Monitor.co.me

BURNA REAGOVANJA POVODOM PODIZANJA SPOMENIKA UBICI VLADIMIRA ROLOVIĆA: Fašizam još nije poražen

E-mail Ispis PDF
miro_baresic_teroristaStrasti na Zapadnom Balkanu su ponovo uzavrele. Naročito to važi za liniju Beograd–Zagreb na kojoj se ređaju incidenti, međusobne protestne note koje se primaju ili odbijaju... Taman kad se učinilo da su se smirile tenzije zbog zahtjeva Hrvatske da se uslovi evropski put Srbije stavljanjem van snage Zakona o univerzalnoj nadležnosti Srbije za suđenje ratnim zločincima, stiglo je poništavanje presude katoličkom kardinalu Alojzu Stepincu, oslabađujuća presuda komandantu Osijeka iz vremena Domovinskog rata Branimiru Glavašu, pa ustaški incident na antifašističkom skupu u Srbu, ustaničkom gradu u Hrvatskoj 1941.

Posljednji povod za iskričenja bilo je prošlonedjeljno otkrivanja spomenika Miru Barešiću, hrvatskom emigrantu koji je 1971. u Švedskoj ubio jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića. Barešić je bio osuđen u Švedskoj na doživotni zatvor, a kasnije mu je kazna umanjena na 18 godina. Iz zatvora su ga izbavili njegovi ,,saborci", grupa hrvatskih emigranata, koja je otela SAS-ov avion i uspjela da izdejstvuje od Šveđana da Barešića u zamjenu za taoce iz aviona izruče u Španiju. Tamo ga je tada režim dugogodišnjeg diktatora Franciska Franka pomilovao, poslije čega je Barešić otišao u Paragvaj, gdje je promijenio ime. Potom se obreo u SAD, gdje je radio kao bodigard paragvajskog ambasadora. No, njegov identitet je bio otkriven, pa je 1980. vraćen u Švedsku, koja je za njim raspisala potjernicu. Švedska je odbila da Barešiča izruči SFRJ i poslala ga je u zatvor poluotvorenog tipa. Pet godina kasnije vjenčao se sa Slavicom Dalić, a 1987. protjerani su u Paragvaj. Vratio se u Hrvatsku 1991, gdje se početkom rata stavio na raspolaganje hrvatskoj vojsci. Te godine je u ratnom sukobu i poginuo.

U Dragama, mjestu na pola puta između Zadra i Šibenika, u nedjelju je svečano otkriven spomenik njihovom mještaninu Barešiću, djelo akademskog vajara Ivana Kujundžića. Ceremoniji otkrivanja spomenika prisustvovala su i dva ministra u tehničkoj Vladi Hrvatske Zlatko Hasanbegović i Tomo Medved, te general Ante Gotovina.

,,Miro Barešić je jedan od najvećih hrvatskih domoljuba čije djelo i žrtvu moramo poštovati. Godinama se u iseljeništvu i u Domovinskom ratu borio za slobodnu i samostalnu Hrvatsku i nikad nije odustao od svoje ideje iako je godinama osjećao nepravdu koja se sustavno nanosila Hrvatima", kazao je ministar Medved.

Protestnu notu Ambasadi Hrvatske u Podgorici zbog podizanja spomenika atentatoru na Vladimira Rolovića uputilo je crnogorsko Ministarstvo spoljnih poslova i evropskih integracija. ,,Očekujemo da će se Vlada Hrvatske ograditi od tog necivilizacijskog čina, s obzirom da je Vladimir Rolović bio istaknuti borac protiv fašizma i istaknuti jugoslovenski i crnogorski diplomata", navodi se u protestnoj noti Crne Gore.

Nekadašnji crnogorski diplomata Branko Lukovac je kazao da podizanje spomenika Barešiću nije iznenađenje, jer je u Hrvatskoj, a i na drugim prostorima, ako se sjetimo rehabilitacije Draže Mihailovića, došlo do jačanja tih nacionalističkih snaga.

