Monitor.co.me

Pogrešni jubilej

E-mail Ispis PDF
Crna Gora je ove godine obilježila deset godina od obnove svoje nezavisnosti, a nekome se iz državne administracije sviđela ta okrugla cifra pa je požurio da ovu godinu proglasi i jubilarnom - hiljadugodišnjicom državnosti. Argument - »te je godine umro Vladimir Dukljanski«! Prvo i logično pitanje – kako smrt jedne ličnosti (zbilja, jedne od najznačajnijih u našoj istoriji) i realno posrnuće Duklje narednih nekoliko decenija, tamo do Vojislava i čuvene Barske bitke iz 1042. godine, može biti datum kojim počinje tradicija (!) državnosti ovoga prostora? O značaju jubileja za »kulturno śećanje« nacije puno je napisano, obilježavanja i memorijali su u biti ono na čemu počiva zajednička vizija prošlog. Toga državna administracija zadužena za jubileje nije bila svjesna, jer da je jeste, ne bi i onako krhkoj zajednici tako olako »potrošila« Vladimirovu ličnost i predstavu o njemu – a on je pak, mogao biti vezivno tkivo naše interkulturalne porodice, figura koja okuplja sve tri crnogorske religije – pravoslavlje, islam i katoličanstvo. Ovom omaškom dati su argumenti dijelu društva koji Crnu Goru ne doživljava svojom matičnom državom da se izrugava tradiciji ovoga prostora, a onda da sebe predstavi kao jedinog, pravog baštinika kulta Vladimira Dukljanskoga, odnosno »Jovana Vladimira« kako bi oni pogrešno rekli, te privatizuje i kulturološki pokrade procesiju iznošenja njegova krsta, vjerski je unificirajući. Kult »Jovana Vladimira« ne samo da je import tuđega kulta, no i civilizacijska razlika u viđenju uređenja crnogorskoga društva. Toga nažalost nijesu bili svjesni CANU i Predśednik Filip Vujanović, pa su nedavno organizovali skup pod tim pogrešnim imenom, a Vujanović je u svojemu govoru samo »rabio« ovo Jovan Vladimir. A zna se dobro da je taj kult nastao nekoliko vjekova nakon Vladimirove smrti i to van granica Crne Gore, stapajući se kasnije s jednim lokalnim kultom. A kult Svetoga Vladimira ovđe nastao je vrlo brzo nakon njegove smrti.

Najbolju kritiku ove skarednosti povodom »izmišljanja jubileja« dao je Branislav Borozan u jednom svom tekstu, iznijevši argumentovanu hipotezu o tome da Crna Gora ima dužu državotvornu tradiciju i od arhonta Petra, o čemu svjedoči Martinića Gradina. Naravno, uz to treba dodati podatke iz Regnum Sclavorum koji nam kazuju još nekoliko vladara prije Vladimira. Naša administracija pokazala se kao nesposobna, šminkerska i neznavena prije svega. Jer je crnogorskoj državnoj tradiciji prvo nametnula nemogući datum za početak državnosti a onda mu ukrala veliki broj decenija. Interesantno je da sve nacije svijeta teže uhvatiti što dublju nit u prošlost, samo evo naša toliko voli da rentira svoju okolnim zemljama, ne vodeći računa o nacionalnom ponosu. Ono što je Fernan Brodel zapisao o Francuskoj najbolje svjedoči o značaju kontinuiteta: »Kao da istorija ne seže do najstarijih vremena, kao da preistorija i istorija ne predstavljaju jedan jedinstven proces, kao da naša sela nijesu ukorijenjena u našem tlu još od trećeg milenijuma prije Hrista, kao da Galija nije unaprijed iscrtavala prostor u kome će Francuka rasti, kao da prelazak Rajne u petom stoljeću od strane germanskih plemena – malih grupa ljudi ali koje ostaju podalje od Galije i od njenih čarolija a koji će stoga sačuvati svoj jezik – ne predstavlja, poslije toliko vjekova, jednu živu, savremenu crtu (pogledajte Belgiju, jezički preśečenu na dvoje), kao da, u našoj krvi, u našem životu, retrospektivna hematologija ne otkriva sam trag davnih 'varvarskih invazija', kao da vjerovanja a i jezici ne dolaze k nama iz tmine vjekova najudaljenije prošlosti.«

Koncept »smrti« za »rađanje« državotvornosti sam po je sebi upitan. I uopšte nije crnogorski. Više liči na recepciju kosovske mitologije. Jedna od srećnih okolnosti je ta što se zbilja više ne tiskamo u posljednjih dvjesta godina. Bolje i okrugla, pogrešna hiljadugodišnjica no da su se vodili negdašnjom logikom jednoga akademika pa za glavni međaš uzimali Kruse i Martiniće. Zamislite kako bi zvučalo »10 godina nezavisnosti, 220 godina državnosti«. A tek kakav bi bio logo proslave? Jer je ovaj logo po mnogo čemu neodogovarajući. Na stranu to što njegova autorka pobjeđuje na svim konkursima, od znaka za frižider do znaka za najvažnije državne institucije – kad okvirno pogledate logo za proslavu hiljadugodišnjice, čini vam se da se radi o ordenu; ako pogledate dublje, u srž one »medalje«, ocrtavaju se četiri ocila. Slučajno ili ne, ostaje istoričarima umjetnosti da razmotre.


Boban BATRIĆEVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1408. petak 13. oktobar 2017. godine AUTOPUT, AVIONI I NAŠI MILIONI:Petljanje ...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1407

Broj 1407. petak 6. oktobar 2017. godine UCG KAO DVORSKA ARENA:A sudija ćuti (Pred...

 

Monitor broj 1406

Broj 1406. petak 29. septembar 2017. godine AMFILOHIJE I ĐUKANOVIĆ STRATEŠKI PAR...