za sebe (M...