Programski direktor Građanske alijanse Boris Raonić uputio je inicijativu gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću da jedna od ulica glavnog grada bude preimenovana u ulicu Vladimira Rolovića. On je sugerisao da se kao alternativa razmotri mogućnost podizanje spomenika Roloviću u Podgrorici.

Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova Srbije, ocijenio je da je podizanje spomenika Barešiću, kao i rehabilitacija Stepinca, događaji u Srbu, skrnavljenje partizanskih spomenika i još neki događaji, rehabilitacija fašističke NDH.

Srbija je uputila protestnu notu, koju je hrvatska ambasada odbila da primi, nazvavši je neprihvatljivom i neprimjerenom. Na to je Dačić izjavio da Hrvatska ne odgovara ni na jedno pitanje Srbije, kao i da je poziv Zagreba da se Beograd okrene budućnosti ,,tragikomičan". „Ako je uslov da budemo deo EU to da budemo kao Hrvatska, da budemo revizionisti koji rehabilituju nacizam, fašizam i ustaštvo, onda mi nećemo u EU", rekao je Dačić. Bivši potrčko Slobodana Miloševića, nije, nažalost, ovako poletan u borbi protiv rehabilitacije fašizma u vlastitom dvorištu.

Nezavisne ličnosti u Zagrebu i Beogradu su ocijenile da otkrivanje spomenika Barešiću predstavlja nastavak politike nacionalizma na prostoru bivše Jugoslavije, što podrazumijeva i pravdanje zločina.

Hrvatski istoričar Vjeran Pavlaković smatra da je takav potez ,,problematičan". ,,Zločin u ime Hrvatske, Srbije, Jugoslavije ili neke druge države je još uvijek zločin i naša društva ne bi trebala to slaviti, nego slaviti suradnju, toleranciju, mir i izgradnju pravednog društva'', zaključio je Pavlaković.

Marijana Mirt, dopredsjednica Udruge slobodarskih aktivista iz Hrvatske, je kazala da je podizanje spomenika i svečano ,,otvaranje", kojem su prisustvovale mnoge javne osobe, nastavak izgradnje i potenciranja nacionalističkih mitova.

Istoričarka iz Beograda Ljubinka Trgovčević ukazuje kako je ,,veoma neobično danas, kada se čitav svet bori protiv terorista, posebno protiv individualnog terora, dakle, tih ljudi koji su spremni sami, bez neke velike organizacije, da pucaju na simbole države i društva protiv kojih se bore, da se podiže spomenik bilo kom teroristi. To treba da zabrine čitav svet jer nije sad to stvar srpsko-hrvatskih odnosa nego jednog civilizacijskog odnosa prema nekome ko je pucao i ubio predstavnika jedne države i to na tlu strane države".

Hrvatski novinar Drago Pilsel izjavio je za RSE da njega ,,od toga što su tome prisustvovala dva naprosto gubitnička ministra iz jedne od vjerojatno najlošijih vlada u povijesti Hrvatske, mnogo više užasava" što je na svečanost došao penzionisani gospićki biskup Mile Bogović. ,,Ono što užasava jeste taj kontinuitet unutar Katoličke crkve. Katolička crkva pokazuje jedan kontinuitet ljubavi prema ratnim zločincima i zločincima uopće", komentarisao je Pilsel.

U sjenci je ostala konstatacija Brane Rolović, supruge ambasadora Rolovića, da je podizanje spomenika Barešiću ,,jako rastužilo, ali me nije iznenadilo, jer je sve slijed posljednjih događaja".

Po Žarku Puhovskom, profesoru Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ,,Hrvatska je institucionalno superiorna u odnosu na Srbiju, s obzirom da je država-članica EU, dok Srbija to doživljava kao poniženje, a Hrvatska ne zna šta bi s tim".

