Monitor.co.me

NOVE FORME TERORA: Individualni proizvođači masovnih zločina

E-mail Ispis PDF
PHP-News---Mens-FinalČovječanstvo je zasuto stravičnim događajima. Baton ruž, Bagdad, Istanbul, Nica, Kabul, Minhen. Ubistva u tim mjestima u posljednjih nešto više od mjesec, gotovo da su se dešavala istovremeno. U Sjedinjenim Američkim Državama policija ubija Afroamerikance. Onda Afroamerikanci ubijaju policajce. Opasnost vreba sa svih strana. Vlasti za neke napade okrivljuju teroriste podstaknute ideologijom tzv. Islamske države, a za druge mentalno poremećene osobe.

Masovno ubistvo ljudi koji uživaju u godišnjem odmoru postalo je gotovo obična vijest. Ono što se dogodilo u Nici, dogodilo se turistima na plaži u Susu u Tunisu prošle godine, pakistanskim hrišćanima u zabavnom parku u Lahoreu u martu i porodicama iračkih šiita koji su proslavljali kraj Ramazana u Bagdadu prije dvije nedjelje.

Pretvaranje stvari iz našeg svakodnevnog okruženja u oružje za masovno uništenje nije ništa novo. U protekloj deceniji teroristi su izvodili napade kolima i kamionima u Francuskoj, Kanadi i SAD. Prije nekoliko godina, ogranak Al-Kaide u Jemenu je objavio članak u kojem se sljedbenici pozivaju da koriste takve metode ubijanja, sa preciznim uputstvima. U napadu na SAD 11. septembra 2001. upotrebljeni su putnički avioni. Možda je napadom u Nici ova tehnika samo usavršena svođenjem na najjednostavniji skup elemenata: čovjeka spremnog da kamionom od 19 tona gazi djecu.

Kada je čin nasilja terorizam, a kada djelo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Francuski predsjednik, njemačka kancelarka i najverovatnije buduća predsjednica SAD su složni da je tu riječ o terorizmu. Zašto? Zato što je napadač Tunižanin. Zato što je navodno uzvikivao ,,Allahu akbar". Ali nije svako ko uzvikuje ,,Bog je veliki", što je na Zapadu postalo sinonim za teroristički rečnik, istovremno i islamski terorista. ,,Tzv. Islamska država i džihad su postali utočište za nestabilne ljude, koji pokušavaju da daju smisao svojim urušenim životima", izjavio je stručnjak za terorizam iz američkog Ministarstva spoljnih poslova.

Poslije napada u Vircburgu, kada je jedan maloljetni izbjeglica napao ljude sjekirom i nožem u vozu, njemački ministar unutrašnjih poslova je bio oprezniji. ,,Riječ je o napadu koji možemo svrstati negdje između čina poremećene osobe i terorizma".

Stručnjaci ukazuju da se radikalizuju pojedinci. U intervjuu za njemačku medijsku kuću Dojče vele, američki stručnjak za terorizam Dejvid Šenzer je kazao da ti pojedinci nisu povezani sa nekom terorističkom grupom, ali takve grupe ih inspirišu da primijene nasilje na svoju ruku.

U SAD nema terorističke infrastrukture sa velikim brojem ljudi u gradovima, sa kojima potencijalni atentatori mogu da formiraju ćelije ili planiraju napade. Organi bezbjednosti su jaki i u stanju su da otkriju veću terorističku grupu zbog njene interne komunikacije. Zbog toga se individualni teroristički napadi dešavaju u SAD, bar deceniju. U bombaškim napadima za vrijeme Bostonskog maratona u aprilu 2013, oba počinioca radila su na svoju ruku. To važi i za napad u San Bernardinu (od 2. decembra 2015). Od 2010. je uhapšeno oko 270 osoba i gotovo niko od njih nije bio povezan sa terorizmom. To su u gotovo svim slučajevima bili radikalizovani pojedinci nezadovoljni životom pa su se uhvatili za jednu ideologiju.

U SAD je lani ubijeno vatrenim oružjem 25.000 osoba. Svakodnevno ubice liše života sedmoro djece, svakog mjeseca partneri ubiju 50 žena. Više ljudi umire od vatrenog oružja nego u saobraćajnim nesrećama. Upućeni kažu da bi u SAD akcija restriktivne prodaje oružja morala biti tek dio borbe za poboljšanje životnih uslova mnogih tamošnjih građana. Tema oružanog nasilja obuhvata i rasizam i obrazovanje, socijalnu nejednakost kao i nedovoljnu zdravstvenu zaštitu. Nije slučajno da do pucnjave najčešće dolazi u krajevima u kojima uglavnom stanuju Afroamerikanci.

