Monitor.co.me

Gospodin Antihrist

E-mail Ispis PDF
Kada smo nedavno bili u Las Vegasu, moja žena je primijetila prosjaka koji je na kartonu napisao: ,,Dosta mi je svega! Ako mi ne date dolar, glasaću za Trampa". U toj vječitoj gužvi i žamoru turista i kockara na glavnoj vegaskoj aveniji uopšte nije loše prolazio. Njegova plastična čaša je bila puna dolara, iako se na svega sto metara od mjesta gdje je sjedio uzdiže šesdesetospratna hotelska kula sa velikim zlatnim slovima Trump. Za mnoge posjetioce Vegasa, Tramp je još neka vrsta bauka koja se nadvila nad političkom sudbinom Amerike. Nešto nalik bauku komunizma u opisu Marksa i Engelsa, ali u negativnom smislu.

Međutim, to ipak nije tako u mnogim drugim djelovima Amerike. Tramp je do sada sakupio više glasova i delegata nego bilo koji drugi republikanski kandidat za predsjednika. Iako još nema dovoljnu većinu da osigura pobjedu na republikanskoj konvenciji u drugoj polovini jula u Klivlendu, republikanske partijske strukture pokazuju ozbiljne simptome nezadovoljstva, pa čak i panike. Neki uticajni republikanci već javno izjavljuju da će, ukoliko Tramp bude predsjednički kandidat, svoj glas dati demokratama. Trampovi republikanski protivkandidati posvećuju više vremena napadima na njega nego bilo kojem drugom pitanju sadašnje i buduće unutrašnje i spoljne politike. Ustaljene partijske ideologije i mehanizmi koji, neznatno promijenjeni, vuku korijene iz posljednje velike krize američke politike krajem šezdesetih godina prošlog vijeka sada izgleda proživljavaju svoje posljednje dane.

To i jeste jedno od značenja Trampa. Korumpirani dvopartijski sistem kojem je prioritetnije sopstveno samoodržanje nego prosperitet i javni interes velike većine američkih građana i građanki jednostavno nema i ne može imati kredibilan odgovor na nagomilane unutrašnje protivrječnosti i dugove koji dolaze na naplatu. ,,Najboljoj demokratiji koju novac može kupiti" ponestaje ne samo novca, nego i legitimiteta da nastavi da funkcioniše po starom. Građani shvataju da je iluzorno očekivati da politička elita koja je stvorila postojeće probleme sada preko noći doživi duhovnu katarzu i postane dio rješenja.

Ali, kao uvijek i svuda, postoje najmanje dva puta za neophodne političke promjene. Progresivni, koji u ovoj predsjedničkoj kampanji oličava Berni Senders (o kome sam pisao još u aprilu prošle godine) i regresivni, Trampov. I jedan i drugi, u srži svog političkog izraza, obećavaju da će učiniti Ameriku ponovo ,,velikom".

Tramp, međutim, uzdiže u prvi plan najgore osobine američkih političkih praksi, praksi koje su tokom američke dvjestogodišnje istorije dovele do najvećih individualnih i kolektivnih trauma među manjinskim stanovništvom. Konstantne optužbe usmjerene prema Meksikancima i Arapima unutar SAD-a, kao i indirektno (za sada) prema Afroamerikancima, akumuliraju tenzije, šire opštu nesigurnost i mogu vrlo lako dovesti do eksplozije nasilja kako u velikim urbanim cjelinama, tako i u ruralnim regionima.

Dok u sferi unutrašnjih odnosa Tramp insistira na zapaljivoj političkoj retorici, u sferi međunarodnih odnosa tek pravi rašomonijadu. Česta kontradiktornost njegovih izjava je zabrinjavajuća i opasna, posebno u sadašnjem, izrazito delikatnom geopolitičkom trenutku kada su urušena ranije utvrđena prava i obaveze međunarodnih subjekata, posebno po pitanju državnog suvereniteta. Trampov odnos prema Putinu i NATO-u kao da oscilira prema dnevnom raspoloženju, a njegova strategija borbe protiv terorizma više podsjeća na genocidne krstaške ratove nego na promišljenu platformu usmjerenu na otklanjanje uzroka ove pošasti. Ni Trampov izbor spoljnopolitičkih savjetnika, čija su imena nedavno postala poznata javnosti, ne obećava da će se bilo što popraviti na ovom polju.

To što se svijet nalazi pred ambisom nesagledivih razmjera je ne mala zasluga post-hladnoratovskih američkih predsjednika koji su interese volstritske oligarhije i vojno-industrijskog kompleksa stavljali ne samo iznad međunarodnog prava, nego i iznad obične i skromne, minimalne ljudske pravde. Nema sumnje da će se u taj ambis i zakoračiti, ukoliko, kao naredni u nizu, tu funkciju preuzme čovjek koji je u određenim krugovima, sarkastično, ali ne bez velike zebnje, prozvan gospodin Antihrist.


Filip KOVAČEVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1414. petak 24. novembar 2017. godine DOŽIVOTNA ROBIJA ZA RATKA MLADIĆA:Suočava...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1413

Broj 1413. petak 17. novembar 2017. godine PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV NEBOJŠE MEDOJEV...

 

Monitor broj 1412

Broj 1410. petak 27. oktobar 2017. godine   U sudnici pučist-saradnik:ŠTO PROPUŠTI...