Monitor.co.me

Drug vijeka

E-mail Ispis PDF
Smrt Fidela Kastra, devedesetogodišnjeg revolucionara, dugogodišnjeg lidera Kube, minijaturne zemlje – ostrva, udaljene 100-ak kilometara od Floride, je izazvala burne i oprečne reakcije širom svijeta. Enormnost reakcija sama po sebi govori da su Kastrov politički angažman i harizma obelježili 20. vijek.

I u smrti, kao za života drug Fidel nastavlja da bude kontroverzna ličnost. Za pritalice je izvor inspiracije i nade da se jačinom ubjeđenja i političkom mudrošcu moguće suprotstaviti puno moćnijem ideološkom neprijatelju i ostati vjeran socijalističkim principima jednakosti i socijalne pravde. Za protivnike Kastro je diktator koji je autoritarni režim održao gazeći ljudska prava političkih protivnika, a njegova smrt se smatra posljednjim klinom u kovčegu već diskreditovanog sistema komunizma.

Polarizacije oko ocjene Kastrovih ostvarenja i predviđanja budućnosti Kube, su zakomplikovane rastućim nepovjerenjem u uspješnost kapitalističkih demokratija da eliminišu nejednakosti u kvalitetu života ljudi, uključujući i ekološko okruženje.

Debate su postale polje za ideološka sučeljavanja, koja na kapitalističkom Zapadu nijesu bez rizika po reputaciju onih koji nalaze i pozitivne aspekte Kastrove vladavine.

Kanadski premijer Džastin Trudo je žestoko kritikovan zbog saučešća upućenog Kubancima na vijest o Kastrovoj smrti. Trudo je istakao Kastrovu „ogromnu posvećenost i ljubav prema kubanskom narodu", a uprkos tome što je rekao da je Kastro bio kontroverzna ličnost, morao je da potroši prilično vremena objašnjavanjući da nije apologeta kršenja ljudskih prava. Sličan tretman je doživio i lider britanske opozicije Džeremi Korbin koji je nazvao Kastra ličnošću od ogromnog značaja za modernu istoriju i socijalizam 20. vijeka. Čak je i Obamina, prilično hladna poruka kubanskom narodu u kojoj nema ni riječi hvale Kastru, izazvala kritike protivnika.

Veza sa Kastrom, ma koliko kurtoazna, postala je do te mjere nepoželjna, da se lideri država utrkuju oko oglašavanja da neće prisustvovati njegovoj sahrani. Za sada su na listi odsutnih, između ostalih Obama, Putin, Tereza Mej, Trudo...

Kastru auru opasne ličnosti daje fakat da se uspješno suprotstavio moćnoj Americi, uspijevajući da izbjegne brojne pokušaje restauracije američke dominacije koji su uključivali pola vijeka brutalne ekonomske blokade i preko 600 pokušaja njegove eliminacije. Kuba se kao komunistička oaza smatra opasnim primjerom drugima.

Zasluge koje Kastru priznaju svi tabori se odnose na impresivno zdravstvo i školstvo na kome Kubi mnogi zavide, čak i vodeće zemlje svijeta. Jedni u tome vide dokaz uspjeha Kastrove socijalne politike, a drugi smatraju da se radi o stubovima revolucije koji su dobili proritet da bi kreirali iluziju progresa.

Kubanci Fidela smatraju ocem nacije. On uživa narodnu ljubav i podršku, uprkos dugogodišnjem drastičnom siromaštvu koje je bilo rezultat njegove odluke da ne popusti pod američkom blokadom. Činjenica da nijesu ničija kolonija je Kubancima izvor nacionalnog ponosa. Malo koja zemlja iz okruženja je imala razloga za slično samopoštovanje. Većina je imala na čelu sve do kasnih 80-ih, desničarske despote podržavane od strane Amerike koja je silom sprečavala pokušaje njihovog uklanjanja.

El comandante je predstavljao vezivno tkivo koje je omogućilo preživljavanje Kubanaca kao nezavisne nacije uprkos ekonomskoj kataklizmi, koju je Noam Čomski okarakretisao kao najgoru u svjetskoj istoriji. ,,Socializam ili smrt", govorio je Kastro. Da li će socijalizam u Kubi preživjeti bez Fidela je pitanje na koje se čeka odgovor.

Po nekima, Fidel je od 2008, kada je vlast predao bratu Raulu, u kubanskom političkom životu bio prisutan kao simbol. Kuba će nastaviti sa Raulovim pristupom postepenog uvođenja tržišne ekonomije i jačanja turizma uz zadržavanje centralnog planiranja i dosadašnje socijalne politike.

Drugi misle da će odlazak Fidela oslabiti dosadašnju društvenu koheziju i pojačati zahtjeve za povećanjem standarda i uvođenjem potrošačkog društva. To bi začilo otvaranje tržišta za SAD kompanije i za američki način života, a za Ameriku osvajanje pobjedničkog trofeja poslije šest decenija čekanja.

Trampova kula u Havani? Rano je za zaključke, ali je izvjesno da će pritisci biti enormni. Amerika će koristiti sva oruđa iz bogatoga arsenala, da u Kubi konačno uspostavi svoj uticaj.


Radmila STOJANOVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1405. petak 22. septembar 2017. godine Zakon o planiranju prostora po hitnom po...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1404

Broj 1404. petak 15. septembar 2017. godine ZAKON O RADU PO MJERI KAPITALA:Vlast proti...

 

Monitor broj 1403

Broj 1403. petak 8. septembar 2017. godine   SUĐENJE STOLJEĆA:Puč i druge magle (...