Monitor.co.me

LAKE FEST - NOVA MUZIČKA DIMENZIJA: Od avgusta do avgusta

E-mail Ispis PDF
manu-chao-marko-risticPosljednjih godina Nikšiću često laskaju kao crnogorskoj prijestonici piva, čelika i rokenrola. O prvom ne treba dvojiti, drugo dvoje su svakako upitni. Rokenrol u ovom gradu živi od avgusta do avgusta – mjeseci kada se u njemu odigravaju dva regionalno poznata muzička festivala – Lake i Bedem fest. Ostatak godine donese tek poneku svirku i grad, provjeravajući vremenske prognoze, željno čeka sljedeći osmi mjesec u godini. Druga stvar koja ne ide u korist sloganu sa početka priče je činjenica da je Institut za crnu metalurgiju već neko vrijeme poznatiji po muzičkim proizvodima koji izlaze iz njega nego onim vezanim za leguru željeza. Prostorije ovog kolosa odavno koriste lokalni umjetnici i bendovi. U danima pred održavanje nikšićkih muzičkih festivala, aktivnosti u njemu znatno su pojačane.

Da se u Nikšiću sprema odlično festivalsko ljeto najavljivali su organizatori Lake festivala koji je počeo 11. a završio se 14. avgusta.

„Od starta je bilo primjetno poboljšanje marketinga. Online prodaja ulaznica, česte informacije na društvenim mrežama, najave, intervjui... Pun pogodak. Lajn ap za mene čudan, ali skroz razumljiv. Za sladokusce je bilo starijih provjerenih bendova kao i novih otkrovenja u obliku M.O.R.T.-a, Sare Renar, Justin's Johnson. A priliku smo dobili i mi, crnogorski bendovi. Idealno šarenilo, koliko god to neki opovrgavali. Za kraj jedno svjetsko ime. I to je to", rekao je za Monitor jedan od učesnika ovogodišnjeg Lake festa, bubnjar nikšićkog Punkreasa Đorđije Njunjić.

I stvarno, Lake fest se i šesti put za redom potrudio da dobar dio programa odvoji za domaće snage, od kojih su neki dobili dobre ili makar solidne termine. Šteta je što su odlični bendovi poput mladog Voodoo-a i kotorskog Light Under the Black Mountain dobili titulu openera, pa je njihove svirke poslušalo manje ljudi nego što oba benda realno zaslužuju. Ovo su ipak boljke svih festivala. Nerijetko se desi da bend zapuca više stotina kilometara i zasvira pred gotovo praznom binom. No, kada festival, poput ovog našeg okupi 27 imena, sve bude, naravno, podređeno hedlajnerima koji privuku najveći broj posjetilaca.

Na slično putešestvije od dvjesta i nešto kilometara je krenuo sinjski M.O.R.T. koji je na festival došao sa zakašnjenjem. „Stigli smo umorni, šest sati kombija nakon koncerta i partija do jutra u Brelima. Organizatori su odmah učinili da umor nestane. Za tonsku probu sve je bilo izorganizirano i čekalo nas. Vodili su nas k'o malu dječicu na večeru, pa u smještaj. Učinili su da se osjećamo kao da smo tu na odmoru i da dolazimo već deseti put. To nam je dalo poticaj da koncert odradimo najbolje šta znamo", kažu nam iz sve popularnijeg hrvatskog kvarteta. Bend koji je karijeru počeo pobjedom na banjalučkom Demofestu 2013. i zagrebačkom RockOff-u godinu kasnije, ne krije oduševljenje – „Pozornica, zvuk i rasvjeta su bili možda najbolji koje smo ikad imali. Publika je znala većinu tekstova i puno su nam pomogli da odsviramo odličan koncert". Jedino za čim žale je što su zbog sljedećeg nastupa morali rano na put, pa su propustili nastupe ostalih bendova, i kako kažu za naš list, prvenstveno, Manu Chaoa.

Slična iskustva dijeli i debitant na festivalu – bend Justin's Johnson koji su usljed graničnih problema vezanih za ata karnet i carinski pokvareni štampač kasnili. Sreća u nesreći je što su umjesto prvi, zasvirali posljednji, kada ih je zasigurno čekala veća i raspoloženija masa. ,,Zasvirali smo tako na kraju programa i mislim da smo uspili zaintrigirat i animirat ekipu koja je ostala da nas posluša i razbaca udove, mada je već bila kasna ura'', kaže za Monitor njihov vokal i gitarista Miro Alač.