Mnogobrojne studije pokazuju da veliki broj počinilaca ima velike psihičke probleme za koje niko nije ponudio terapiju, jer ti ljudi sebi ne mogu priuštiti takvu zdravstvenu zaštitu.

Teroriste poput Larosija Abale koji je u pariškom predgrađu uoči Evropskog fudbalskog prvenstva u junu, ubio u njihovom domu policijskog komesara i njegovu ženu, zovu vukovima samotnjacima. Ni sa kim o napadu ne komuniciraju – policiji i tajnim službama je gotovo nemoguće da ih zaustave. Abala je nakon što je nožem usmrtio supružnike, uživo u videu putem Fejsbuka poručio da će „Evropsko prvenstvo biti groblje". Abala je od ranije poznat policiji zbog pljački i tuča, a u zatvoru je sjedio zbog pomaganja islamistima da odu u Pakistan.

Zidojče cajtung upućuje na paralele između Abale u Parizu i onog u Orlandu, gdje je napadač u gej-klubu ubio 49 osoba. Ta djela, piše list, povezuje lakoća s kojom se koristi krovna marka tzv. Islamske države. „Počinioci koriste terorističku paravojsku kao brend za reklamiranje sopstvenog zločina. Oni koji djeluju u ime navodno jake i nasilne organizacije čine sebe većim nego što zapravo jesu". Teror ID raspaljuje fantazije počinilaca. ,,Na ciničan način je ideja terorizma dovedena do perfekcije: funkcioniše sama od sebe" zaključuje Zidojče cajtung.

Al-Kaida je tražila od svojih članova da dokažu da zaslužuju prijem u članstvo. ID je to ,,demokratizovao i globalizovao" spuštajući kriterijume za prijem na nivo izjave odanosti Kalifatu na YouTubeu pred izvršenje napada – a vjerovatno ni to nije obavezno. Takav metod je prilagođen svijetu urušene hijerarhije, diskreditovanih institucija i globalnih društvenih medija.

Lideri u liberalnim demokratijama ne znaju kako da svojoj javnosti povrate i osjećaj sigurnosti. Zato se građani okreću onima koji nude jednostavnija i radikalnija rešenja – kao što su Marine Le Pen i Donald Trump – čiji će neuspjesi biti još spektakularniji i nanijeće ogromnu štetu zapadnim društvima.

Ima mišljenja kako su mjere koje Zapad primjenjuje u borbi protiv terorizma, barem kada je riječ o borbi protiv mentalno oboljelih, besmislene. No, zato su razorne po zapadna društva. Francuska postaje policijska država. Vanredno stanje, uvedeno prošle jeseni, ponovo je produženo. Ova zemlja se mijenja: od uvođenja vanrednog stanja sprovedeno je hiljade pretresa, nekoliko stotina sumnjivih lica je privremeno privedeno, zadržano u policijskom ili kućnom pritvoru – sve bez odluke suda.

Na unutrašnjem planu politika se podredila policijskoj, a na spoljnom, vojnoj logici. Francuska je poslije napada u Parizu u novembru 2015. pojačala vojne akcije na Bliskom istoku. Ali kako će vazdušni udari po Siriji odvratiti atentatora iz Nice od njegovog paklenog plana? Šta mogu da učine mjere vanrednog stanja protiv neupadljivog počinioca, koji svoje lično ludilo povezuje sa svima dostupnom ideologijom ID i počini djelo neočekivanim sredstvom? Ove strategije ne mogu da zaustave nasilje. One ga samo podstiču i podrivaju demokratiju.

I u Njemačkoj zaštitni omotač demokratije postaje sve tanji. U Vircburgu je policija ubila osumnjičenog. Političarka Zelenih Renate Kinast je iste večeri postavila pitanje: ,,Zašto napadača nisu onesposobili?" Uslijedio je haos, jer se Kinast usudila da posumnja u ponašanje policije. Da li je to svetogrđe?

