Monitor.co.me

U SJEĆANJU KEMAL MONTENO: Odlazak mediteranskog sevdalije

E-mail Ispis PDF
kemal2-bigU bolnici u Zagrebu je nakon duže bolesti umro Kemal Monteno, šansonjer neponovljivog specifičnog glasa, onaj čiji biste melanholični vokal prepoznali među milion drugih. Po odlasku nekog od pjevačkih veličina, u medijima i na društvenim mrežama preovladavaju dvije pojave: rasprodaja bola i oficijelni podaci. Lamentuju nad pokojnikom prijatelji, poznanici i wanna-be-prijatelji i poznanici, često bez mjere i ukusa ističući sopstvenu prisnost i ulogu u životu dotičnog, i ni ovoga puta nije bilo drugačije. Druga vrsta lavine je oficijelna. Iz enciklopedija i monografija se vade podaci i bez provjeravanja, ličnog upliva (i sentimenata) navodi se prvi uspjeh, broj albuma, singlova, prva mjesta na festivalima...

Monitor će se od Keme oprostiti detaljima iz neformalne biografije izvanrednog kantautora.

Stanovao je kao klinac baš na stadionu Koševo, jer je njegov otac, Italijan Osvaldo, radio na samom objektu FK Sarajeva. I Monteno je trenirao fudbal, i kao talentovano pionirsko desno krilo, prebačen je brzo u oficijelni omladinski podmladak gdje je igrao sa Vahidinom Musemićem i Edhemom Šljivom, docnije velikanima tima. Loše mu je išla škola, pa je trener Franjo Lovrić momku preporučio odlazak u muzičke vode. Tako se završila Montenova fudbalska karijera.

Prvi muzički uspjeh zabilježio je upravo tamo gdje je bio najtanji, u školi. Organizovano je lokalno nadmetanje, a on je, pjevajući pjesmu Ciganska violina iz filma Slušaj, majko, moju pjesmu za prsa pobijedio kasnije poznatog kompozitora i aranžera Ranka Rihtmana. Ubrzo je organizovano i sarajevsko takmičenje Mladi pjevaju proljeću gdje je bio deseti, a mlađani Đorđe Novković osmi. Iduće godine na istom takmičenju je pobijedio, pa mu je dugokosi mladić imenom Kornelije Kovač predložio da se pojavi na subotičkom festivalu Omladina 66, gdje je njegov otac bio direktor manifestacije. Pjevajući kompoziciju Želim da znaš Pera Bahuna dobio je prvu nagradu stručnog žirija. Prethodne noći, misleći da ga nisu uvrstili ni u finale, plakao je kao kiša u obližnjem hotelu, a uslijedilo je veliko iznenađenje.

Prvu pjesmu napisao je na radnom mjestu čistača tribina koševskog stadiona. Bila je to Lidija, nazvana po djevojci u koju je bio zaljubljen. Namijenio ju je za Suboticu, ali ga je Esad Arnautalić nagovorio da ode na sarajevski Vaš šlager sezone. I bio je u pravu. Uz pomoć raje, koja je nabavila ogromnu većinu kupona iz sarajevskih Večernjih novosti, dokopao se finala i pobijedio.

Za prvi nastup na Opatiji 1967. otac je podigao kredit da sinu kupi odijelo. Od uzbuđenja noć prije nastupa nije mogao da spava, i u društvu Arsena, Gabi, Vice Vukova, Dragana Stojnića nije osvojio nagradu. Kako je dan održavanja festivala u Opatiji bila subota, nije ostao na tradicionalnom balu za učesnike i diskografske kuće, već je hvatao noćni voz za rodni grad, pošto ga je u osam ujutru čekao valjak da se iscrtaju linije na stadionu za fudbalski meč.

Prve hitove napisao je u vojsci u Jastrebarskom, na kutiji cigareta, kao požarni, inspirisan velikom ljubavlju prema Branki (budućoj ženi). Tako su u SMB uniformi nastale Jedne noći u decembru, Iz dnevnika jedne žene (pjevala Anica Zubović), Laž i Ne plači majko koju je narodnjak stare škole Meho Puzić prodao u 300.000 primjeraka. Drugu singl ploču Jedne noći u decembru snimio je sa bendom Pro Arte dok je bio u vojsci, doživjevši neslavan rekord – za tri mjeseca prodata su samo dva primjerka ploče. Sve se izmijenilo nakon što se „skinuo", i učestvovao na Kupu pjevača širom Jugoslavije – tiraž je dostigao 200.000.