,,Možemo samo birat riječi za organizaciju i gostoprimstvo, ljudi su se stvarno pobrinuli da izvođačima ništa ne fali, ton i stage majstori izvrsni također, tako da nam je samo ostalo da uživamo na stageu i izvan njega dok smo se uz malinovaču pripremali za nastup. Moramo pohvaliti line-up, stvarno je bilo ponešto za svakoga tako da dinamika ove večeri nikako nije padala", prokomentarisao je ovaj Splićanin.

Dovođenje već pomenutog Manu Chaoa, znaju svi koji su pokušali sa organizacijom, pa i mnogo manje manifestacije, posao је za koji, osim dobre i uigrane organizacije, treba i poklapanje sa rasporedom turneje izvođača, zadovoljavajući tehnički uslovi i mnogo šta drugog. Zvijezde se nijesu poklopile 2013. godine, pa je sve do postavljanja lokacije Nikšića i zastave Crne Gore u raspored turneje svjetske atrakcije francusko-baskijskih korjena, među publikom bilo strepnje oko njegovog gostovanja. Od tada, samo iščekivanje!

A šta znači dolazak jednog ovakvog imena? Kada se na jednom mjestu skupi i uz ska rege ritmove zaigra masa jednaka četvrtini gradske populacije, mora se razmisliti o onomе što ovakav festival predstavlja za malu lokalnu zajednicu. Ne treba zaboraviti da je tokom trajanja festa koncertnim prostorom prodefilovalo, po procjeni organizatora, oko 50.000 ljudi. Za grad pod Trebjesom koji broji nekih 75.000 stanovnik - mnogo.

Pedesetpetogodišnji José-Manuel Thomas Arthur Chao skoro tri sata prazneći sve rezervne baterije iz sebe i pratećeg benda bio je svjestan da piše istoriju jednog malog mjesta i, kako se ispostavlja, jednog velikog festivala.

S druge strane, stoji vječita priča o održivosti ovakvih dešavanja. Konačno je i neko sa mjesta odlučivanja oslušnuo stvari i uključio se malo bolje u cijelu priču. Aktuelni ministar kulture pružio je podršku ovogodišnjem izdanju ovog festa. „Vidim da mladi danas slušaju onu vrstu muzike uz koju smo mi sazrijevali. Meni je drago da ćemo nakon ovog festivala, istu vrstu muzike slušati i na Bedem Festu, krajem avgusta. U mom rodnom Nikšiću postoji jaka rok energija koja upućuje na jedan način života koji nije zamro. Mislim da je to i jaka poruka da ovaj prostor želi izlazak iz provincijalnih tema", izjavio je ministar Pavle Goranović za Radio Sarajevo.

I pored ovakve pomoći, kod nas je sve još u povoju. O tome svjedoči primjer susjedne nam Hrvatske, koja na javnom konkursu za finansiranje projekata na polju kulture imaju posebnu stavku vezanu za rok kulturu. Kod nas do daljnjeg, dio sredstava mogu očekivati festivali, sami bendovi veoma rijetko.

Da je uspjeh na jednom ovakvom muzičkom putu spor i trnovit potvrdio nam je i direktor krupačkog festa Peđa Zečević. „Šest godina je relativno kratko vrijeme u životu jednog festivala, ali smo ipak uspjeli od njega napraviti destinaciju koja je ne samo zanimljiva za regionalne, nego i za strane turiste. Ovogodišnji festival i zbog ovoga predstavlja prekretnicu, a i kada su u pitanju organizacija i broj posjetilaca. Čini mi se da smo ove godine napravili ogroman iskorak", rekao je Zečević za Monitor. On kaže da oko 50.000 posjetilaca govori dovoljno. „Nakon ovakve posjete i gostovanja legendarnog Manu Chao-a, teško je govoriti kuda će dalje Lake fest ići. Sigurno je da ćemo se truditi da cijelu priču održimo na ovom ili izdignemo na veći nivo. Ovaj festival, ovaj grad i ovi ljudi to zaslužuju", poručuje.

Zaslužuju i nedjelju dana odmora, tokom koje će se puniti baterije za ono što predstoji, a to su nastupi grupa i autora kakvi su: S vremena na vreme, Aerodrom, Kralj Čačka, E Play-a, Laka, Frenkie, Irie Fm, Džej Džej Okoča, Škrtice, Drugi način... koji su spremni za nastavak rokenrol fešte koja Nikšićane očekuje na tvrđavi u okviru Bedem festa koji se održava od 25-27. avgusta.


Dragan LUČIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1405. petak 22. septembar 2017. godine Zakon o planiranju prostora po hitnom po...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1404

Broj 1404. petak 15. septembar 2017. godine ZAKON O RADU PO MJERI KAPITALA:Vlast proti...

 

Monitor broj 1403

Broj 1403. petak 8. septembar 2017. godine   SUĐENJE STOLJEĆA:Puč i druge magle (...