Novinar Bernd Urlich je odnos američke javnosti prema njihovoj policiji opisao kao ,,neprobojnu opnu hipermorala". Civilizovana društva ne poznaju neprobojne opne otporne na kritiku. Ali koliko smo zaista civilizovani?

Predsjednik nemačkog policijskog sindikata Rainer Wendt je odgovorio na pitanje Renate Kinast: ,,Nisu nam potrebni parlamentarni pametnjakovići".

Tokom tzv. Malajskog ustanka 1950-ih, britanski general je rekao da se pobjeda ne može postići tako što ćemo slati sve više vojnika u džungle, već što ćemo pridobiti srca i glave ljudi. Zapad je zaboravio ovu lekciju tokom ,,rata protiv terorizma". Slato je sve više vojnika, prvo u pustinju a onda u vlastite gradove. Sada imamo samo širenje borbene zone. ,,Vrijeme je da pokušamo da pridobijemo srca i glave muslimana. Ali ta borba se ne vodi oružjem", napisao je ovih dana njemački komentator Jakob Augstein.

Poznati britanski novinar Sajmon Džejkins ukazuje da teroristički napadi jačaju lobije industrije naoružanja. ,,Ima mračne ironije u tome što su ljudi u Nici stradali poslije aeromitinga francuskih borbenih aviona. Olandu bi bilo bolje da umjesto 10.000 rezervista pozove 10.000 psihologa i stručnjaka za islamske studije. Što se tiče veće uloge Francuske u građanskim ratovima u Iraku i Siriji, ona će jedino povećati mogućnost da se neki novi mladi ljudi odluče na samoubilačke terorističke napade u Francuskoj," navodi Džejkins.


Meki ciljevi

Iduće sedmice u Brazilu počinju ljetnje Olimpijske igre. Nada je da je na planu bezbjednosti naučena lekcija iz nedavnih incidenata. Terorizam je na međunarodnoj agendi od napada palestinskih pripadnika Crnog oktobra na Olimpijskim igrama 1972. u Minhenu kada je ubijeno 11 izraelskih sportista. Međunarodna zajednica je otada mnogo naučila i poboljšala svoje mjere bezbjednosti. Stručnjake brinu takozvani meki ciljevi kao što su klubovi ili gradska šetališta, mjesta na kojima se hiljade ljudi okupljaju zbog slavlja. Čovječanstvo ne želi da mijenja navike, jer bismo u suprotnom izgubili dio naše ljudskosti. No, organi bezbjednosti moraju da dobro razmisle o tome kako da se izbore sa rizicima takvih manifestacija.


Medijska tržišna trka

Zbog tehnološkog napretka, imamo ,,pogodnost" da uživo pratimo najdramatičnije događaje. Mediji se utrkuju da u žestokoj konkurenciji opstanu na tržištu nastojeći da budu prvi u obavještavanju publike do najsitnijih, nerijetko i bizarnih detalja tragedije. Novinari se šalju u krizna područja, odakle izvještavaju o zastrašujućim prizorima ljudske brutalnosti i patnje, dok uredničke kancelarije kod kuće diktiraju da ti događaji predstavljaju ,,priču" koja se prodaje kao roba na tržištu. Komentator Radija Slobodna Evropa (RSE) piše kako je opšte mjesto da mediji stvaraju virtuelnu realnost, koja sve više prožima živote ljudi. Sve manje smo u stanju da neposredno spoznamo stvarnost koja nas okružuje bez posredovanja medija. Može se čak govoriti i da živimo u realnoj virtuelnosti. I politika se sve više odnosi na virtuelnu, a ne objektivnu stvarnost. Prijeti opasnost da se realnost patnje ljudi širom svijeta pretvori u fikciju za posmatrače. Vijest kao ,,spektakl" je sve prisutnija. Živimo u ,,post-emocionalnom" društvu, kako ga naziva Stjepan Meštrović. Postajemo ravnodušni prema stradanjima drugih. Pasivnost građana je i neka vrsta saučesništva.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

zene-sa-textom-pola-strane

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1378. petak 17. mart 2017. godine Budva, opet najavljeno ubistvo:U BESUDNOJ ZEMLJ...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1377

Broj 1377. petak 10. mart 2017. godine odborjavanjeSTO DANA JADA VLADE (Zoran RADULOVI...

 

Monitor broj 1376

Broj 1376. petak 03. mart 2017. godine   Slučaj državni udarDA LI SU KATNIĆEVI SPORA...