Monitor.co.me

LJUBOMIR ĐURKOVIĆ: CETINJSKO POZORIŠNO DRUŠTVO, 1919 – 1931 (III):Prvo integralno izvođenje Gorskog vijenca na Cetinju

E-mail Ispis PDF

Pozorišni kritičar Milan Vukićević u Lovćenskom odjeku (2-3, 1925) konstatuje: ,,Cetinjsko pozorišno društvo nastavlja istrajno i uspješno svoj rad. Dvadesetak predstava, koje je Društvo u toku ove godine dalo, predstavlja čitavu jednu malu prošlost... Društvo je potpuno izgubilo svaki provizorni karakter, ima svoju izgrađenu fizionomiju i utvrđene principe rada. Svoju politiku, svoj program, ono sprovodi sa solidnošću i sigurno". A cetinjski novinar Anton Zadrima, koji je 1989. godine objavio brošuru o radu ovog značajnog cetinjskog pozorišta i prvi nakon Drugog svjetskog rata skrenuo pažnju na njega, piše da je u drugoj polovini dvadesetih ,,repertoar pozorišta bio toliko obogaćen da je obuhvatao ne samo savremene dramske tekstove, već i poznatija dramska djela domaće i strane klasične literature".

Sezonu 1925/26. obilježila je premijera Gorskog vijenca u režiji Ilije Zorića i scenografiji Sava Vujovića, mladog akademskog slikara i kasnijeg scenografa Crnogorskog narodnog pozorišta na Cetinju i profesora scenografije u Srednjoj umjetničkoj školi u Herceg Novom. List Narodna riječ donosi vijest da je ,,sala 'Doma slobode', u kojoj će se prikazati Gorski vijenac, potpuno prepravljena. A za samu predstavu naš domaći slikar, g. Savo Vujović izradio je i naročite kulise". Bilo je to prvo integralno izvođenje Gorskog vijenca na nekoj cetinjskoj sceni. Ovu predstavu CPD je izvelo i u zvaničnom programu svečanosti prIlikom prenosa Njegoševih kostiju na Lovćen.

U pominjanom Izvještaju o radu Društva u sezoni 1923/24. i 1924/25. godini, konstatuje se sljedeće: ,,Cetinjsko pozorišno društvo radi već dvije godine na buđenju pozorišnog života na Cetinju. Iako je Cetinje prije rata imalo stalno državno pozorište i relativno razvijen pozorišni život, ipak se nazad dvije godine moralo početi iznova. Iako smo se poslije rata našli u velikoj ujedinjenoj otadžbini, pozorišni život je morao početi s one tačke s koje je počeo nazad dvije-tri decenije. Diletanti su imali nezahvalnu dužnost da ponovo prelaze jednom pređeni put i da na svojim slabim rukama ponesu jedan teret koji pripada državi". Država je ćutala.

Nakon gostovanja Pokrajinskog pozorišta iz Subotice (sa devet predstava), 1925, ljetnjih mjeseci 1926. i 1927. godine, na Cetinju je, u organizaciji CPD, gostovao i jedan od najznačajnijih srpskih glumaca i reditelja Mihailo Kovačević. Kovačević je i ranije bio na Cetinju. Od maja 1910. do juna 1911. bio je angažovan u ansamblu Kraljevskog crnogorskog narodnog pozorišta. Pozorišnu školu završio je nakon toga u Petrogradu. U međuvremenu igrao je na petrogradskim, pariškim i praškim scenama, na ruskom, francuskom i češkom jeziku. Na sceni Cetinjskog pozorišnog društva u Domu slobode Kovačević je odigrao Čehovljevu Labudovu pjesmu i Ibzenove Aveti. Za lik Osvalda koji Kovačević tumači u Avetima kritičar Narodne riječi Đorđe Gvozdenović–Jezerac kaže da je ,,reljefna studija", a za Mihaila Kovačevića da je ,,talentovan glumac sa dobrom školom u kojoj je uticaj Hudožestvenika bio vrlo jak i uz to dobar poznavalac ovog velikog norveškog pisca". U ovim predstavama, koje je Kovačević inače igrao po evropskim scenama u svojoj režiji, na različitim jezicima i sa promjenljivim partnerima, učestvovalo je i nekoliko cetinjskih glumaca.

