Monitor.co.me

OBRAD MIŠO STANIŠIĆ: DPS-ov džuboks

E-mail Ispis PDF

obradDok je sredinom osamdesetih radio kao nastavnik srpskohrvatskog jezika i književnosti u Loparima, podno planine Majevice, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, Obrad Mišo Stanišić nije ni sanjao o onome čega su mu danas puna usta: crnogorskog jezika, crkve... Predavao je u ravnicama Semberije i Posavine, pa se 1986. godine vratio u rodni Mojkovac, odakle počinje njegov uspon do pozicije jednog od najlojalnijih vojnika partije. Desi se to politici: zaljubio se Mišo u Mila.

Stanišić je u onim turbulentnim vremenima antibirokratske revolucije, radio kao prosvjetni inspektor u Mojkovcu, da bi, kao kadar nove garniture mladih, lijepih i pametnih, 1991. godine, zagazio u političke vode – na poziciju predsjednika Skupštine opštine. Mjesto mu je ustupio Duško Marković, koji se te godine preselio za Podgoricu, u potrazi za visokom politikom.

Ostalo je upamćeno iz tog perioda primopredaje vlasti: iz mojkovačkog stana Duško Marković u glavni grad prenio je fiksne radijatore za centralno grijanje! Onda je lokalna vlast formirala istražnu komisiju koja je utvrdila kako ,,radijatori nijesu sastavni dio stana, te se zbog toga ne mogu otuđivati".

Obrad Stanišić nije ostao duže na čelnoj poziciji Skupštine opštine. Dvije godine, pa se i on, ostavivši fotelju Radojici Boškoviću (kadru Momira Bulatovića u kasnijoj podjeli partije), sjatio za Podgoricu, u potrazi za šefom i karijerom. Našao je oboje. Avanzovao je u pomoćnika ministra inostranih poslova, 1993, zadužen za kontakt sa iseljenicima, gdje ostaje pet godina.

Direktno nadređeni Stanišiću je Miodrag Lekić koji je, godinu ranije, postao ministar, važeći za jedinog procrnogorskog kadra u Vladi. Lekić (na poziciji prvog čovjeka ministarstva ostao dvije godine, do 1994) je prilikom rasprave o simbolima, treba podsjetiti, tražio da se, za razliku od zvaničnog stave sopstvene Vlade o usvajanju trobojke kao zvanične zastave, usvoji trobojka sa crnogorkim grbom. Sada je Lekić za Stanišića – negator crnogorske tradicije.

Vratimo se Stanišićevom usponu. Iz jednog ministarstva, 1999. godine, prelazi u drugo, na još jednu petoljetku – ministarstvo za zaštitu životne sredine i uređenja prostora. Stanišić, sekretar.

Onda kreće partijska operativa. Prava prilika da pokaže bespogovornu i totalnu lojalnost šefu i stranačkoj stvari: postaje član izvršnog odbora Demokratske partije Crne Gore, pa, 2007. godine, poslanik, pa član glavnog odbora stranke... Stiže na sve strane. Aktivan je u Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za međunarodne odnose i iseljenike, te onom za antikorupciju. Za sve ga je Bog dao. Hvala Mojkovcu.

Funkcije i stranačke privilegije treba zaslužiti. Prepoznat je kao jedan od poslanika, koji uz Milutina Simovića i Miodraga Vukovića najviše oponašaju premijera. Voli, moderno je to u DPS-u, da ,,odbrusi" lideru Pokreta za promjene Nebojši Medojeviću, imitirajući Đukanovića, dodvoravajući mu se: ,,Iako napadi dolaze od osobe čiji je cjenovnik usluga bio dobro poznat u zemunskim i drugim kriminalnim krugovima i koji u zvaničnicima Evropske unije vidi ogrezle kriminalce, imamo potrebu da reagujemo zbog domaće i međunarodne zajednice".

Prošlog avgusta Stanišić je nejakog Đukanovića branio svojim jakim plećima, sljedećim riječima: ,,Kada gospodin Đukanović odluči da na te klevete odgovori onda se digne i ala i vrana da pomogne onima koji kroz napade na predsjednika DPS žele da satanizuju svoju državu... E kada ih gospodin Đukanović pospremi tamo i gdje im je mjesto onda nastaje velika muka". Tandem snova.

