Monitor.co.me

Danse Macabre

E-mail Ispis PDF

Tužni i lijepi roman Rasela Benksa Slatka sutrašnjica govori o autobusu punom školske djece, koji jednog zimskog dana, bez vidljivog razloga, skrene sa puta. Tragedija koja se desila zauvijek mijenja mali grad na američkom sjeveru i njegove ljude. Umjetnost ima tu sposobnost da u tragediji pronađe nešto uzvišeno i katarzično, da u suzama, u bolu shrvanim ljudskim tijelima pronađe nešto što transcendira.
U životu, nastaviti dalje nakon tragedije, doći do nečeg utješnog, mnogo je teži zadatak.
Živi se brzo, kao da svako od nas proživi nekoliko života svojih predaka. Bombardovani smo informacijama: jedna vijest stiže drugu. Ljudi u odijelima po čitave dane i noći govore, svi su tako ozbiljni i uvjereni da je baš ono što oni imaju reći najvažnija stvar na svijetu. Pa ipak, kada je stigla vijest da se na putu Han Pijesak - Sokolac prevrnuo autobus sa srednjoškolcima iz Crne Gore, i da je u toj nesreći poginula Božica Pejović, svi smo znali da je to najtužnija, time i najvažnija vijest.
Kada stradaju djeca, naš svijet se ruši. Tada nastojima da, kako znamo i umijemo, iznova ispostavimo poredak stvari. Sve ono što obično prihvatamo zdravo za gotovo, tada gledamo iz drugoga ugla, svaku stvar iznova pretresamo. Uočavamo ono što nam je ranije promaklo. Neke podudarnosti, veze, bilo šta da posvjedoči da ipak nismo suočeni sa neizdrživim, ledenim haosom, sa samovoljom slučaja. Tada se prisjećamo epizoda koje su mogle najaviti ono što dolazi. Sve ono što je rečeno ili učinjeno, ili nije rečeno i učinjeno, tada se ukazuje u drugom svjetlu. Kao, na primjer, koregrafija "sudara", koju je Božica Pejović igrala, i sa njom trijumfovala na takmičenju u plesu u Bijeljini, sa kojega se vraćala onda kada se autobus prevrnuo i ona, u nevoljnom Danse Macabreu, plesu smrti, iskliznula iz svijeta živih.
Kada se suoči sa tragedijom, čovjeku kao da se poboljša pamćenje: najednom, tako je mnogo važnih detalja kojih se uspijevamo sjetiti. Možemo, na primjer, primijetiti kako je nesreća došla nakon velikog trijumfa: djeca iz plesnog kluba Matrix u Bijeljini su osvojila 18 od mogućih 20 zlatnih medalja. Čak i taj nagli prelaz iz trijumfa u tragediju djeluje utješno, jer ipak odaje prisustvo nekog, makar i surovog poretka.
Mnogo je i onoga što osjećamo da treba reći. Mnogi od nas misle da svakodnevno govore važne stvari. Pa ipak, kada se desi nešto poput nesreće na putu Han Pijesak - Sokolac, shvatimo da naše riječi stoje pred nesrećom, kao pred nekim ogromnim zidom koji je neprelazan, i koji, u najboljem, tek sebi možemo objasniti.
Sve što možemo reći ili učiniti ne može pružiti utjehu roditeljima i rodbini Božice Pejović - tuga će, kao i uvijek, uzeti svoje. Ali učinjeno je ono što se moglo: Crna Gora, uostalom, tek u tragedijama uspostavlja jedinstvo, kao da je jedinstvo u boli jedino za koje smo sposobni. Ako Crna Gora još funkcioniše kao nekakva zajednica, ona je tada, prije svega, zajednica sjećanja.
Helderlin na jednom mjestu, u pjesmi koja priziva grčku boginju sjećanja, kaže: Znak smo, bez ikakvog značenja/Neosjetljivi smo na bol i u tuđini/jezik smo izgubili. Postati neosjetljiv na tuđu bol, najstrašnija je sudbina. Bez obzira na sve, toj sudbini je ovo društvo do danas uspjelo da umakne.

Andrej NIKOLAIDIS

 

Proslijedi tekst

  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • linkedin
  • MySpace
  • StumbleUpon
  • Twitter
  • wordpress
  • Yahoo

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1400. petak 18. avgust 2017. godine ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA:Koreja je bliz...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1399

Broj 1399. petak 11. avgust 2017. godine ZAKUP KAO PLJAČKA:Naše, a tuđe (Zoran Ra...

 

Monitor broj 1398

Broj 1398. petak 4. avgust 2017. godine KAKO TROŠE CRNOGORSKE DIPLOMATE:Samo bahato...