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava iz Beograda je kazala da Srbija deklarativno nastoji da se nametne kao konstruktivni regionalni činilac, ali da njen ambivalentan odnos prema Bosni i Hercegovini, osporavanje kosovske nezavisnosti, kao i stalne tenzije sa Hrvatskom i Crnom Gorom, svjedoče da ona nije spremna da prihvati novu realnost. Ona dodaje da Srbija ne može imati ulogu moralnog arbitra u regionu, što Vučić, Dačić, Vulin stalno rade, sve dok nije spremna da se suoči sa vlastitom odgovornošću za brutalni raspad Jugoslavije i ratnim zločinima.

Vladajuća politička garnitura u Beogradu, u međuvremenu, očekuje dalje razgorijevanje uzajamnog prepucavanja na obilježavanju godišnjice stradanja Srba u Glini. A tek stiže avgustovska godišnjica Oluje, za jedne egzodus srpskog naroda, za druge konačna ratna pobjeda, Dan državnosti.


Borac i terorist

Barešićeva borba u emigraciji 1970-ih je uključivala oružje i ubijanje nevinih. Svejedno ovaj trorist je za neke danas borac za slobodu. Rođen je u Šibeniku 1950. i kako je odbio da služi Jugoslovensku narodnu armiju, osuđen je na pola godine Golog otoka. Pobjegao je iz SFRJ u Švedsku i povezao se sa emigrantima. U junu 1991, po povratku u Hrvatsku, Barešić je organizovao borbenu jedinicu, nad kojom je nadzor imala Služba za zaštitu ustavnog poretka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koju je vodio i Josip Perković. Barešićev je tim uletio u klopku u Miranjama Donjim 31. jula 1991. godine i on je u izvlačenju poginuo.


Doživotna zbog Đurekovića

Bivši pripadnici jugoslovenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su pred sudom u Minhenu proglašeni krivima za pomaganje u ubistvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. i osuđeni su na doživotne zatvorske kazne. Pred istim sudom je 2008. hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubistvu. Sud je tada utvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev saradnik u Njemačkoj, takođe je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne besbjednosti. Državno tužilaštvo je u završnoj riječi prošle nedjelje kazneno djelo pomaganja u ubistvu prekvalifikovalo u sudjelovanje u ubistvu s predumišljajem, za što je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna. Na presudu je na svom Facebook profilu reagovao dr Dejan Jović, profesor sveučilišta u Zagrebu. ,,Da bismo stavili prvostupanjsku presudu Perkoviću i Mustaću u kontekst, treba se prisjetiti da su dvojica najvažnijih šefova istočnonjemačke obavještajne službe Markus Wolf i Erich Mielke, bili također optuženi i suđeni." Kakve su kazne dobili, postavlja pitanje Jović. I odgovara. ,,Erich Mielke je osuđen za dva ubojstva i jedan pokušaj ubojstva i 1993. je dobio šest godina zatvora i odslužio je 1904 dana, prije nego je pušten na slobodu zbog visokih godina (87). Markus Wolf je 1993. optužen i suđen za izdaju, i dobio je na prvostupanjskom sudu također šest godina. No, Vrhovni je sud poništio tu presudu. Potom je suđen za nezakonita uhićenja, mučenja i torturu - i dobio je dvije godine uvjetno. Dobio je tri dana zatvora (bezuvjetno) jer je odbio svjedočiti u jednom drugom postupku. Umro je doma, kao slobodan čovjek. Toliko o njemačkom suočavanju s prošlošću na ovaj, sudski način".


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

zene-sa-textom-pola-strane

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1379. petak 24. mart 2017. godine Državni udar, nova epizoda:GOVORE LI SVJEDOC...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1378

Broj 1378. petak 17. mart 2017. godine Budva, opet najavljeno ubistvo:U BESUDNOJ ZEMLJ...

 

Monitor broj 1377

Broj 1377. petak 10. mart 2017. godine odborjavanjeSTO DANA JADA VLADE (Zoran RADULOVI...