Koncem te godine Stanišić se glasnuo i povodom brisanja Njegoševog imena iz naziva škole u Srebrenici. Ocijenio je Mišo da je takva odluka negativna i loša za međunacionalne i dobrosusjedske odnose. Riječima: ,,Nikome u Srebrenici ne treba da smeta Njegoševo ime. Ne znam po čemu bi ikoga vrijeđalo da škola u Srebrenici nosi Njegoševo ime. Njegoš uopšte nije kriv za ono što se dogodilo u Srebrenici". Namjerno je zaboravio: nije kriv Njegoš, nego Stanišićev i Đukanovićev DPS, koji je iz Njegoševe zemlje davao političku i drugu podršku za genocid u Srebrenici.

Ostaće Stanišić upamćen, za naraštaje, i izjavom povodom afere Snimak. ,,Partija kojoj pripadam nikad nije donijela odluke koje se kose sa zakonima". Djelimično je u pravu: oni rade protiv-ustavno. Zakoni su boranija.

Prionuo je na agitovanje i uoči oktobarskih parlamentarnih izbora. Na tribini DPS-a, pred svojima, u Mojkovcu, dobio je inspiraciju pa je citirao, kako je kazao, jedno veliko pero iz 19. vijeka: ,,Dok laž obiđe cijeli svijet istina tek obuva cipele". Uslijedio je gromoglasni aplauz, praćen njegovom ponosnom grimasom (ni da je on autor) i finale koje će se pamtiti vjekovima: ,,Zato ćemo mi obuti cipele 14. oktobra i pokazati im da Crnu Goru ne damo ni zašto. Daćemo i partiju i sve ali Crnu Goru nećemo nizašto".

Zauzeo se Mišo i za uspjeh Filipa Vujanovića predsjedničkog kandidata DPS-a na proteklim izborima. Obilazio je tako gradove, i sa govornica, u svrhu zagrijavanja pridošlih za nastup neustavnog kandidata Vujanovića, pričao priče o DPS-u, Milu, Filipu i neprijateljima Crne Gore, Lekiću i ostatku opozicije.

Tom prilikom se, javnosti je to nekako promaklo, pokazao kao politički džuboks za respekt. Tako je u svom Mojkovcu 15. marta, na predizbornoj tribini kazao: ,,Kada bi govorio o ljudskim i radnim kvalitetima gospodina Vujanovića ostali bi do duboko u noć".

Tačno deset dana kasnije, u Plužinama, kazao je ovo: ,,Kada bi vam danas govorio o našem predsjedničkom kandidatu, o njegovim ljudskim i radnim kvalitetima, naš bi predsjednički kandidat sigurno zakasnio na tribinu zakazanu u Šavniku".

Istog tog 15. marta, kazao je i sljedeće: ,,Lako je glasati za predsjednika Vujanovića, ali isto tako imamo i veliku odgovornost da ovo malo vremena do izbora, do te Blagovijesti 7. aprila, iskoristimo da porazgovaramo sa našim komšijama, kumovima, rođacima i prijateljima. Lako je govoriti njima o našem kandidatu, predsjedniku Vujanoviću".

Samo deset dana kasnije, u Plužinama: ,,Lako je glasati za predsjednika Vujanovića ali ne smijemo se opustiti. Moramo ovo desetak dana do 7. aprila iskoristiti da razgovaramo sa našim komšijama, kumovima, rođacima i prijateljima koji ne misle politički kao mi. Lako nam je pričati o našem kandidatu, zato nam je posao lak, ali isto tako moramo ovo vrijeme iskoristiti da ga odradimo kako treba".

Od grada do grada. Od izbora do izbora. Od prevare do prevare.


Marko MILAČIĆ

 

Proslijedi tekst

  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • linkedin
  • MySpace
  • StumbleUpon
  • Twitter
  • wordpress
  • Yahoo

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1405. petak 22. septembar 2017. godine Zakon o planiranju prostora po hitnom po...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1404

Broj 1404. petak 15. septembar 2017. godine ZAKON O RADU PO MJERI KAPITALA:Vlast proti...

 

Monitor broj 1403

Broj 1403. petak 8. septembar 2017. godine   SUĐENJE STOLJEĆA:Puč i druge magle (...