Izuzetno skroman i prirodan, bio je zlatni rudnik za pjevače širom Jugoslavije. Iako bi se od numera koje je izvodio mogao oformiti barem dvostruki mega-sellers album, ostalo je upamćeno da su njegova muzika i stihovi postali znakovi-označitelji jugoslovenskih generacija nakon što su ih otpjevali drugi izvođači. Festivalska karijera Zdravka Čolića započela je u suštini izvođenjem njegove pjesme Sinoć nisi bila tu na Šlageru sezone 1972, iako je ona bila prvobitno namijenjena Josipi Lisac. Zdravku je napisao i numeru Gori vatra kojom se predstavio na Evroviziji, zatim Zelena si rijeka bila, Jedina i Prava stvar. Mahir Paloš je najveće uspjehe ostvario s njegovim Spavaj cvijete moj i Čekala je majka sina, za Indexe je napisao muziku za Živjela Jugoslavija i tekstove za Sve ove godine i Bacila je sve niz rijeku, još jedan od muzičkih evergreena ovih prostora. Ređali su se Gabi i Arsen, Duško Lokin, Alma Ekmedžić, Željko Samardžić, Fadil Toskić, Tereza Kesovija, ali su najbolje prošli Ambasadori koji su specifičnim glasom Ismete Krvavac obojili Kemine patriotske stihove u numeri Zemljo moja. Bez te i još jedne njegove pjesme - Titovo buduće doba (Indexi) nije se mogao zamisliti nijedan slet za Dan mladosti.

Bio je kralj melanholičnih šansona, most između sevdalinke (majka muslimanka iz Bosne) i mediteranske muzike (otac Italijan), svojevrsna lična karta Sarajeva „što za ljubav glavu gubi, a umire kada ljubi", ali je isto tako odlično baratao i dalmatinskim melosom, i bio redovan gost na ljetnjim festivalima. Volio je sarađivati sa vokalima širom bivše zemlje, pa u CV ima upisan čitav niz veoma uspješnih dueta sa pjevačima različite dobi, od najstarijih do najmlađih (Nije htjela - Oliver Dragojević, To je drugo lice ljubavi - Goran Karan, Daleko, daleko - Boris Novković, Dunje i kolači - grupa Divas, Stari - Tifa, Fazla, Nek živi život - Željko Samardžić, Nije vredno sine moj - Dušan Svilar, Ovako ne mogu dalje – Danijela Martinović, Ja se nadam – Arsen Dedić, Rade Šerbedžija, Crvena jabuka, Gabi Novak, Deen, Tereza Kesovija...). Na posljednjem CD-u iz 2013. ,,ukrstio je vokale" sa grupama Teška industrija (pobjednička pjesma Majske kiše na Sunčanim skalama te godine) i Crvenom jabukom, Hankom Paldum i Nedom Ukraden.

Nepopravljivi Jugosloven, i na početku karijere i do posljednjih dana života, publikovao je 16 LP/CD albuma i 23 singlice, ali više od nabrajanja ostvarenog govore imena pjesama koje će se pjevati decenijama nakon njegove smrti: Pahuljice moja, Dušo moja, Nije htjela, Sarajevo, ljubavi moja, Lidija, Jedne noći u decembru, Što sam ti skrivio, živote moj, Dolly Bell, Napiši jednu ljubavnu, Laž, Hiljade bijelih marama, Večeras pišem posljednje pismo, Olivia, Gitaro moja, Volio bih da sam pjesnik...


Željko MILOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

zene-sa-textom-pola-strane

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1380. petak 31. mart 2017. godine Državni udar, nova epizoda:GOVORE LI SVJEDOC...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1379

Broj 1379. petak 24. mart 2017. godine   Državni udar, nova epizoda:GOVORE LI SVJEDO...

 

Monitor broj 1378

Broj 1378. petak 17. mart 2017. godine Budva, opet najavljeno ubistvo:U BESUDNOJ ZEMLJ...