Od decembra 1927. ansamblu se priključuje i Špiro Mugoša (1904-1942), koji će u narednoj deceniji postati jedan od značajnijih crnogorskih pozorišnih animatora, glumaca i reditelja između dva svjetska rata. Istina, na Cetinju nije igrao neke značajne uloge, ali će se u Cetinjskom pozorišnom društvu inficirati virusom teatra i tu će groznicu prenijeti u Podgoricu gdje će od 1930. preuzeti da vodi gradsko Pozorište Napredak.

Glumac i reditelj Ljubomir Tamindžić, doajen crnogorskog pozorišta, vjerovatno najistaknutiji predstavnik stare cetinjske pozorišne škole, proslavio je 1927. godine, ulogom Hasan-age u Ogrizovićevoj Hasanaginici, dvadeset i pet godina glumačkog

Naredne (1928) godine još jedan član CPD, Đoko Begović, proslaviće četvrt vijeka glumačkog rada ulogom Mora u Šilerovim Razbojnicima. U ovoj predstavi kao gošća učestvovala je glumica kotorskog Pozorišno-muzičkog društva Bokelj, gospođa D. Bareze.

Samo nekoliko neđelja nakon premijere Razbojnika na Cetinju gostuje kotorsko muzičko pozorište Bokelj sa Kalmanovom operetom Jesenji manevar u kojoj je učestvovalo 60 izvođača. Ovaj kotorski teatar je dvije godine ranije gostovao na Cetinju sa predstavama Madam Mongoden i Ženidba. Inače, te 1928. godine na Cetinju gostuju i tursko Teatralno društvo Kepreslijan iz Carigrada, koje je u Grand hotelu prikazalo predstavu Korado i pozorišna trupa Tilis iz Praga koja je u Domu slobode prikazala četiri predstave.

Cetinjsko pozorišno društvo je gostovalo u Podgorici i Nikšiću sa predstavom Zona Zamfirova po tekstu Stevana Sremca.

No, Pozorište sve to vrijeme muče problemi kako da nastavi rad bez stalnog finansijskog oslonca. Vido Latković u cetinjskom almanahu Južnjak iz 1926. piše: ,,Jedan od glavnih uslova za uspješan rad pozorišta jeste materijalna obezbijeđenost. Pozorište u Crnoj Gori, međutim, ima tu zlu sudbinu da ga država ne pomaže koliko može i koliko bi trebalo".

Ni tri-četiri godine nakon drugog reorganizovanja i početka ozbiljnog i kontinuiranog rada, Cetinjsko pozorišno društvo, iako je objektivno obavljalo tu ulogu, još nije bilo proglašeno za oblasno pozorište. Uprkos naporima koje su u realizaciju te ideje uložili njeni promoteri, cetinjska intelektualna elita i pozorišni stvaraoci - brigu o njemu država nije uzimala na ozbiljan i dosljedan način. Pomoć iz državnog budžeta bila je povremena i neujednačena, u svakom slučaju nedovoljna. Česte su, na sreću, donacije građana i istaknutih političkih ličnosti kojima ovo pozorište uspijeva da održi svoj rad. U štampi i godišnjim izvještajima pominju se darodavci. Tako, na primjer, Narodna riječ donosi informaciju da je dr Voja Marinković, ministar inostranih djela Kraljevine Jugoslavije, darovao Cetinjsko pozorišno društvo sa 25.000 dinara.

(Nastavlja se)

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1413. petak 17. novembar 2017. godine PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV NEBOJŠE MEDOJEV...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1412

Broj 1410. petak 27. oktobar 2017. godine   U sudnici pučist-saradnik:ŠTO PROPUŠTI...

 

Monitor broj 1411

Broj 1411. petak 3. novembar 2017. godine MILOŠEVIĆEVI KADROVI U SRBIJI I CRNOJ ...